Inhalacijska terapija: Koje su prednosti korištenja inhalatora?

Inhalacijska terapija predstavlja unos ljekovitih tvari u tijelo udisanjem. Tim pojmom označavamo liječenje udisanjem vodenih para, navlaženih medicinskih plinova i lijekova u obliku raspršenih aerosola.

Bolesniku inhalacijama vodenih para želimo navlažiti sluznicu dišnih puteva, omekšati sekret dišnih organa i time olakšati iskašljavanje.

Kod asistirane ventilacije moramo vlažiti zrak ili medicinski plin koji dovodimo bolesniku. Nenavlaženi zrak, u slučaju dulje terapije i visoke koncentracije kisika, može oštetiti sluznicu dišnih organa.

Inhalirane ljekovite tvari u obliku aerosola djeluju lokalno na sluznicu dišnih organa i sistemski nakon resorpcije u krvi.

Postoje različite vrste inhalatora

Aerosoli su tekućine ili ljekovite tvari raspršene u sitne čestice. Kako bi ljekovite tvari dosegle alveole, raspršene čestice aerosola moraju biti što manje. Čestice manje od 1µm se ukorjenjuju u alveolama ili ih bolesnik izdahne. Čestice veće od 5µm ne dosežu donje dišne puteve, odlažu se na sluznici usta i grla, a bolesnik ih može i progutati.

Danas postoje različite vrste inhalatora od kojih svaki na svoj specifičan način raspršuje ljekovite tvari. Tako u aerosolu nastaju mokre ili suhe ljekovite čestice.

Mokri aerosoli nastaju raspršivanjem pomoću inhalatora – raspršivanjem otopina ili suspenzija te s pomoću aerosolnih raspršivača. Pomoću inhalatora za lijekove u prahu nastaju suhi aerosoli.

Stanja bolesti kod kojih se najčešće koriste inhalacije

Dišni su organi izloženi brojnim štetnim tvarima i mikroorganizmima iz zraka. Bolesti dišnih sustava, dijele se na akutne i kronične. Uzroka za oboljenja dišnih sustava ima mnogo. Pronaći ćemo ih u okolini ili u samom organizmu.

Iz okoline ugrožavaju nas razne infekcije, kemijski učinci, povrede i učinci različitih lijekova.

Iz samog organizma proizlaze smetnje opće imunosti, smetnje lokalne plućne obrane, prekomjerna reaktivnost bronha ili psihogeni uzroci.

Bolesti sustava dišnih organa kod djece, kod kojih se najčešće poseže za inhalacijama, su: astma, opstruktivni bronhitis, laringitis, upala pluća, bronhiolitis, cistična fibroza i hripavac.

Kod odraslih je to, uz astmu, najčešće kronična opstruktivna bolest pluća.

Prednosti izravnog unosa lijekova u dišne organe inhalacijom su:

• lokalno djelovanje
• trenutni učinak
• veća učinkovitost lijeka kod manjih doza
• manje sistemskih nuspojava.

Glavni nedostaci inhalacijske terapije su:

• Na učinkovitu inhalacijsku terapiju utječu mnogobrojni čimbenici, stoga ne postižemo jednake, optimalne rezultate kod svih bolesnika.
• Lokalne nuspojave lijekova na sluznici usta, ždrijela i grla pojavljuju se kod svih oblika inhalacijske terapije. Češće su kod inhalacija steroida. Kod nekih se bolesnika manifestiraju kao orofaringealna kandidijaza, kašalj i promuklost.
• Inhalacija lijekova je za oboljele zahtjevnija zadaća od oralnog uzimanja lijekova. Potrebna je odgovarajuća opremljenost bolesnika pomagalima i određena mjera spretnosti.
• Stoga je vrlo važna kontinuirana edukacija bolesnika i redovit nadzor nad upotrebom pomagala za postizanje optimalnih rezultata pri inhalacijskoj terapiji.

Tri načina inhalacijske terapije su:

• inhalatori na zrak pod tlakom i ultrazvučni inhalatori
• raspršivači tekućih aerosola pod tlakom
• uređaji za inhaliranje lijekova u prahu

Inhalatori na zrak pod tlakom

• Raspršivanje ljekovite otopine odvija se u manjoj plastičnoj posudici kroz koju prolazi zrak pod tlakom.
• Bolesnik nastali aerosol inhalira preko maske ili pomoću usnika.
• Bolesnici kod kuće koriste električne inhalatore s pumpom na zrak koji im omogućuju pripremu aerosola.

Otopinu lijeka za inhalaciju pripremamo pomoću sterilne fiziološke otopine prema uputama liječnika. U plastičnoj se posudici, naime, nalazi „mrtav prostor“ u kojem uvijek ostane određena manja količina lijeka. Ako je otopina dobro razrijeđena, postotak gubitka lijeka posljedično je manji. Razrjeđivanjem lijeka produljuje se vrijeme inhalacije. Preporučuje se kompromisno rješenje razrjeđivanja lijekova do 4 ml.

Putem inhalatora bolesnik dobiva 8 do 12 % lijeka u donje dišne organe. Kod upotrebe inhalatora bolesnik normalno udiše aerosol preko maske ili usnika dok se posudica s otopinom gotovo u potpunosti ne isprazni.