Plućna embolija: zašto nastaje, kako se prepoznaje

Vene nogu dijelimo na duboke i površinske, ovisno o položaju u odnosu na mišiće nogu i pregrade među mišićnim ložama. Od stopala prema trupu spajaju se u veće vene i, konačno, ulijevaju u donju šuplju venu. To je velika vena koja dovodi krv bogatu s CO2 i otpadnim tvarima u desnu stranu srca. Od tuda plućnim arterijama krv ide u pluća. Iz pluća se obogaćena kisikom vraća u lijevu stranu srca i dalje velikim arterijama po tijelu.

Ugrušak ili tromb koji se stvori u dubokim venama nogu može se otkinuti (embolus), strujom krvi doći do plućnih arterija te, ovisno o veličini embolusa, začepiti veliku plućnu arteriju ili manji ogranak. Simptomi, težina kliničke slike i posljedice izravno ovise o tome kolika je krvna žila i koliko dugo je začepljena.

Uzroci plućne embolije

Tromboza dubokih vena nogu je najčešći uzrok plućne embolije, pa se jednim imenom nazivaju venska tromboembolija. Rjeđi uzroci su: zračna embolija (otvorene rane glave i vrata, nagla dekompresija ronioca pri nekontroliranom izronu), masna embolija (čestice masti ili koštane srži pri prijelomu dugih kostiju), embolija amnionskom tekućinom, septična i tumorska embolija. Najčešća, venska tromboembolija, nastaje kod jedne do dvije osobe na 1000, a po učestalosti je na listi kardiovaskularnih incidenata odmah iza infarkta srca i moždanog udara.

Slijed događaja koji rezultira ugruškom u krvnoj žili nazivamo Virchowov trijas. On podrazumijeva tri preduvjeta: oštećenje krvne žile (operacija, venepunkcija, stent, ateroskleroza), staza krvi (usporeni protok radi imobilizacije, dugog sjedenja npr.u prekooceanskim letovima, pritisak na krvnu žilu tumorom), te stanje u kojem je krv pojačano sklona grušanju (rak, autoimune bolesti, trudnoća, nasljedne i stečene trombofilije, oralna hormonska kontracepcija, nadomjesna terapija estrogenima, pušenje, popuštanje srca).

Kako se plućna embolija prepoznaje

Manji embolusi mogu proći nezapaženo jer se razgrađuju fiziološkim mehanizmima. Simptomi ovise o veličini embolusa, začepljenoj krvnoj žili ali i stanju kardiovaskularnog sustava. Otežano, čujno, ubrzano disanje uz naprezanje vratne muskulature i prepunjene vratne vene, gubitak uobičajene boje kože, plavkaste usnice odraz su manjka kisika u krvi. Mogu se javiti bol u prsištu, kašalj, ponekad uz iskašljavanje krvi.

U normalnim okolnostima desni dio srca je slabiji jer pumpa krv u pluća protiv manjeg otpora, u odnosu na lijevu klijetku. Naglo začepljenje velikog ogranka plućne arterije uzrokuje nagli porast otpora i veliko opterećenje za desnu klijetku. Ako od ranije postoji slabost srčanog mišića, veća je vjerojatnost trenutnog srčanog zatajenja, pada tlaka, gubitka svijesti, šoka i smrti.

Važno je posumnjati na mogućnost plućne embolije. S obzirom na to da ugrušak najčešće nastaje u dubokim venama nogu, svako oticanje i razlika u obujmu jedne nogu u odnosu na drugu, uz tipične predisponirajuće faktore, moraju probuditi sumnju na duboku vensku trombozu i mogućnost plućne embolije.

Važnost hitne reakcije

Pacijenti sa zloćudnim bolestima, trudnice i rodilje, imobilizacija, kirurški zahvat unazad tri mjeseca, stanja su koja višestruko povećavaju sklonost zgrušavanju krvi. Svaka sumnja na plućnu emboliju zahtjeva hitnu hospitalizaciju i liječenje. Sama duboka venska tromboza nakon obrade, ovisno o lokalizaciji i suradljivost pacijenta i ukućana može se liječiti kod kuće.

Nakon jedne epizode venske tromboembolije povećan je rizik za ponovni događaj, ovisno o uzroku. Antikoagulantno liječenje traje barem tri mjeseca. Kod bolesnika mlađih od 50 godina kod kojih nije utvrđen rizični faktor treba razmotriti testiranje na trombofiliju. Također, kod svih pacijenta nakon tri mjeseca antikoagulantnog liječenja, treba razmotriti potrebu profilakse nove epizode venske tromboembolije, uzimajući u obzir rizik od krvarenja.