Fizička aktivnost mališana: Igra je preduvjet zdravog razvoja

Igra je nužan preduvjet za zdrav razvoj ljudi. Biološki i evolucijski nagon za igru prisutan je kod svih sisavaca. Rezultati istraživanja provedenih na mladuncima kojima je uskraćena igra, ali ne i ostala socijalna iskustva, ukazuju na manifestaciju znatnih socijalnih i emocionalnih poteškoća, potvrđujući temeljnu funkciju igre za zdrav razvoj mozga.

Igra kod djece potiče njihov fizički, emocionalni, kognitivni, socijalni i moralni razvoj. Koristi igre za fizički razvoj djece, osobito igre na otvorenom, jesu snažniji mišići i kosti, kao i razvijanje fine te grube motorike. Djeca koja ne vježbaju dovoljno imaju povećan rizik srčanih bolesti, dijabetesa i povišenog krvnog tlaka. Igra potiče i emocionalni razvoj učenjem primjerenih emotivnih reakcija poput agresije i praćenja verbalnih signala.

Koristi igre za fizički razvoj djece

Boravak na otvorenom može znatno smanjiti rizik od anksioznih i depresivnih poremećaja kod djece, smanjiti probleme u ponašanju te povećati pažnju i koncentraciju potrebnu za učenje. Kognitivna igra primarno utječe na razvijanje pamćenja, vještine rješavanja problema i sposobnost učenja. Takva vrsta igre uključuje i pokrete mišića pri istraživanju okoline, istraživačku igru, igre uloga, konstruktivnu igru, kao i igranje društvenih igara.

Socijalna igra pak pomaže djeci učiti o međusobnim odnosima i ponašanju u grupi. Ona se odnosi i na samostalnu igru, paralelnu igru (djeca se igraju jedno pokraj drugoga, ali ne i zajedno), suradničku igru (dvoje djece se igraju zajedno) i grupnu igru.

Ako je igra prihvaćena kao prirodno sredstvo izražavanja djeteta, ona može postati koristan medij u radu s djecom s emocionalnim problemima te problemima u ponašanju, što je posebno vidljivo u području terapije igrom.

Negativni trendovi

Slobodnu igru zapravo vodi dijete. Takva igra je spontana i njemu ugodna te predstavlja važan dio njegova razvoja. U igri djeca uče donositi odluke, rješavati problemske situacije, vježbati samokontrolu te slijediti društvena pravila. U slobodnoj igri uče tko su, ispituju svoje sposobnosti te tako istražuju svoj unutarnji i vanjski svijet.

Mnogi razvojni zadaci koje djeca moraju savladati, poput istraživanja, prihvaćanja rizika, razvijanja grube motorike i usvajanja opsežnog osnovnog znanja, mogu biti aktivno naučeni u igri na otvorenom.

Nažalost, u posljednjih 20 godina djeca sve manje borave na zraku i svjedočimo velikom opadanju mogućnosti igranja na otvorenome. Ovaj negativan trend prouzročilo je više faktora. To su promjene u socio-kulturnoj strukturi, povećan broj obitelji u kojima oba roditelja rade te su često zauzeti, umorni i nemaju vremena za boravak s djecom na otvorenome. Moderna kultura i stil života dovode do premještanja dječje igre s otvorenih prostora u one zatvorene s povećanim korištenjem televizije i računala.

Fokusiranje na stjecanje akademskih vještina u ranom djetinjstvu također negativno utječe na mogućnosti za igru. Vrtići i škole, u skladu s time, smanjuju aktivnosti vezane uz igru, kao i trajanje odmora. Primjećujemo i kontinuirano smanjivanje igre koju djeca počinju samoinicijativno. Sve je više nadzirane igre koju vode odrasli, poput sportskih treninga.

Društvo mora odlučiti

Utjecaj medija također pridonosi takvom negativnom trendu smanjivanja igre na otvorenom potičući iracionalni strah roditelja za sigurnost djece. Mediji sudjeluju u stvaranju pritiska na roditelje da uključe djecu u izvannastavne aktivnosti koje su orijentirane na postizanje uspjeha i razvojno neprikladne akademske zadatke u programima namijenjenima najmlađima.

Igra na otvorenom sve je manje zastupljena u školama i vrtićima. Većina prosvjetnih djelatnika, političara i roditelja u njoj vide oduzimanje vremena za stjecanje znanja. Pritom pokazuju nerazumijevanje važnosti igre za zdrav razvoj djece. Zbog povećanja anksioznih i depresivnih poremećaja kod djece, psiholozi ukazuju na hitnu promjenu takvih trendova.

Igrajući se na otvorenom djeca preuzimaju više rizika, čime razvijaju vlastito samopouzdanje i samopoštovanje. Mogu se uključiti u grublje igre i igre lovice, koje su važne za fizički i socijalni razvoj. Kroz igru djeca uče socijalne norme i društvena pravila poput čekanja reda, reciprociteta, suradnje i dijeljenja. Kada djeci omogućimo slobodnu, nestrukturiranu igru koju sami vode, pružamo im mogućnost da uče te intuicijom otkrivaju svoje interese i strasti.

Kao društvo morali bismo odlučiti što je važno za našu djecu, posebno u njihovu ranijem razdoblju života, kako bismo mogli uspostaviti ravnotežu između stjecanja potrebnog znanja i onog prema čemu djeca prirodno gravitiraju, a to je – igra.

Uspješnije se pamti na zraku

Novija neurološka istraživanja potvrđuju pozitivne učinke koje igra na otvorenom ima na zdrav razvoj mozga u ranom djetinjstvu. To se posebno odnosi na djetetov kognitivni razvoj (Frost, 1998). Pri rođenju djetetov mozak teži 1/3 mozga odrasle osobe, a u dobi od pet godina postiže njegovu punu težinu.

Istraživanja pokazuju da kvaliteta kontakta i iskustva koja djeca imaju u tom ranom razdoblju znatno utječu na formiranje mozga. Iskustveno učenje kroz fizičku aktivnost na otvorenom stvara više veza među neuronima u mozgu od standardnog usvajanja školskoga gradiva u zatvorenom prostoru.