I djeca mogu bolovati od artritisa

Artritis, ili prevedeno na hrvatski upala zglobova, relativno je česta pojava u dječjoj dobi. Temeljna obilježja upale zgloba su bolnost, ograničena pokretljivost a katkada su prisutni crvenilo i otok.

Brojni su uzroci upale koja može zahvatiti samo jedan ali i više zglobova. Upala se može javiti u bilo kojoj starosti djeteta, može se pojaviti jednokratno ili se može ponavljati. Intenzitet upale također može biti različit – od jedva zamjetnih znakova bolnosti do potpune nemogućnosti pokreta. Katkada jedini znak bolesti može biti jutarnja ukočenost zgloba koja tijekom dana prolazi ili otok zgloba bez bolnosti i crvenila.

Što može uzrokovati upalu zglobova?

Upala zglobova ili simptomi upale zgloba mogu biti uzrokovana brojnim bolestima, uključujući infekciju (bakterijsku ili virusnu), mehaničku ozljedu, alergijsku reakciju ili mogu biti popratna pojava autoimunih bolesti kao što se bolesti štitaste žlijezde, šećerne bolesti, upalne bolesti crijeva i lupusa.  Iznimno, bolnost i otok zgloba mogu biti uzrokovani i malignim bolestima.

U praksi se najčešće susreće takozvani reaktivni artritis. Riječ je o upalnom stanju zglobne čahure koje se javlja nakon nekih virusnih infekcija dišnog sustava. U pravilu je riječ o nedužnoj bolesti ograničenog trajanja koja se liječi primjenom antireumatika i mirovanjem tijekom jednog do dva tjedna. Rijetko se ponavlja. Ponekad se događa da iz nepoznatog razloga dođe do poremećaja mikrocirkulacije hrskavice koja oblaže zglobne površine. Posljedično hrskavica propada, zglobne površine više nisu glatke i dolazi do dodatnog mehaničkog oštećenja hrskavice, ali i kosti. Riječ je o takozvanoj aseptičkoj nekrozi hrskavice i, u pravilu, zahvaćeni zglob (najčešće je riječ o kuku ili jednom od malih zglobova u stopalu) treba dugo mirovati do smirivanja upale i obnavljanja hrskavice.

Roditelji se najčešće boje upale zglobova koja se javlja u okviru streptokokne upale ždrijela i reumatske groznice. Iako je riječ o teškoj bolesti koja, osim zglobova, može zahvatiti brojne druge organe, strah je neopravdan jer ove komplikacije streptokokne bolesti gotovo više nema unatrag tridesetak godina.

Juvenilni idiopatski artritis

Ipak, kada se piše o artritisu u djece, najčešće se misli na juvenilni idiopatski artritis (JIA). Nije poznat uzrok bolesti, pa se stoga i naziva idiopatski. Postoji nekoliko oblika bolesti temeljem kojih se može odrediti prognoza i način liječenja.

Oblici juvenilnog idiopatskog artritisa su:

• Oligoartikularni oblik – upala zahvaća najviše četiri zgloba tijekom prvih šest mjeseci bolesti. Najčešći je oblik u djece mlađe od šest godina i češće obolijevaju djevojčice. Tijek bolesti je različit; načelno je povoljan ako upala ne zahvati veći broj zglobova.
• Poliartikularni oblik – upala zahvaća pet ili više zglobova u prvih šest mjeseci bolesti. Dijeli se na one koji imaju pozitivne reuma-faktore u krvi i one kojima su negativni. Skupina pozitivnih je prognostički lošija i češće se nalazi u djevojčica starijih od 10 godina. Najčešće su zahvaćeni mali zglobovi na rukama i nogama.
• Sistemski oblik (Stillova bolest) – upala, osim zglobova, zahvaća i druge organske sustave. Prati ga visoka vrućica, uvećanje jetre i slezene, otok limfnih čvorova, ružičasti osip, upala porebrice (poplućnice) i srčane ovojnice (perikarditis). Može se javiti u bilo kojoj dobi djeteta i jednako pogađa djevojčice i dječake.
• Psorijatični artritis – najčešće su prisutne kožne promjene i promjene na noktima koje su karakteristične za psorijazu. Tkivnom tipizacijom češće se nalaze HLA B13, B 17 i B37 tipovi.
• Artritis pridružen entezitisu – postoji upala zgloba uz pridruženu upalu hvatišta tetiva u području zgloba. U ovom obliku se češće nalazi HLA B27 tkivni tip i češća je popratna upala šarenice oka i crijevne sluznice.

Liječenje u rukama specijalista

Slijedom navedenog sasvim je razvidno da cjelokupni proces postavljanja dijagnoze i liječenja treba voditi pedijatar-reumatolog. On će, prema točno definiranim hodogramima, sprovoditi dijagnostiku i primjenu lijekova, od nesteroidnih antireumatika, antireumatika koji modificiraju bolest (sulfasalazin, metotreksat), kortikosteroida do bioloških lijekova. Značajan je i utjecaj fizikalne terapije, od režima svakodnevne poštede zglobova od većih opterećenja, do razgibavanja i drugih metoda fizikalne terapije.