Disgrafija: Velik problem opisan neurednim rukopisom

Dijete mi je lijeno. Dječaci su neuredniji od djevojčica. I ja sam pisao/la vrlo nerazumljivo. To su samo neke rečenice koje čujemo od roditelja kad dođu s djetetom na procjenu. No je li uistinu u pitanju „samo“ to ili se „nešto“ iza toga krije?

Pismeno izražavanje najsloženija je ljudska sposobnost koja zahtijeva radnje u tri područja: rukopis, kombiniranje slova u riječ i strukturiranje teksta. Važno je naglasiti da je izražavanje misli i osjećaja važniji element od mehaničkog, no problemi izazvani nedostatkom sposobnosti u mehaničkom dijelu, kao što su nerazumljiv rukopis, gramatičke i pravopisne pogreške, loša organizacija teksta (prouzročena lošijom prostornom orijentacijom), otežavaju čitatelju shvaćanje značenja napisanog.

Postoje različite vrste pismenog izražavanja, a to su prijepis, diktat, opis slike, pisanje nakon nečijeg pričanja, opis doživljaja, pisanje na zadanu temu te samostalan izbor teme. Svaka vrsta nosi određenu količinu težine te stupnjeve pogrešaka.

Poremećaj pisanog izražavanja ili disgrafija očituje se kao loša izvedba pisanja kod djece s prosječnom inteligencijom, a koja nemaju senzoričko ili motoričko oštećenje. Većina ljudi griješi pri pisanju, no osobe s teškoćama čine to toliko često da je napisani tekst teško razumjeti.

Kako prepoznati poremećaj pisanja?

• loše oblikovanje slova (grafomotorno neoblikovanje, koje uključuje supstituciju auditivno i vizualno sličnih slova)
• neodgovarajuća veličina slova
• pogreške pri korištenju velikih i malih slova
• nepravilno raspoređeni razmaci
• loše poravnanje
• postojanje smanjene fluentnosti u pisanju
• sporost pri pisanju koja utječe na obavljanje drugih zadataka.

Poteškoća se može očitovati i pri prepisivanju materijala iz teksta na drugo mjesto, prepisivanju s udaljenog izvora (npr. školska ploča) ili bliskog izvora (knjiga na stolu). Problem koji se učestalo pojavljuje jest pogrešno pisanje slova u obliku zamjena sličnih slova (supstitucije) ili zrcaljenja pisanja (obrnuto okrenuta slova), kakve se pronalaze kod djece koja tek usvajaju vještine čitanja i pisanja. Kad se zamjene dulje zadržavaju, mogu ukazivati na postojanje određenih problema.

Uz navedene, vidljivi su i problemi fluentnosti pisanja. Djeca pišu sporo i s velikim naporom, što negativno utječe na izvedbu u drugim područjima pismenog izražavanja.

Veze pisanja i drugih vještina

Vještine pisanja povezane su s perceptivnim i motoričkim vještinama. Djeca s teškoćama u pisanju imaju i veće teškoće u pronalaženju tražene slike i crtanju od drugih učenika. Oni s teškoćama u pisanju u većini slučajeva imaju i lošije vještine glasovne te slogovne analize i sinteze. Problemi s pisanjem pridonose produciranju pravopisnih pogrešaka zbog smanjene brzine pisanja i nerazumljiva teksta. Često napisana riječ može izgledati kao neka druga jer osobe tijekom glasovne i slogovne sinteze zaborave riječ koju žele napisati.

Djeci su potrebne učestale prilike za pisanje

Od samog početka treba pružiti podršku djeci s poteškoćama u pismenom izražavanju. Djetetu se mogu ponuditi različiti probni materijali koji će uključivati određena područja na kojima treba raditi ili plastične prekrivače teksta koji omogućavaju samoispravljanje (iznimno važno u terapijskom segmentu).

Učinkovite strategije uključuju i učitelja kao model, učenje slova prepisivanjem i povećanje brzine pisanja za razvijanje fluentnosti pri pisanju. Za uspješnost u svladavanju teškoća potrebne su učestale prilike za pisanje, a to omogućavaju vremenski ograničeni zadaci uz motivaciju i usmjeravanje roditelja, terapeuta i učitelja.

Usvajanje pisanja počinje učenjem pravilnog držanja olovke (pincetni hvat) i grafomotornog oblikovanja pojedinih slova te se kreće prema kombiniranju slova (glasovna i slogovna analiza) i razvijanju fluentnog načina pisanja.

Disgrafija i neugodne posljedice

Loše vještine pisanja mogu utjecati na školska i životna postignuća djeteta jer učitelji nerazumljiv rukopis mogu povezati s inteligencijom i lijenošću pa često djetetov rad zamjećuju više od samog sadržaja. Negativna percepcija ima sve veći utjecaj kako dijete raste jer se često pripisuje lijenosti, a ne teškoćama, pogotovo ako je dijete dobro u drugim vještinama.

Problemi s kojima se dijete susreće mogu izazvati frustraciju te dovesti do smanjenog samopouzdanja, vrlo loše samopercepcije i gubitka motivacije zbog učestalog neuspjeha uz kontinuiran povećan broj zahtjeva iz okoline. Stoga je važno na vrijeme uočiti moguće probleme i reagirati te tako djetetu omogućiti uspješan napredak u školskim i daljnjim životnim postignućima.