Inhalacijska terapija: Treba znati udahnuti lijek

Danas postoje različite vrste inhalatora, od kojih svaki na specifičan način raspršuje ljekovite tvari. Tako u aerosolu nastaju mokre ili suhe ljekovite čestice.

Inhalacijska terapija predstavlja unos ljekovitih tvari u tijelo udisanjem. Tim pojmom označavamo liječenje udisanjem vodenih para, navlaženih medicinskih plinova i lijekova u obliku raspršenih aerosola. Bolesniku inhalacijama vodenih para želimo navlažiti sluznicu dišnih putova, omekšati sekret dišnih organa i time olakšati iskašljavanje.

>>Kako se liječi dječji kašalj? Pomozite djetetu u iskašljavanju<<

Inhalirane ljekovite tvari u obliku aerosola djeluju lokalno na sluznicu dišnih organa te sistemski nakon resorpcije u krvi. Za razumijevanje inhalacijske terapije za početak je važno znati što su aerosoli. To su tekućine ili ljekovite tvari raspršene u sitne čestice. Kako bi ljekovite tvari dosegle plućne alveole, raspršene čestice aerosola moraju biti što manje. Čestice manje od 1 µm deponiraju se u alveolama ili ih bolesnik izdahne. Čestice veće od 5 µm ne dosežu donje dišne putove, odlažu se na sluznici usta i grla, a bolesnik ih može i progutati.

Danas postoje različite vrste inhalatora, od kojih svaki na specifičan način raspršuje ljekovite tvari. Tako u aerosolu nastaju mokre ili suhe ljekovite čestice. Mokri aerosoli nastaju raspršivanjem otopina ili suspenzija pomoću inhalatora te aerosolnih raspršivača. Pomoću raspršivača praškastog lijeka nastaju suhi aerosoli.

Trenutačno i učinkovito djelovanje

Dišni su organi izloženi brojnim štetnim tvarima i mikroorganizmima iz zraka pa su bolesti dišnih organa, pogotovo kod djece, najčešće akutne i kronične. Uzroka za oboljenja dišnih organa ima mnogo. Pronaći ćemo ih u okolini ili samom organizmu. Iz okoline ugrožavaju infekcije, kemijski učinci, povrede i učinci različitih lijekova. Iz samog organizma proizlaze smetnje opće imunosti, lokalne obrane pluća, prekomjerna reaktivnost bronha ili psihogeni uzroci.

Prednosti izravnog unosa lijekova u dišne organe inhalacijom su lokalno djelovanje, trenutačni učinak, veća učinkovitost lijeka kod manjih doza i manje sistemskih nuspojava.

Inhalacijska terapija ima i nedostataka. Na učinkovitu inhalacijsku terapiju utječu brojni čimbenici zbog čega ne postižemo optimalne rezultate kod svih bolesnika. Lokalne nuspojave lijekova na sluznici usta, ždrijela i grla pojavljuju se kod svih oblika inhalacijske terapije, a češće su kod inhalacija steroida. Kod nekih se bolesnika manifestiraju kao orofaringealna kandidijaza, kašalj i promuklost.

Spomenimo i to da je inhalacija lijekova za oboljele zahtjevnija zadaća od oralnog uzimanja lijekova. Potrebna je odgovarajuća opremljenost bolesnika pomagalima i određena mjera spretnosti, koordinacije pokreta i vježbe pa je vrlo važna kontinuirana edukacija bolesnika i redovit nadzor nad upotrebom pomagala za postizanje optimalnih rezultata pri inhalacijskoj terapiji.

Postupak inhalacijske terapije

Postoje tri načina inhalacijske terapije:

• inhalatori na zrak pod tlakom (bolnička okolina), električni kompresorski inhalatori (za primjenu kod kuće) ili ultrazvučni inhalatori za lijekove u vodenoj otopini,
• raspršivači tekućih aerosola pod tlakom i
• uređaji za inhaliranje lijekova u prahu.

Raspršivanje ljekovite otopine odvija se u manjoj plastičnoj posudici kroz koju prolazi zrak pod tlakom, a bolesnik nastali aerosol inhalira preko maske ili pomoću usnika. Za primjenu kod kuće bolesnici mogu koristiti električne kompresorske inhalatore koji im omogućuju pripremu aerosola.

Otopinu lijeka za inhalaciju pripremamo pomoću sterilne fiziološke otopine prema uputama liječnika. U plastičnoj se posudici, naime, nalazi „mrtav prostor“ u kojem uvijek ostane određena manja količina lijeka. Ako je otopina dobro razrijeđena, postotak gubitka lijeka posljedično je manji. Razrjeđivanjem lijeka produljuje se vrijeme inhalacije. Preporučuje se kompromisno rješenje razrjeđivanja lijekova do 4 ml.

Putem inhalatora bolesnik dobiva 8 – 12% lijeka u donje dišne organe. Bolesnik normalno udiše aerosol preko maske ili usnika dok se posudica s otopinom gotovo u potpunosti ne isprazni. Tijekom inhalacije potrebno je paziti na zaštitu očiju (pravilno namještanje maske), a nakon terapije i na čišćenje oko usana i samih usta (ispiranje), pogotovo kod inhalacije steroida. Time smanjujemo lokalne i sistemske nuspojave lijekova.

Prednosti i nedostaci inhalatora

Plus:

• vrlo jednostavna upotreba
• nije potrebno sudjelovanje bolesnika
• upotrebljivi su za sve dobne skupine

Minus:

• za njihovu je upotrebu potreban izvor zraka pod tlakom ili izvor energije
• nespretni su za prenošenje, što ograničava njihovu upotrebu na dom ili bolnicu
• određena količina lijeka uvijek ostane u posudici, što je potrebno uzeti u obzir pri doziranju