Bez srama: Savjeti za lakše studiranje s disleksijom

Kako bi se moglo savjetovati studente s disleksijom o mogućnostima i ograničenjima, za početak je potrebno upoznati se s tim poremećajem.

Riječ je o jednoj od nekoliko specifičnih smetnji u učenju, poteškoći vezanoj uz čitanje i pisanje koja nije bolest i ne liječi se u potpunom smislu te riječi.

Pojavljuje se diljem svijeta neovisno o kulturi i jeziku te zahvaća oko 10% populacije pa se tako javlja i kod nadarenih, kreativnih i uspješnih osoba. Disleksija nije rezultat smanjene inteligencije niti je problem ponašanja i motivacije.

Važno je naglasiti da osobe s disleksijom imaju i jake strane koje nerijetko ostaju neprepoznate 

Kao mogući uzroci disleksije navode se nasljedni čimbenici, traume, cerebralna disfunkcija, nedovoljno razvijena dominacija hemisfere (anomalije u lateralizaciji), periferna organska i funkcionalna oštećenja, smetnje u području vida i sluha te smetnje u auditivnoj, virtualnoj i kinestetskoj percepciji – smetnje u motorici.

Postavljanje dijagnoze

Od vidljivih simptoma disleksije spomenimo poteškoće pri čitanju (slovkanje, nepovezivanje riječi), pronalaženju primjerenog značenja riječi, razumijevanju teksta, pri upotrebi zamjenica i priložnih oznaka, u matematici (vezane uz nizove brojeva ili redoslijed matematičkih operacija), potom poteškoće i zabune vezane uz prostor i vrijeme (jučer, danas, sutra, lijevo, desno i slično) te pogrešno ponavljanje onoga što se čuje.

>>Saznajte kako učinkovito pohraniti i upotrijebiti informacije iz vašeg mozga<<

No pri procjeni ima li osoba ili nema poteškoće u čitanju i pisanju nisu važne samo vrste pogrešaka, nego i velik broj uvijek istih karakterističnih pogrešaka:

• nesposobnost povezivanja grafema s fonemom (glas – slovo)
• poteškoće povezivanja glasova i slogova u riječi
• strukturalne pogreške, odnosno promjene nastale zbog premještaja redoslijeda ili umetanja slova ili slogova u riječima (iz-zi, do-od, po-op, mi-im, Ivo-ovi; vino-novi, vrata-trava)
• zamjenjivanje slova – grafički ili fonetski sličnih (d-b, b-p, m-n, n-u, a-e; d-t, b-p, g-k, z-s, v-f, l-r; beba-deda, bili-pili, nema-mena, moj-noj; drži-trži, brati-prati, grije-krije) i slogova (na-an, on-no, je-ej, mi-im, do-od)
• izostavljanje slova i slogova (vrata-vrat, prozor-pozor, krava-kava, davnina-davni)
• dodavanje slova i slogova (oblak-obalak, noj-nojovi)
• zamjene riječi – pogađanje pri čitanju (potpuno nepravilno pročitane riječi u kojima su dva ili više slova zamijenjena drugima, npr. mračni-mačka, dobar-obad)
• smisleno mijenjanje teksta pri čitanju priča – pogreške se pojavljuju kada dijete potpuno promijeni riječ, ali ona po smislu odgovara tekstu koji čita
• dodavanje i/ili izostavljanje dijela i/ili cijelih riječi (maramama, dosjetilili…)
• riječ koja se ne može pročitati bez pomoći
• poteškoće u praćenju slovnog ili brojčanog niza (kos-sok, 64-46)
• poteškoće u slijedu pravca čitanja (gore-dolje, lijevo-desno)
• vraćanje na već pročitan red, preskakanje redova, tj. izostavljanje jednog ili više redova.

Važno je naglasiti da osobe s disleksijom imaju i jake strane koje nerijetko ostaju neprepoznate kao što su jak predodžbeni kapacitet, originalnost i kreativnost, mogućnost prepoznavanja i pamćenja slika, dijagrama i prikaza, dobar kapacitet globalnog razumijevanja i zahvaćanja (prepoznavanje cjelina, shvaćanje suštine i izdvajanje bitnog kod velike količine informacija), intuitivan način donošenja odluka te „umjetnički” način razmišljanja.

Disleksičare zbunjuju i međusobno slični brojevi (7-1, 5-3, 8-4, 6-9, 2-3) ili isti kod dvoznamenkastih brojeva (23-32, 45-54, 36-63, 71-17) i slično. Poteškoće im zadaju i matematički simboli za zbrajanje, oduzimanje, množenje i dijeljenje.

Što se može učiniti?

Pa ipak, tijekom studiranja dislektičarima se pružaju razne mogućnosti. Tako je dopušteno audiosnimanje predavanja bez dodatnih, odnosno posebnih odobrenja, a snimke mogu koristiti isključivo za vlastite potrebe. Studenti bi unaprijed trebali obavijestiti nastavnika o korištenju opreme za snimanje.

Također im je dopušteno korištenje računala za bilježenje na predavanjima. Nadalje, nastavnik treba omogućiti da materijal koji će predavati bude dostupan studentima s disleksijom prije samoga predavanja (npr. na internetu, e-mailu ili davanjem pisanih materijala). Pregled onoga što će se predavati, kao i sadržaja svake cjeline, olakšava praćenje nastave za sve studente, posebno za one s disleksijom.

Prezentacije ne smiju sadržavati previše teksta. Korisno je upotrijebiti pozadine i boju teksta koja čini prezentaciju lako čitljivom te stvara jasan kontrast (npr. krem pozadina i tamnoplava slova), a preporučuje se koristiti dijagrame i mentalne mape uz tekst kad god je to moguće. Razmak između redova trebao bi biti 1,5 ili dvostruki, a cjeline razlomljene na manje podnaslove, preporučuje se koristiti „jednostavna” slova kao što su „Arial” ili „Comic Sans”.

Posebno treba paziti na vrstu slova koja nije odgovarajuća za neke ispise i simbole (npr. u kemiji, matematici i drugim područjima – sličnosti broja 1, i , I, l) u kojima je moguće koristiti druge vrste slova (npr. Book Antiqua) ili ih odijeliti podebljanom izvedbom nekih simbola te tako izbjeći miješanje i zamjene simbola. Tekst treba poravnati samo s lijeve strane jer to omogućuje lakše snalaženje i praćenje reda.

Posebno bi trebalo ispisati nove stručne termine (npr. na ploči ili u posebnom dodatku uz prezentacije ili predavanja, na materijalima za umnažanje). Kod materijala za vježbu ili rješavanja zadataka treba jasno odijeliti upute i poredati ih redom kojim se očekuje da student izvodi taj zadatak ili vježbu, a sa svrhom lakšeg praćenja. Uz malo truda i prilagođavanja učenje će studentima s disleksijom biti znatno olakšano.