5 grešaka koje činimo kada s djetetom pričamo o pubertetu

Adolescencija je neobično razdoblje života. Našoj se djeci prikrade puno brže nego što smo to mogli i predvidjeti. Još do jučer naši su se mališani borili s čitanjem ili savladavanjem tablice množenja, a evo ih sad odjednom u pubertetu! Kako se kao roditelji trebamo nositi s ovom činjenicom i pristupiti djeci kao punokrvnim  tinejdžerima, savjetuje nas poznata internetska stranica Huffpost.com.

„Djeca pred pubertetom suočavaju se s dramatičnim promjenama kad su u pitanju njihova tijela, razvoj mozga te doživljaj socijalne sfere… i mnogima je itekako stresno razdoblje kroz koje treba proći“, napominje Dr. Hina Talib, pedijatrica specijalizirana za adolescentsku medicinu na Children’s Hospital u Montefioreu, a poznata je i po popularnom Instagram profilu namijenjenom zdravlju tinejdžera.

Iako je adolescencija burno razdoblje u razvoju djeteta, doktorica Talib smatra da roditelji trebaju odigrati presudnu ulogu u njihovoj tranziciji. „Kome da se predadolescenti obrate kako bi se pripremili za veliku životnu promjenu, ako ne njihovim roditeljima koji su im najbliži i mogu im dati savjet i podršku“? upućuje Talib.

Za nas roditelje to je u isto vrijeme ohrabrujuće, ali i uznemirujuće zbog neizvjesnosti koju nam donosi suočavanje s novim životnim ciklusom našeg djeteta. Iz tog razloga upoznajemo vas s 5 najčešćih pogrešaka koje roditelji čine iz dobre namjere kada s djecom žele razgovarati o pubertetu. A donosimo vam i nekoliko korisnih savjeta kako tome doskočiti.

Greška #1: Čekamo da dijete dođe u pubertet da bismo pričali o pubertetu

Jedna od najvećih pogrešaka koje roditelji čine je podcjenjivanje naše uloge u pripremi djece za pubertet i adolescenciju. To znači da često odgađamo važan razgovor o ovoj temi.

„Priprema je zaista ključna“, ističe doktorica Talib. Djeca se počnu hvatati u koštac s onim za što obično mislimo da su tinejdžerske preokupacije u znatno ranijem razdoblju nego što mi to primjećujemo. Primjerice, praksa pokazuje da neka djeca počinju eksperimentirati s uzimanjem alkohola, pa čak i droga kad im je tek 9 ili 10 godina.

Što učiniti? Odgovor je jednostavan: počnite razgovarati s djecom o pubertetu znatno prije njegove pojave. Doktorica Talib u tom smislu ne želi davati preskriptivne upute, tj. nema točnog tajminga kada biste to trebali učiniti. No razgovore o pubertetu možete započeti par godina prije samog početka ovog razdoblja u razvoju vašeg djeteta.

„U dobi od 5 ili 6 godina djeca mogu razumjeti koje im se promjene događaju u tijelu“, napominje Talib. To je odlično razdoblje kad možete postaviti temelje vašem djetetu za razumijevanje dubljih fizičkih promjena koje će u njegovom psiho-fizičkom razvoju uslijediti. Kao roditelj ćete tako u svijesti svojeg djeteta normalizirati činjenicu da se dječja tijela mijenjaju kroz različite oblike i u različitim veličinama te na različite načine i u različitim vremenskim okvirima.

Također, „naša je dužnost kao roditelja podučiti djecu anatomskim dijelovima tijela i nazivima koje imamo za njih“, napominje Vanessa Bennett, utemeljiteljica Dynamo Girl programa za fizički razvoj djevojčica te izdavačica poznatog newslettera Uncertain Parenting.

Ona ističe kako postoje i praktični razlozi za to. Kao prvo, djetetu daju potreban jezik kojim može opisati što ga točno boli u slučaju ozljede ili određene tegobe. A uz to im omogućuje da razumijevanjem svojeg tijela budu samopouzdanija i manje ranjiva na pokušaje zlostavljanja od drugih.   

Greška #2: Mislite da je drugim roditeljima ova tema lakša i ugodnija nego vama

Roditelji ponekad odugovlače s razgovorima o pubertetu iz jednostavnog razloga jer im je tema neugodna za otvaranje ili ni sami nisu imali takav razgovor sa svojim roditeljima dok su bili pred pubertetom. No čekati sve dok vam tema puberteta ne postane ugodna može biti velika pogreška jer možda vam ova tema neće nikada „sjesti“.

Dobro je znati i da izbjegavanje razgovora s djecom o pubertetu „može nenamjerno baciti mrlju srama na ovu temu“, upozorava Bennett koja dodaje i to da roditelje uvijek podsjeća na poznatu tvrdnju Freda Rogersa o tome da je rješivo samo ono o čemu smo u stanju razgovarati.

Prihvatite činjenicu da je ovakva vrsta razgovora škakljiva ne samo vama, nego i vašoj djeci. I da ste zajedno u tome. Pomalo u šali, doktorica Talib savjetuje da ostanete „kuleri“ te da se pretvarate da je tema puberteta nešto posve obično i svakodnevno. Projicirajte image smirenosti i samouvjerenosti, čak ako se iznutra osjećate prilično nervoznima ili zazirete od teme.

Greška #3: Djecu punite s previše informacija

Budući da je ova vrsta razgovora neugodna, neki roditelji misle da se trebaju naoružati s puno informacija.

„Veliki je izazov za roditelja pružiti djeci sve relevantne informacije o ovoj temi. Toliki da se neki roditelji ‘napune’ s previše informacija pa razgovor s djetetom pretvore u cijelo predavanje“, upozorava Bennett.

Umjesto toga, počnite s nenametljivim ispitivanjem vašeg djeteta. „Uzmimo na primjer da s vašim predadolescentom poželite razgovarati o masturbaciji. Možete mu reći nešto u stilu: ´Hej, pitam se jesi li čuo za riječ masturbacija?´ Ako odgovori da jest, onda mu se možete obratiti rečenicom tipa: „Ok, a što znaš o tome?“ preporučuje Bennett.

Cilj je otkriti što vaše dijete misli ili zna o navedenoj temi te tako otvoriti vrata za buduće razgovore koje ćete imati s njim tijekom adolescencije. Također, nemojte se sramiti priznati djetetu da ne znate odgovore na sva njegova pitanja. Recite mu da s njim možete istražiti temu ili ćete sami pokušati doznati odgovor pa mu prenijeti što ste naučili.

„Koristite resurse koji su vam dostupni. Ako vidite nešto zanimljivo na televiziji, iskoristite to kako biste potaknuli razgovor. Možete, dakako, vašem djetetu pročitati naglas i neko zanimljivo poglavlje iz knjige o pubertetu ili ga zainteresirati da samo pročita knjigu“, preporučuje doktorica Talib.

Greška #4: Nepriznavanje činjenice da se adolescencija promijenila od vremena kad ste vi bili u pubertetu

Roditelji se ponekad pozivaju na vlastita adolescentska iskustva u svojim razgovorima s djecom. Prepričavanje vaših anegdota zaista može biti od pomoći kod upoznavanja vašeg djeteta s adolescencijom, no nekada ova dobra namjera može prijeći u pretjerivanje.

„Društvene mreže i prisutnost pornografije na internetu potpuno su promijenili okoliš u kojem odrastaju današnji predadolescenti i tinejdžeri“, upozorava Bennett i dodaje da pubertet danas počinje ranije nego što je to prije bio slučaj.

Prihvatite stoga činjenicu da su se stvari od vaše adolescencije do danas značajno izmijenile. Potrudite se da vaši obiteljski razgovori o adolescenciji i pubertetu uzmu u obzir novu stvarnost u kojoj živimo i u kojoj odrastaju djeca i zato ne izbjegavajte vruće teme kao što je pornografija. Stručnjaci upozoravaju da je gotovo neizbježno da će vaše dijete u nekom trenutku odrastanja biti izloženo pornografskim sadržajima. Neka istraživanja u Americi ističu da je čak jedna trećina djece u dobi između 11 i 14 godina vidjela neki porno sadržaj na mobitelu.

„Najvažnije je da u vašim razgovorima ne gledate na djecu svisoka tj. da ih ne osuđujete“, savjetuje Bennett. To, naravno, nije uvijek lako provesti u djelo. Kao voditeljica radionica s djevojčicama u sklopu programa Dynamo Girl, Bennet priznaje da joj je srce tuklo, a dlanovi se znojili dok je morala glumiti smirenost tijekom razgovora o pornografiji i o tome što su djeca vidjela online.

No ne brinite. Čak i ako izgubite cool pozu, ne zaboravite da se uvijek možete iskorigirati. Naposljetku, kod teme kao što je ova svi možemo malo „zaribati“.

Greška #5: Previđanje činjenice da su i djeca opterećena izgledom tijela

Roditelji koji su spremni pričati sa svojom djecom o fiziologiji ljudskog tijela u pubertetu ponekad zaborave na emocionalnu stranu ove teme. Ne pričaju s njima o osjećajima koje djeca imaju prema slici vlastitog tijela.

„Kad djeca ulaze u pubertet osjećaju se nesigurnima u pogledu izgleda vlastitog tijela, što je posve normalno u razvojnom smislu“, napominje Talib.

Pričajte izravno s vašim djetetom o tome kako se osjeća u vezi s promjenama koje se događaju na njegovom tijelu. Ponekad je dovoljno da mu osvijestite činjenicu kako je u redu dobiti na težini kad prolaziš kroz pubertet. I kako ostala djeca gaje slične negativne osjećaje o izgledu vlastitog tijela koje se mijenja u fazi razvoja.

„Doista može pomoći vašem tinejdžeru da mu kažete kako se njegov razvoj može događati u fazama koje se ne moraju poklapati s fazama njegovih vršnjaka te da mu osvijestite kako je to posve normalno i očekivano“, dodaje Talib.

Kao i svi ostali, i djeca se uspoređuju s drugima. Zato se roditeljima savjetuje da potaknu razgovor s vlastitim djetetom te stvore prostor za razmjenu informacija kako bi pronašli takvu strategiju koja će djetetu omogućiti da razvije zdraviju sliku o vlastitom tijelu.