Prva pomoć iz prirode za suhi i produktivni kašalj

Kašalj predstavlja normalan odgovor na višak materijala u gornjim ili donjim dišnim putovima, može biti i nuspojava nakon korištenja nekih lijekova (ACE inhibitori) ili je simptom ozbiljnijih bolesti.

Može biti uzrokovan stranim česticama, iritansima, viškom sluzi ili različitim infekcijama dišnih putova kao što su prehlade. Kašalj se dijeli po duljini trajanja na: akutni kašalj koji traje manje od tri tjedna i kronični kašalj koji traje dulje od tri tjedna. 

Dugotrajan kašalj je neugodan i svakako ukazuje na kroničnu iritaciju dišnih putova. Kronični kašalj može biti uzrokovan pušenjem cigareta, astmom, alergijom, gastroezofagealnim refluksnom bolešću ili nekim tumorima. Dugotrajni kašalj ne smije se ignorirati i prilikom svakog produljenog kašlja ili promjene u sekretu treba se javiti liječniku opće medicine.

>> Svakako pročitajte: upala pluća je najteža respiratorna bolest od koje svatko može oboljeti, a više je mogućih uzročnika. Kod zdravih ljudi uspješno se liječi, no starije su osobe posebno ugrožene. Kliknite i doznajte kako se pneumonija prepoznaje. <<

S druge strane, akutni kašalj najčešće je posljedica infekcije respiratornog trakta, među koje spadaju akutna respiratorna bolest, eksudativni faringitis (virusna angina), opstruktivni laringotraheobronhitis, upala grla i akutni bronhitis. Svaka od ovih respiratornih bolesti ima svoje karakteristike i simptome, među kojima je i kašalj.

Kako si možemo pomoći?

Blage respiratorne infekcije možemo izliječiti kod kuće, a potreban nam je odmor, topli napitci, kupke za inhalaciju te nekoliko proizvoda iz ljekarne, među kojima su lijekovi za snižavanje temperature, kapi ili fiziološka otopina za olakšanje tegoba začepljenog nosa te preparati za tretiranje kašlja, tog vrlo neugodnog i često zamarajućeg simptoma.

Kašalj izazvan virusnim upalama najčešće traje do 10 dana i pomoć možemo potražiti u prirodnim preparatima. Kako bismo znali koji preparat kupiti, vrlo je važno znati razliku između dviju vrsta kašlja.

Suhi i produktivni kašalj

Po karakteru kašalj se dijeli na:

• suhi – snažan je podražaj na kašalj, ali nema sluzi koja se iskašljava
• produktivni – karakteristično je iskašljavanje sekreta, a kod suhog kašlja

Suhi kašalj vrlo je neugodan, može poremetiti san i apetit te umarati pacijenta. Takav kašalj izaziva iritaciju sluznice i pretjerano naprezanje mišića. Kod učestalih, nekompliciranih respiratornih infekcija uzrokovanih virusima postoje obje vrste kašlja. Na početku je kašalj nadražajan, suh, a kako bolest odmiče, iritirana sluznica počinje proizvoditi više sluzi pa kašalj prelazi u produktivni.

Liječenje kašlja

Sluz je često gusta i teško ju je iskašljati. Upravo se zbog toga produktivni kašalj tretira ekspektoransima i mukoliticima, odnosno pripravcima koji razrjeđuju sluz i olakšavaju iskašljavanje. S druge strane, suhi kašalj tretiramo antitusicima. Antitusici ublažavaju refleks kašlja i koriste se kod neproduktivnog kašlja. Oni mogu biti opoidni, neopoidni i prirodni.

Islandski lišaj

Od  prirodnih antitusika je sigurno najpoznatiji i najčešće korišten pripravak islandskog lišaja (Cetraria islandica). Lišajevi su vrsta višestaničnih organizama koji predstavljaju simbiotski odnos između algi i gljiva. Tijelo lišaja naziva se talus, odnosno steljka, a zbog svoje izuzetne prilagodljivosti surovim staništima nazivaju se i pionirima vegetacije.

Islandski lišaj, iako njegovo ime upućuje na Island, raste na planinskim staništima gotovo cijele sjeverne hemisfere. Suhi ekstrakt islandskog lišaja dobiva se iz cijelog talusa te u svom sastavu ima polisaharide – lihenin i izolihenin (oko 50% udjela) – koji oblažu sluznicu, smanjuju kontakt nadražajnog sredstva sa sluznicom te na taj način smanjuju podražaj na kašalj. 

U narodnoj medicini ljekovitost islandskog lišaja prepoznata je već stoljećima, a koristio se za plućne bolesti, kronične bolesti želuca te vanjsku primjenu na ranama

Zbog antibiotskog djelovanja, u sastavu islandskog lišaja vrlo su važne aromatske lišajne kiseline – cetrarna i protocetrarna te alifatske lišajne kiseline – protolihestearinska i usninska. Upravo zbog tih sastojaka, osim što umiruje kašalj, štiti i oblaže sluznicu, pripravak islandskog lišaja ima protuupalno djelovanje i izvrstan je za smirivanje upaljenoga grla. U sastavu islandskog lišaja, također, nalazimo vitamine B kompleksa, provitamin A, pektin i mineral jod.

U narodnoj medicini ljekovitost islandskog lišaja prepoznata je već stoljećima, a koristio se za plućne bolesti, kronične bolesti želuca te vanjsku primjenu na ranama. Danas se zna da pripravci od islandskog lišaja smanjuju osjećaj užarenosti grla, olakšavaju gutanje i ublažavaju nadražajni kašalj, a također im se pripisuju i pozitivni učinci u pomoći prilikom gubitkom apetita, obične prehlade, bronhitisa te raznih iritacija u usnoj šupljini.

Islandski lišaj je prirodni izbor za pomoć kod suhog nadražajnog kašlja, blagih upala sluznice ždrijela te kod grlobolje i promuklosti. Ne ometa djelovanje lijekova, siguran je za upotrebu pa ga mogu koristiti i djeca i odrasli.

Jaglac – prvi odabir kod produktivnog kašlja

Za razliku od suhog, produktivni kašalj je popraćen izbacivanjem sluzi te je potrebno primijeniti sredstva koja će olakšati njeno izbacivanje. Ekspektoransi djeluju na bronhijalnu sluz smanjujući viskoznost i tako olakšavaju iskašljavanje. Prirodna alternativa lijekovima su ekspektoransi koji potječu od ljekovitog bilja koje se dijeli na biljke koje sadrže saponine (jaglac) i biljke koje sadrže eterična ulja (timijan).

Kada je riječ o produktivnom kašlju, jaglac (lat. Primula veris L.) je zasigurno pravi odabir. Biljka ima višegodišnji podanak, zlatnožute latice i listove koji su sastavljeni u rozetu. Raste u gorskim područjima koja se protežu najvećim dijelom Europe te od istočne do Male Azije. 

Samo cvijet i korijen biljke imaju ljekovita svojstva. Korijen (Primulae radix) se bere u ranu jesen, a cvjetovi (Primula flos) zajedno s čaškama beru se u proljeće za vrijeme cvatnje. Važno je ubrane dijelove što prije osušiti i adekvatno spremiti u tame posude. Cvjetovi sadrže u značajnijim količinama flavonoide i eterična ulja koja djeluju smirujuće na dišni sustav, a saponina ima u vrlo malim količinama. Glavna komponenta koja djeluje kao ekspektorans su triterpenski saponini koji se nalaze u korijenu. Osim saponina, korijen sadrži i estere fenilglikozida – primulaverin i primverin – koji su zaslužni za karakterističan miris eteričnog ulja i droge jaglaca. 

Prirodna alternativa lijekovima su ekspektoransi koji potječu od ljekovitog bilja koje se dijeli na biljke koje sadrže saponine (jaglac) i biljke koje sadrže eterična ulja (timijan)

Djelovanje saponina iz jaglaca bazirano je na njihovoj površinskoj aktivnosti koja im omogućuje širenje iz ždrijela na okolnu sluznicu dišnog sustava te tako lokalno razrjeđuju bronhijalnu sluz. Stoga se pripravci jaglaca najviše koriste kod katara gornjih dišnih putova za olakšavanje iskašljavanja i razrjeđivanje sekreta. Djelovanje saponina utječe i na pokretljivost cilijarnog epitela. To je epitel koji ima malene resice koje olakšavaju izbacivanje sluzi iz dišnog sustava.

U narodnoj medicini koristi se kod reumatskih mišićnih tegoba, neuralgičnih i ostalih glavobolja, izostanka menstruacije, zubobolje i gihta. Ipak, jaglac se zbog velike učinkovitosti najčešće koristi kao ekspektorans pri produktivnom kašlju.