Borba s mališanima: slatki su, ali grizu! 

Možda ste se kao roditelji našli u vrlo nezgodnoj situaciji; po dolasku u vrtić, odgojiteljica vas je pozvala na kratki razgovor jer je vaša bebica ugrizla vršnjaka. Nerijetko su u takvim razgovorima prisutne obje strane – i roditelji malog grickala i roditelji ugrizenog djeteta. Postoji li nerazumijevanje ovakvog ponašanja, razgovor može prerasti čak i u ružnu svađu.

Doista može biti uznemirujuće i neugodno kada vaše dijete nekoga povrijedi. Ne mora nužno biti riječ o vršnjacima, može ugristi i vas ili nekog drugog. Pa ipak, treba znati da to nije niti rijetko, niti neprirodno, ne mora niti biti riječ o nekom poremećaju u ponašanju. No treba znati kako odgovarajuće reagirati kada se to dogodi.

Dječja psihologinja Kate Eshleman objasnila je na blogu Cleveland klinike razloge zbog kojih djeca grizu te savjetovala roditelje kako riješiti ovo uobičajeno ponašanje.

Zašto djeca grizu?

Postoji mnogo razloga zbog kojih djeca mlađa od dvije godine mogu gristi. Evo nekoliko njih:

• niču im zubi i traže olakšanje,
• osjećaju se frustrirano jer ne mogu verbalno prenijeti svoje osjećaje,
• treba im više oralne ili senzorne stimulacije,
• istražuju kakav je osjećaj grickanja i što se događa kada to učine,
• premoreni su, preumorni, gladni ili im je potrebno aktivnije vrijeme za igru.

Iako ne možete u potpunosti izbjeći fazu grizenja, možete skratiti i olakšati, kako sebi, tako i vašem mališanu.

Otkrijte zašto se to događa

Je li do ugriza došlo tijekom napada bijesa? Grize li vaše dijete uvijek istu osobu? Postoji li doba dana kada su najviše skloni tome da nekoga ili nešto ugrizu? Događa li se takvo ponašanje obično kao odgovor na istu situaciju (poput uzbuđenja)? Koliko je prošlo otkako je vaše dijete pojelo obrok ili se bavilo nekom fizičkom aktivnošću?

Razumijevanje okidača takvog ponašanja kod vašeg djeteta, olakšat će predviđanje, a time i sprječavanje budućih incidenata.

Što ne smijete napraviti

Vaša reakcija na ugrize vašeg malog djeteta imat će velik utjecaj. Evo kratkog popisa uobičajenih odgovora roditelja na incident, a koje treba izbjegavati.

• Nemojte etiketirati svoje dijete kao „grizača“. Dr. Eshleman podsjeća roditelje da to nije neobično ponašanje u djece mlađe od dvije godine. To ne znači da je vaše dijete loše, odnosno zločesto, već samo da prolazi kroz određenu razvojnu fazu. Negativno etiketiranje može naštetiti i vašoj percepciji vašeg djeteta, kao i njegovom, odnosno njezinom doživljaju sebe.
• Nemojte vikati na svoje dijete ili ga sramotiti. Vikanje ili posramljivanje djeteta zbog ugriza neće ga natjerati da prestane, ali moglo bi ga učiniti još uzrujanijim i, zauzvrat, agresivnijim prema drugima.
• Ne kažnjavajte dijete zbog ugriza. Vrlo se lako mogu izgubiti iz vida roditeljski ciljevi (i strpljenje) u tom trenutku. Pokušavate naučiti svoje dijete disciplini, društvenim vještinama i samokontroli, ali treba znati da kazna tome neće doprinijeti. Kažnjavanjem se samo povećavaju pritisak i emotivna zbrka s kojima se vaše dijete već bori.
• Ne uzvraćajte ugriz! Neki ljudi misle da je uzvratiti ugriz djetetu poučno, odnosno da ih treba ugristi kako bi shvatili da to boli. To je pogrešno. Prije svega, grizenje djeteta je oblik zlostavljanja, baš kao i udaranje. Također poručuje da je nasilje prihvatljiv način da se odgovori na probleme.

Koristite kratku i jasnu komunikaciju

Dr. Eshleman napominje da je važno ne samo ono što ćete reći, već i kako ćete to reći. Iako će mnogi roditelji izgovoriti rečenice poput: „Mi ne grizemo svoje prijatelje“ ili „Mi ne grizemo mamu ili tatu“, te fraze daju djeci dopuštenje da grizu druge koji im nisu u tim krugovima prijatelja ili obitelji. Umjesto toga, usredotočite se na izjave poput „Mi ne grizemo“ ili „Grizenje boli“.

Razgovarajte s ostalim skrbnicima vašeg djeteta

Možda vi sve radite kako treba, ali djed se samo smije na unukove „ljubavne ugrize“. Možda se je dadilja „igrala“ s vašim djetetom kako bi ga natjerala na hihotanje. Važno je osigurati da svi koji brinu o vašem malom djetetu, od plaćenih stručnjaka do šire obitelji, odgovaraju na odgovarajući način na ponašanje ugriza.

Informirajte se i educirajte

Dr. Eshleman napominje da postoji mnogo izvora koji vam mogu pomoći u ovom ne baš radosnom dijelu roditeljstva. „Ako se grizenje nastavi ili osjećate da vam je potrebna dodatna pomoć, postoje mnoge slikovnice i knjige napisane i za malu djecu i za roditelje, kao i pjesme i videa koji mogu pomoći u rješavanju problema.“ Uvijek, naravno, možete potražiti savjet stručnjaka, posebno ako ste jako zabrinuti, a ponašanje ne prestaje.

Što učiniti kada vaše dijete ugrize drugo dijete?

Ako vaše dijete ugrize drugo dijete, dr. Eshleman preporučuje sljedeće korake:

• Ostanite mirni i odmah reagirajte.
• Uvjerite se da ugrizeno dijete nije ozlijeđeno. Važno je najprije se posvetiti tom djetetu, a ne vašem mališanu kojem tako uskraćujete pažnju. Nemojte vašeg mališana nakon ugriza ni prisiljavati da nastavi igru s tim djetetom ako ne želi. Utješite ugrizenog, svakako provjerite je li koža oštećena te je operite sapunom i vodom. Čak i mali zubi mogu izazvati velike infekcije.
• Recite djetetu koje grize vrlo neutralnim tonom da to nije u redu. Morate reagirati smireno i odlučno. Korištenje već spomenutih jednostavnih fraza poput „Mi ne grizemo“ ili „Grizenje boli” učinkovitije je od detaljnog objašnjenja zašto je grizenje pogrešno. Imajte na umu da je vaše dijete vjerojatno već emocionalno uznemireno, pa će smirena reakcija pomoći ublažiti situaciju.
• Ako vam je poznato što je zapravo dovelo do incidenta, ponudite verbalne alternative. Na primjer, pokažite djetetu kako lijepo zamoliti da nešto dobije ili kako izraziti svoju potrebu za osobnim prostorom.

• Preusmjerite dijete na neku drugu, pozitivniju aktivnost. Starija djeca mogu se uzrujati kada shvate da su nekoga povrijedili. Ako jesu, dopustite im da se ispričaju svom prijatelju. U suprotnom, usmjerite ih na drugu aktivnost, primjerice drugačiju igračku ili, ako su ugrizli zbog gladi, ponudite im hrskavi međuobrok.

Kada potražiti stručnu pomoć?

Grizenje obično prestaje (ili postaje jako rijetka pojava) između treće i četvrte godine. No ako grizenje vašeg djeteta ne prestaje ili se s vremenom pogoršava, trebali biste o tome razgovarati sa svojim pedijatrom.

Naravno, ne morate čekati da vaše dijete izađe iz pelena kako biste zatražili pomoć. Vaš pedijatar može ponuditi procjenu i savjet u bilo kojoj fazi rasta i razvoja.

Korišten izvor: Cleveland klinika