Afektivne respiratorne krize: kratkotrajni prestanci disanja uslijed straha, bijesa ili boli

Afektivne respiratorne krize su nekonvulzivne, odnosno neepileptogene prirode. Poznate i kao afektivni respiratorni cerebralni napadaji mogu izgledati vrlo dramatično. Mogu se javiti od novorođenačke do predškolske dobi te se sastoje od nevoljnog zadržavanja daha kada su praćene samo prestankom disanja, ali bez gubitka svijesti, do onih s poremećajem svijesti i plavljenjem usnica, rijetko i s razvojem trzanja tijela. Događaju se u 4-5% dojenčadi i mlađe djece, najčešće u dobi od 12 do 18 mjeseci.

Vrste napadaja

U tipičnim atakama (napadajima) koje obično traju 10 do 20 sekundi, a kojima neposredno prethodi strah, ljutnja, bijes ili bol, dijete zaplače, nekoliko puta grčevito udahne i prestane disati u izdahu do pojave cijanoze (plavljenja usnica) različitog stupnja (cijanotične atake) ili, rjeđe, bljedila (blijede atake).

U slučaju duljeg trajanja atake dijete omlohavi bez svijesti, a ako nedostatak kisika potraje može se javiti izvijanje trupa ili pojedinačni grčevi ekstremiteta.

Samo iznimno ataka može prijeći u konvulzivni napadaj zbog jakog nedostatka kisika u mozgu i tada ih nazivamo složene ili teške afektivne respiratorne krize. Cijanotične atake su najčešće, potom blijede, a mogu se javiti i u kombinaciji što je najrjeđe.

Uzroci afektivnih respiratornih kriza

Uzrok pojave cijanotičnih kao ni blijedih ataka nije u potpunosti razjašnjen, ali mehanizam njihova razvoja se razlikuje. Kako u jedne trećine slučajeva postoje i drugi članovi obitelji ili roditelji s istim tegobama u dječjoj dobi, postoji genetska sklonost, ali gen do sada nije identificiran.

Okidač cijanotičnih ataka je uglavnom strah ili ljutnja uz plač koji se naglo prekida u fazi izdisaja te ga prati razvoj cijanoze. U podlozi je prolazna kombinacija sniženog CO2 u krvi zbog plača, smanjenog izbačaja volumena krvi iz srca u izdisaju (Valsalvin manevar) i smanjenog kisika u mozgu.

Blijedim atakama uglavnom prethodi bolni podražaj i ne moraju biti udružene s plačem, a prati ih usporenje ili čak kratki zastoj srčane aktivnosti (asistolija) te su posljedica još nezrelog ili nepravilnog rada autonomnog živčanog sustava, odnosno prenaglašenog vagalnog odgovora na bolni podražaj.

U oba oblika važnu ulogu ima anemija, odnosno razina željeza. Smatra se da nedostatak željeza, koje je sastavni dio enzima koji sudjeluju u razgradnji neurotransmitera u središnjem živčanom sustavu, može imati utjecaj na poremećaj autonomnog živčanog sustava. Davanje pripravaka željeza značajno smanjuje broj ataka, čak i kod djece bez nedostatka željeza u krvi, a ublažuje i disregulaciju autonomnog živčanog sustava. Vrlo rijetko je potrebna terapija drugim lijekovima.

Postavljanje dijagnoze

Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze i pregleda djeteta, a nalaz eventualnih neuroloških ili srčanih abnormalnosti sugerira da se radi o drugoj dijagnozi.

Pretrage mogu obuhvatiti procjenu željeza te snimanje srčane (EKG) i moždane (EEG) aktivnosti. Ako su nađene abnormalnosti ili je izgled ataka produljen i složen te dovodi do pojave konvulzija, onda je potrebno učiniti dodatnu dijagnostičku obradu.

Važno ih je razlikovati od epilepsije. Cijanoza u epileptičkom napadaju slijedi, a u afektivnih respiratornih ataka prethodi gubitku svijesti. U većini slučajeva mogu se dijagnosticirati i odijeliti od epileptičkih napadaja na temelju analize faktora koji su doveli do plača djeteta, afekta i/ili bolnog podražaja.

Bez dugoročnih posljedica

Ako su isključene druge mogućnosti kao uzrok ataka, potrebna je edukacija roditelja o njihovoj benignoj (neopasnoj) prirodi. Prognoza je odlična, bez dugoročnih posljedica za dijete. Procjenjuje se da će oko 15% djece s blijedim atakama, neovisno o njihovoj učestalosti ili trajanju, imati u kasnijem djetinjstvu ili adolescenciji i sinkope, odnosno gubitke svijesti.

Ipak, bez obzira na benignu prirodu i dobar tijek ataka koje nestaju u rano dječje ili, najkasnije, u predškolsko doba i koje u pravilu ne zahtijevaju terapiju lijekovima, atake mogu biti po učestalosti i ispoljavanju vrlo dramatične i traumatizirajuće, kako za roditelja, tako i za liječnika.

Potrebno je dodatno umiriti roditelje da nije potrebno izbjegavati regularnu disciplinu zbog straha od provociranja afektivnih respiratornih ataka, a provođenje prehrane bogate željezom može prevenirati razvoj anemije koja je povezana s atakama.

Više savjeta o dječjem zdravlju potražite u Poliklinici za dječje bolesti Sabol.