Što je legionarska bolest i koji su joj simptomi

Legionarska bolest težak je oblik pneumonije (upale pluća) koju uzrokuju bakterije iz roda Legionella. Osobe s postojećim bolestima, pušači i osobe starije dobi izloženi su većem riziku od zaraze tim bakterijama.

Simptomi se obično počinju pojavljivati od dva do deset dana nakon zaraze, a u rijetkim je slučajevima potrebno do tri tjedna da bi se razvili. Vrućica, zimica, glavobolja i bolovi u mišićima najčešći su simptomi bolesti. Nakon toga dolazi do pojave suhog kašlja i problema s disanjem koji se mogu razviti u tešku pneumoniju. Kod otprilike trećine bolesnika javlja se također proljev ili povraćanje, a kod polovice zbunjenost. Većini bolesnika potrebna je hospitalizacija i liječenje odgovarajućim antibioticima.

Bakterije iz vode

Iako je legionarska bolest zasigurno postojala i ranije, bakterija legionela je prvi put otkrivena 1976. god. nakon velike epidemije među američkim legionarima tijekom konvencije u hotelu u Americi.

Legionarska se bolest prenosi udisanjem mikroskopskih kapljica vode (aerosola) koje sadrže legionele. Te bakterije žive u vodi i razmnožavaju se u prikladnim uvjetima, npr. u vodi nakupljenoj u umjetnim vodnim sustavima pri temperaturi od 20°C do 50°C. Aerosoli u kojima su prisutne legionele mogu nastati, na primjer, pri puštanju vode iz slavine ili tuša, pri stvaranju mjehurića u vodi u hidromasažnim bazenima ili putem nekih klimatizacijskih sustava.

Tko je izložen povećanom riziku?

Veća učestalost bolesti zapažena je u ljudi koji mnogo putuju i duže borave na radilištima gdje se obavljaju veliki zemljani radovi.

Izvor i uzrok epidemijske pojave bolesti je aerosol onečišćen koncentriranim legionelama, a to se najčešće nalazi u uređajima u kojima cirkulira voda u zatvorenom sustavu (klima uređaji). Određeni objekti kao bolnice (posebno odjeli s imunokompromitiranim pacijentima), hoteli ili pansioni sa starijim posjetiteljima, fontane, vodoskoci, instalacije za hidroterapiju, ovlaživači zraka, bazeni s turbulentnim strujanjem vode, pa čak i ledomati, često su inficirani legionelama.

Smrtnost je velika ako se ne bolest ne liječi

Izloženost legionelama ne dovodi uvijek do zaraze. Obolijeva osoba izložena aerosolu ovisno o osjetljivosti, odnosno otpornosti organizma i infektivnoj dozi uzročnika. Bolest se ne prenosi s čovjeka na čovjeka pa izolacija nije potrebna.

Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničke slike, laboratorijskih nalaza krvi, rendgenske snimke pluća i izravnim mikrobiološkim testom iz iskašljaja. Radi se i urinarni test na prisutnost antigena legionele i još neki mikrobiološki testovi. U Hrvatskoj se godišnje zabilježi 40-ak oboljelih od legionarske bolesti.

Bolest se liječi antibioticima, najčešće azitromicinom, fluorokinolonima i rifampicinom te simptomatski. Ako se bolest ne liječi antibioticima, smrtnost je velika, 15-20%. Oporavak je dug, a promjene na rendgenskoj snimci vidljive su i mjesec dana nakon početka bolesti.

Važnost tehničkog održavanja i mikrobiološke kontrole

Osnovni razlozi za pojavu ove, ponekad i vrlo teške, pa i smrtonosne bolesti su stajanje mlačne vode onečišćene bakterijama Legionella iz okoliša te mogućnost da takva opasna voda prskanjem dospije do dišnih organa ljudi.

Legionarska bolest može pod određenim uvjetima nastati na svim mjestima gdje borave ljudi, no u zgradama u kojima se dnevno zadržava velik broj ljudi pojava legionele može prouzročiti i velik broj bolesnika.

Da bi se spriječila pojava legionarske bolesti potrebno je redovito tehničko održavanje različitih vodoopskrbnih uređaja (sustavi za zagrijavanje vode, spremnici za toplu vodu i sl.) i mikrobiološka kontrola vode na prisutnost legionela, što se posebno odnosi na bolnice, hotele i poslovne zgrade, kao i održavanje temperature hladne vode ispod 20℃, odnosno tople vode iznad 50℃.