Dijete na kolonoskopiji: kada se provodi i kako pripremiti dijete

Kolonoskopija ili donja endoskopija probavnog trakta je pretraga kojom se detaljno pregledava debelo crijevo, a može se vidjeti i mali dio završnog tankog crijeva, dok veći dio tankog crijeva klasičnom kolonoskopijom nije dostupan. U dječjoj dobi radi se puno rjeđe nego u odrasloj, odnosno što je dijete manje, to su i indikacije za tom pretragom manje česte, a razlikuju se i patološka stanja koja dovode do potrebe za tom metodom.

Indikaciju uvijek postavlja dječji gastroenterolog, a oprema i sam postupak prilagođeni su djeci, za što postoje jasne smjernice pedijatrijskih gastroenteroloških društava na nivou Europe, zadnje iz 2017. godine „Pediatric gastrointestinal endoscopy: European Society of Gastrointestinal Endoscopy (ESGE) and European Society for Paediatric Gastroenterology Hepatology and Nutrition (ESPGHAN). Guideline executive summary“.

Primjena kolonoskopije u dijagnostičke svrhe

Budući da je kolonoskopija neugodna pretraga za koju je potrebna i priprema tj. „čišćenje“ debelog crijeva, dječji gastroenterolog se za nju odlučuje samo kada ima jasan razlog, što znači da je ta pretraga neophodna za postavljanje dijagnoze. Obično se prvo obavljaju laboratorijske pretrage čiji nalazi, uz simptome, potkrepljuju potrebu za kolonoskopijom. Stanja kod kojih se indicira su prvenstveno sumnja na kroničnu upalnu bolest crijeva kod djeteta (Crohnova bolest ili ulcerozni kolitis), tešku alergijsku enteropatiju ili polipe u crijevu. Sljedeći simptomi i anamnestički podaci na to upućuju: 

• značajan gubitak ili nenapredovanje na tjelesnoj masi i teški kronični proljev
• teška anemija sa ili bez gubitka proteina
• ponavljano krvarenje iz crijeva koje nije uzrokovano opstipacijom
• sumnja na polipe u crijevu u obitelji s familijarnom polipozom
• promjene na regiji čmara tipa fistula i apscesa
• praćenje bolesnika s transplantacijom crijeva

Pri kolonoskopiji se u većini slučajeva uzimaju i višestruki uzorci tkiva tj. bioptati. Oni se analiziraju mikroskopski radi preciznije histološke procjene postoje li elementi upalne, alergijske ili druge sluzničke promjene, što daje dodatnu dijagnostičku vrijednost ovoj metodi.

Terapijska primjena kolonoskopije

Nekada se kolonoskopija primjenjuje i kao terapijski postupak, a najčešće indikacije kod djece su sljedeće:

• polipektomija, tj. odstranjenje polipa (najčešće onih na peteljci)
• proširenje (dilatacija) mjesta suženja crijeva
• zaustavljanje krvarenja u donjem probavnom traktu

Kontraindikacije za kolonoskopiju i stanja u kojima pretragu nije potrebno raditi

Kolonoskopija se ne smije raditi, tj. kažemo da je kontraindicirana kada postoji sumnja na perforaciju ili veći rizik za perforaciju (puknuće) crijeva, kod takozvanog toksičnog megakolona (proširenje debelog crijeva zbog teške upale) te nakon nedavne operacije na crijevu (prvih 7 dana od operacije).

Također, kolonoskopiju nije potrebno raditi kod djece koja imaju krv u stolici, kojoj je razlog opstipacija, a nema alarmantnih znakova za drugu patologiju, kao niti u situacijama u kojima simptomi i laboratorijski nalazi upućuju na funkcijske tegobe od strane donjeg probavnog trakta: primjerice bolovi u trbuhu i prolijevaste stolice s urednim upalnim parematrima i bez gubitka na tjelesnoj masi. 

Priprema i provođenje pretrage

Za kolonoskopiju je jako važno dobro pripremiti dijete. Priprema treba obuhvatiti i objašnjenje djetetu zašto se pretraga radi, kao i tijek same procedure, naravno, u okvirima koji se trebaju prilagoditi dobi i shvaćanju djeteta.

Prije same procedure neophodno je provesti postupak pripreme crijeva, tzv. „čišćenje“, kako bi se crijevo moglo dobro pregledati jer ostaci stolice ometaju vizualizaciju. O tome kako će se provesti pražnjenje crijeva, roditelje usmjerava liječnik koji pretragu indicira i/ili provodi. Najčešće se dan ranije daju laksativne tvari tipa polietilenglikola koji navlači vodu u crijeva, omekšava stolicu i potiče na pražnjenje, a na kraju i klizma kojom se dodatno očisti crijevo. Doza laksativa određuje se prema dobi i težini djeteta. Bitno je držati se i uputa o prehrani te dobroj hidraciji bistrim napitcima.

Pretragu najčešće izvode dječji gastroenterolozi ili, u manjim centrima, internisti gastroenterolozi (ukoliko nema treniranog pedijatra) s opremom koja je prilagođena djeci. Uvijek je važno da indikaciju postavlja pedijatrijski gastroenterolog koji će nakon procedure nadalje liječiti dijete. 

Kolonoskopija se, osobito u nižoj životnoj dobi, radi ili u općoj anesteziji ili dubokoj sedaciji s ciljem manjeg traumatiziranja i lakše izvedivosti pretrage. Za vrijeme sedacije i anestezije rutinski se nadziru sve važne funkcije – puls, tlak, disanje, zasićenje kisikom. Nakon pretrage se dijete nekoliko sati nadzire prije odlaska kući, a roditeljima se daju i upute za praćenje kod kuće.

Mogućnost komplikacija

Komplikacije kolonoskopije koje se mogu dogoditi su krvarenje, perforacija ili infekcija. Srećom se događaju iznimno rijetko, pogotovo kod dijagnostičkih kolonoskopija. Tako je, prema statistikama, učestalost krvarenja manja od 2%, a perforacije manja od 0,01%. Nešto je više komplikacija kod terapijske kolonoskopije u svrhu zaustavljanja krvarenja ili polipektomije. U tim situacijama najvažnije je pravovremeno prepoznati znakove i odmah reagirati, budući da se svaka komplikacija može uspješno sanirati.

Zaključak

Kolonoskopija probavnog trakta važna je dijagnostička i terapijska procedura koja je nezamjenjiva u određenim bolestima i patološkim stanjima u djece. Kako bi rizici komplikacija bili što manji, nužno je da se primjenjuje samo kada je neophodna. Stoga indikaciju postavlja isključivo pedijatrijski gastroenterolog, a proceduru provodi trenirani endoskopičar s odgovarajućom opremom.