Mališani na udaru: Uzroci i prevencija upala dišnih puteva kod djece

Upala dišnih puteva najčešći je uzrok posjeta djece predškolske dobi pedijatrijskim ordinacijama. Prema godišnjem izvješću o morbiditetu, čak 85% posjeta odnosi se na bolesti prouzročene upalom dišnih puteva, uključujući i upale uha.

Prevencija i specifičnosti vezane za predškolsku dob

Predškolska dob djeteta nosi specifične rizike povećane učestalosti upala dišnih puteva. Na prvome mjestu nalazi se smanjena sposobnost stvaranja protutijela na pojedine skupine bakterija pa, s obzirom na prirodnu dinamiku sazrijevanja podtipova IgG antitijela, postoji smanjena otpornost na određenu skupinu bakterija. IgG1 i IgG4 prvi sazrijevaju, potom IgG3 (oko 10. godine dosežu razinu odrasle osobe), a IgG2 sazrijeva zadnji i doseže maksimalne vrijednosti u 12. godini. Upravo zato u izolatima iz nazofarinxa najčešće nalazimo pneumokok, Haemophilus influenzae i Branchamellu (Moraxellu) catarrhalis.

Na drugom je mjestu boravak u dječjim kolektivima gdje su u kontaktu s vršnjacima iste dobi. Tu postoji veća izloženost potencijalnim izvorima zaraze, uzročnicima na koje su manje otporni. U dječjim kolektivima s miješanom dobnom strukturom ta je opasnost manja te je učestalost infekcija dišnih puteva manja. Osim toga, starija djeca su već usvojila higijenske navike te je manja mogućnost širenja zaraze putem prljavih ruku, sekreta iz nosa i usta te upotrebom osobnih predmeta (čaše, četkice za zube, ubrusi, rupčići, posteljno rublje).

Učestalost respiratornih infekcija

Ipak ostaje činjenica da djeca koja pohađaju kolektiv u prve tri godine boravka znatno češće obolijevaju od respiratornih infekcija (u prosjeku 2x mjesečno), da bi se potom učestalost smanjila na razinu učestalosti infekcija kod djece koja ne pohađaju kolektiv. Iznimno su važni preventivni postupci u dječjim kolektivima (izbjegavanje pregrijanog i suhog zraka, redovito provjetravanje, boravak na svježem zraku, ispravna prehrana, tjelesne aktivnosti, osobna i prostorna higijena i drugo). Higijenske navike važan su čimbenik u nastajanju infektivnih bolesti u dječjim kolektivima. Rjeđe pranje ruku (djeteta ili njegovatelja) nakon brisanja nosa, mijenjanja pelena, prije hranjenja ili priprave obroka statistički je itekako povezano s povećanom učestalosti respiratornih bolesti.

Kada početi antibiotsku terapiju?

Kao akutni razlog dolaska u ordinaciju najučestalije su virusne infekcije dišnih puteva. Znakovi su povišena temperatura, kašalj, serozni iscjedak iz nosa, dok su bakterijske infekcije gornjih dišnih puteva dugotrajnije i razlog višekratnih posjeta.

S obzirom na učestalost pojedinih vrsta i sojeva bakterija (različitog stupnja rezistencije na antibiotsku terapiju) i njihovu opću prisutnost kod djece koja pohađaju predškolske ustanove, pojavljuje se problem racionalne primjene antibiotika. Čini se da ipak prevladava mišljenje kako prisutnost bakterije u obrisu nosa ili ždrijela uz odsutnost većih znakova bolesti ne opravdava primjenu antibiotika. No u takvom je pristupu nužno naglasiti potrebu učestalih kontrolnih pregleda. Oni su važni da bi se na vrijeme uočili znaci širenja upale i pravodobno primijenila antibiotska terapija. Time se stimulira stvaranje vlastita imuniteta, smanjuje mogućnost stvaranja rezistentnih sojeva. K tome, izbjegavaju se moguće neželjene posljedice antibiotske terapije te štede novčana sredstva.

Time se sprečava nastanak propagacije infekta iz nosne šupljine (najčešće mjesto upale) putem iscjetka prema donjim dišnim putevima te prema srednjem uhu (opstrukcija tuba ili propagacija infekta kroz tubu prema srednjem uhu). Edukacija roditelja znatno pridonosi smanjenju učestalosti komplikacija i ubrzava tijek ozdravljenja.

Oblici infekcija dišnih puteva djece i što se još može preporučiti?

Upale srednjeg uha

Preporučuje se otoskopski pregled svakog djeteta s upalom gornjih dišnih puteva, naročito ako je primalo antipiretike. Kod neke djece koja se žale na jaku bolnost otoskopski se može vidjeti samo blago uvučen bubnjić uz nešto skraćen refleks bez znakova infekcije, dok se kod druge djece rutinskim pregledom nađe jako crvenilo i edem bubnjića bez većih subjektivnih tegoba. Primjena antipiretika eliminira ili smanjuje bol pa se dijagnostički može propustiti i jaka gnojna upala uha.

Sindrom krupa

Sindrom krupa sadrži naglu pojavu karakterističnog kašlja nalik glasanju tuljana ili lajanju psa, udruženog s inspiratornim ili bifazičnim stridorom, promuklošću i respiratornim distresom. Može biti vrlo različitog stupnja i trajanja, od blažih oblika praćenih blagom upalom gornjih dišnih puteva do fulminantnih, brzo progredirajućih formi koje u nekoliko sati završavaju smrću. Riječ je o dobro poznatom i čestom problemu, o poznatoj sezonskoj pojavnosti i načinima liječenja. Karakterizira ga akutna slika gušenja i dramatični tijek, no u većini je slučajeva povoljnog ishoda.

Akutni spastički laringitis

Akutni spastički laringitis (spastički krup) sličan je virusnom krupu, no za razliku od njega, karakteriziraju ga akutne atake inspiratornog stridora koje se tipično javljaju noću i kratko traju. Znakovi prehlade su vrlo blagi ili ih nema, a pregledom larinksa ne nalazi se edem. Mogući uzrok je spazam aduktora glasnica vjerojatno izazvan alergijom, virusnom infekcijom ili gastroezofagealnim refluksom. Vlažni i hladni zrak najčešće prekida ataku nakon koje dijete nema promuklosti. Komplikacije su iznimno rijetke.

Akutni infekciozni laringitis

Akutni infekciozni laringitis javlja se u svim dobnim skupinama i prouzročen je najčešće virusima (influenza A, rhinovirusi i adenovirusi). Kliničku sliku karakteriziraju bol u grlu, promuklost, kašalj i ponekad blagi inspiratorni stridor.

Pneumonije

Jedan o težih oblika upala dišnih puteva, ako ne i najteži, jest pneumonija jer je od svih ARI najčešće uzrok letalnih ishoda. Zbog pneumonije u svijetu godišnje umre četiri milijuna djece u dobi do pet godina. Procjenjuje se da se učestalost pneumonija može prevenirati cijepljenjem protiv ospica i hripavca. Gotovo u svim slučajevima pneumonija može biti otkrivena na temelju jednostavnih kliničkih znakova, bez upotrebe rendgena ili laboratorijskih nalaza.