LOL, TNX, OMG… O čemu to pišu djeca?

Kada vidimo neka slova koja možda čine riječ, ne znamo da se iza njih ipak skriva riječ sa značenjem, ali na engleskom, no ta riječ ipak znači nešto. Tako, na primjer, LOL znači laugh(ing) out loud („Glasno se smijem“), TNX znači Thanks („Hvala“), a OMG znači Oh, my god! („O moj Bože!“).

Ako pitamo učitelje, reći će da pisanje na internetu u digitalno doba iskrivljuje pisanje, što znači da se „kvari“ poznavanje pravopisa materinjeg jezika (pogotovo ako se u pisanju koristi strani jezik, odnosno skraćenice stranog jezika). Osim pravopisa, kod djece školske dobi iskrivljeno je i pismeno izražavanje.

Što brže i kraće pisanje na internetu

Nažalost, takvo pisanje nastaje vrlo spontano te je osnovni motiv što brža komunikacija među djecom školske dobi, što uključuje manje znakova, odnosno pritisaka na tipku. Razvojna prirodna potreba djece u pubertetu i adolescenciji uključuje dijeljenje svega što im se događa u život, što misle i osjećaju te postoji i potreba da se što više poruka razmijeni u što manje vremena.

Takav način pismenog komuniciranja – što kraće i što brže – daje rezultat groznog i nakaradnog jezika, no u svijetu površne i brze komunikacije on je, nažalost, svakodnevan i uobičajen. Dodajući razne znakove i simbole, djeca su uspjela osmisliti jezik koji im je dovoljno kratak i razumljiv za komunikaciju. Nema čvrstih pravila nego što im odgovara.

Što znači iskrivljen jezik?

• smanjen unos broja znakova i pritisaka na tipku
• pojednostavljivanje poruke
• pisane poruke dodavanjem znakova za emocije
• reduciranje interpunkcije
• gubljenje dijakritičkih znakova (kvačice)
• jezična fuzija – korištenje riječi materinjeg i drugog jezika (najčešće engleskog). Npr. „Kipintač“? Znate li da ta riječ zapravo znači „Čujemo se još“? „Dct“ je skraćenica za „Di si ti?“ i slično.

Zanimljiva je i upotreba anakronih oblika hrvatskog jezika, primjerice aorista koji se sve češće koristi u pisanju („Poslah ti poruku.“). Zašto? Jer je kraći oblik od „Poslao/poslala sam ti poruku.“).

Pravopisna nota u e-komunikaciji nije zadovoljena ni za jedan jezik u pisanoj komunikaciji niti se o njoj brine. Čest je prigovor što se materinji jezik kod djece iskrivljuje u takvoj pisanoj komunikaciji stapanjem s drugim jezikom, najčešće engleskim, zbog sveobuhvatne komunikacije s djecom iz cijelog svijeta. No kad dobijemo kratku poruku „dct“, zaista ne možemo prepoznati koji je to jezik u toj kratici. Iznimno je važno napomenuti da kad poruku šaljemo ili primamo, potrebni su nam kreativnost, duhovitost, pamet, domišljatost, kao i znanje.

I rukopis postaje teško čitljiv

Kod djece školske dobi najčešće je uočena iskrivljenost u pismenim zadacima, konkretnije pri pisanju zadaćnica, odnosno sastavaka na zadanu ili slobodnu temu. Djeca jednostavno ne mogu prenijeti verbalno izražavanje (verbalnu ekspresiju) na papir, to jest izraziti se tako da rečenice imaju ispravnu semantiku, sintaksu i pragmatiku u funkciji strukture jezika. Rečenice su vrlo kratke, često agramatične s ubačenim kraticama engleskog jezika, no ponekad vrlo teško razumljivog miješanja engleskog i hrvatskog jezika.

Ne samo da je djeci „teško“ pismeno se izraziti, nego je često i usmeno izražavanje osiromašeno i uz česte gramatičke pogreške. Rukopis je teško čitljiv, a grafemi jako loše ili nikako oblikovani zbog sve veće upotrebe tipkovnice umjesto olovke.

Ograničite vrijeme pred ekranom

Važno je istaknuti da je izražena komunikativna izoliranost od roditelja, obitelji i prijatelja u obliku verbalne komunikacije. Komunikacija je vrlo kratka, s minimalnim informacijama te ponekad može biti verbalno „agresivna“ ako se od djeteta zatraži da smanji boravak na računalu ili internetu te da slobodno vrijeme provodi s obitelji, prijateljima, u parkovima ili na igralištima.

Svakako bi bilo pozitivno i prihvatljivo da se na internetu ponude jezično kvalitetniji sadržaji poput jezičnih savjeta, rječnika, baza jezičnih podataka, reprezentativni korpus hrvatskog jezika, odnosno sadržaji koji pridonose jezičnoj kulturi, te da se pritom pripazi na jezičnu ispravnost ostalih sadržaja.

Trebalo bi djecu više upozoravati na opasnosti provođenja vremena na internetu. Neću namjerno napisati „dugog“ provođenja jer djeca nemaju pojam o vremenu i njima je sve što im je zabavno (a internet ih zabavlja), vrlo kratko, pa makar provodili 24 sata pred računalom ili s mobitelom u ruci.