Astma kod djece: što je izaziva i kako se liječi

Alergijske bolesti i astma postale su najčešće kronične bolesti dječje dobi u razvijenim zemljama (astma pogađa približno svako sedmo dijete i 5% odraslih) te se proteklih desetljeća bilježi kontinuirano povećanje broja oboljelih. Nažalost, u narednim godinama se očekuje nastavak ovakvog trenda. Astma kao kronična bolest uvelike ograničava fizički, emocionalni i socijalni aspekt bolesnikova  života te utječe na obitelj, školovanje i karijeru.

Visoka cijena bolesti

Istraživanja su pokazala da djeca odgojena na selu imaju za dvije trećine manju vjerojatnost da obole od astme. Ona se može pojaviti u svakoj dobi, ali se obično pojavljuje rano u životu te popušta ili nestaje do odrasle dobi. Podaci o porastu stope hospitalizacija zbog astme te o porastu mortaliteta u nekim zemljama, vjerojatno su posljedica porasta njezine učestalosti i češće pojave teških oblika astme.

Zbog čestih izostanaka iz škole ili s radnog mjesta, ograničenja tjelesnih aktivnosti bolesnika, smanjene produktivnosti, prijevremenog mortaliteta i porasta stope hospitalizacija, astma ima važan socioekonomski utjecaj na svaku zemlju. Iako se troškovi preventivnog liječenja astme čine visokima, cijena neodgovarajućeg zbrinjavanja astme još je mnogo veća.

Na sreću, astma u ranoj predškolskoj dobi najčešće spontano nestaje i ne ostavlja trajne posljedice. S druge strane, danas postoje vrlo učinkoviti lijekovi za njezinu kontrolu te se očekuje da bolesnik nema niti jednu epizodu napada astme tijekom kalendarske godine.

Što je astma?

Riječ je o kroničnoj upalnoj bolesti dišnih puteva karakteriziranoj ponavljajućim napadima kašlja, stezanjem u prsima i otežanog disanja, osobito noću i/ili u rano jutro. Javlja se kada dušnice (bronhi) u plućima postanu preosjetljivi, reagirajući na jednu ili više tvari koje neastmatičarima uopće ne štete. Zbog te reakcije stijenke dišnih puteva oteknu i počnu lučiti sluz, čime se smanjuje prostor potreban za prolaz zraka u i iz pluća.

Simptomi astme

• otežano disanje,
• osjećaj gušenja,
• soptanje/sipnja,
• trajan kašalj, osobito noću i u naporu,
• iskašljavanje sluzi,
• gubljenje daha,
• modre usnice zbog pomanjkanja kisika,
• stezanje u prsima.

Neće svatko imati sve navedene simptome. Neki ljudi doživljavaju ih povremeno, možda ako se prehlade ili dođu u dodir s kojim od izazivača astme. Drugi najgore simptome doživljavaju noću, rano ujutro ili nakon kretanja. Neki pak mogu stalno imati simptome.

Kod alergijskih oblika astme napadi mogu biti popraćeni alergijskom reakcijom sluznice gornjih dišnih puteva i očiju pa se tada javljaju kihanje, obilna vodena sekrecija iz nosa, crvenilo i svrbež očnih spojnica uz pojačano stvaranje suza.

Alergija na sluznici dišnih puteva predstavlja jednu vrstu upale i takva sluznica je podložnija virusnim i bakterijskim infekcijama. Težina infekcija bude izraženija, a trajanje dulje. Boravak na onečišćenom zraku, a posebno u zadimljenim prostorima, značajno otežava ovu bolest.

Izazivači astmatskog napada

• primarni uzročnici alergeni – obično se prenose zrakom (pelud, kućna prašina),
• prehlade,
• kućni ljubimci,
• pušenje, automobilska isparavanja, mirisne tvari (osvježivači zraka, boje, ljepila, pesticidi),
• hladni zrak, nagla promjena temperature,
• tjelovježba, jake emocije.

Okolišni čimbenici

• alergeni zatvorenih prostora – grinje iz kućne prašine su najčešći alergeni, a tu su i gljivice i plijesni,
• alergeni vanjskog prostora – peludi stabala, trava i korova,
• onečišćenje zraka – dušični oksid, kiseli aerosoli, ozon i sumporni dioksid te zagađivači unutarnjeg prostora,
• infekcije dišnih putova – respiratorni sincicijski virusi (RSV) i virusi parainfluence, rinovirusi, koronavirusi i virusi influence te bakterijske infekcije (Chlamydia pneumoniae).

Hoće li se razviti astmatski napad i kojeg će biti intenziteta, ovisi jednim dijelom i o nasljeđu. Naime, u određenim obiteljima ova se bolest češće javlja.

Prema dosadašnjim spoznajama, odgovornost leži na većem broju gena, tako da se ne može govoriti o klasičnom obrascu nasljeđivanja kao kod nekih drugih bolesti. Model nasljeđivanja u astmi pokazuje da je astma složen genski poremećaj u kojeg su uključene interakcije više gena i kromosomskih regija, nekih s potencijalno protektivnim učinkom, dok neki djeluju kao geni rizika, a svaki od tih gena ima svoju varijabilnu ekspresivnost (razinu aktivnosti). U dječjoj je dobi češća u dječaka, dok je u adolescenciji i odrasloj dobi češća u žena.

Prevencija i liječenje

Kada je riječ o preosjetljivosti sluznice dišnih puteva nakon određenih virusnih infekcija, od koristi je svakako spriječiti izloženost djeteta zarazama. Naime, kada dijete oboli u vrlo mladoj dobi, određeni, vrlo agresivni virusi mogu uzrokovati oštećenje sluznice koje traje godinama. Takva sluznica je manje otporna i sklonija je novim infekcijama koje, u pravilu, budu teže i dugotrajnije.

Boravak na čistom zraku, raznovrsna prehrana i dovoljno kretanja, kao i odgoda polaska u kolektiv, mogu povoljno utjecati na izlječenje ili smanjenje intenziteta astmatskih napada. Uz redoviti nadzor pedijatra i uz lijekove, dijete, a kasnije i odrasla osoba, mogu živjeti bez ikakvih ograničenja vezanih za tjelesne aktivnosti. Najčešće se lijekovi primjenjuju putem inhalacija (preko kompresorskih inhalatora ili sprejeva za inhalaciju), vrlo rijetko je potrebno uzimanje oralnih preparata u obliku sirupa, praška ili tableta. Pravovremena i odgovarajuća terapija može spriječiti ili značajno skratiti pogoršanja.

Kod nedvojbeno dokazane astme uzrokovane peludima često se sezonski preporučuje uzimanje lijekova protiv alergije dok period cvatnje ne prođe. Ako je riječ o alergiji na kućnu prašinu i grinje, nužno je uklanjanje prašine iz kuće (uklanjanje zavjesa, tepiha, održavanje površina vlažnim brisanjem, korištenje pročišćivača za zrak, održavanje madraca, jastuka i pokrivača specijalnim sredstvima za čišćenje). Zimi zrak u kući treba biti čist i prohladan, a vlažnost zraka oko 55%. U razdobljima visokog zagađenja zraka treba ograničiti izlaske na otvoreno. Zimi hladan i čist zrak, kao i tjelesna aktivnost, imaju povoljan učinak.

Lijekovi načelno smanjuju otok sluznice unutar bronha i šire bronhe omogućavajući normalno disanje i iskašljavanje. Drugi lijekovi smanjuju razinu alergijske reakcije i upale u samoj sluznici. Kod nekih oblika alergijske astme moguća je i hiposenzibilizacija – liječenje preosjetljivosti na određene peludi čime nestaje i uzrok astme.