Krup: respiratorna infekcija koja pogađa djecu

Krup je zarazna virusna infekcija gornjih i donjih dišnih putova koja otežava disanje, osobito udisaj. Može ga prouzročiti niz različitih virusa, ali ga najčešće uzrokuje virus parainfluence tip 1. Rjeđe, krup mogu uzrokovati virus ospica ili drugi virusi, kao što je respiratorni sincicijski virus (RSV) ili neki od virusa influence, osobito u zimu i na proljeće.

Krup prvenstveno pogađa djecu od šest mjeseci do tri godine, premda povremeno pogađa i mlađe i starije. Krup prouzročen virusom influence zna biti osobito težak i češće pogađa djecu od tri do sedam godina. Infekcija se obično širi udisanjem zraka s kapljicama koje sadrže virus ili dodirom zagađenih predmeta.

Klinička slika i dijagnoza

Većina djece s krupom ima znakove infekcije gornjih dišnih putova (sekrecija iz nosa, crvenilo i pečenju u grlu) te povišenu temperaturu bar jedan do nekoliko dana prije početka krupa. Ako su uzročnici bolesti virusi influence i parainfluence postoji tendencija hiperpireksiji (visoka tjelesna temperatura iznad 40°C), a ako je uzročnik RSV, tendencija umjerenom povišenju temperature, katkad i afebrilnosti (normalna tjelesna temperatura).

Početak krupa obilježavaju pojava promuklosti i neproduktivnog lavežnog kašlja, često naglo noću uz ubrzano disanje. Infekcija uzrokuje oticanje sluznice dišnih putova tako da se dišni put sužuje i otežava disanje, osobito udisaj. Dijete često sjedi u krevetu nagnuto naprijed te se koristi pomoćnom respiratornom muskulaturom. Djetetovo se stanje može popraviti ujutro, no opet se pogoršava noću. Bolest obično traje tri do četiri dana.

Dijagnoza se najčešće postavlja na temelju kliničke slike i kašlja nalik lavežu.

Komplikacije

Kod neke djece postoji predispozicija za ponavljanje epizoda krupa. Kod njih se svaka virusna respiratorna infekcija, neovisno o vrsti uzročnika, očituje kao krup, koji u tom slučaju nosi naziv spazmodički krup ili pseudokrup. Taj osobit oblik kliničkog očitovanja akutne virusne respiratorne infekcije posljedica je hiperreaktivnosti zračnih putova ili tendencije ka alergijskoj reakciji. Najčešće imaju pozitivnu alergološku anamnezu te pozitivne alergološke intradermalne testove.

Pneumonija u tijeku ili nakon krupa prije je dio kliničke slike krupa nego prava komplikacija. Pneumotoraks, aspiracijska pneumonija i edem pluća rijetke su komplikacije krupa.

Liječenje

Bolest obično traje tri do četiri dana i spontano se povlači. Blaže bolesno dijete može se njegovati kod kuće hidracijom i antipireticima. Važno je da je djetetu udobno jer zamor i plač mogu pogoršati stanje. Ovlaživači (npr. isparivači hladnog zraka) mogu spriječiti isušivanje gornjih dišnih putova.

Racemični adrenalin primijenjen pomoću raspršivača u dozi od 5 do 10 mg u 3 ml fiziološke otopine svaka dva sata, pruža simptomatsko poboljšanje i ublažava zamor. Međutim, učinci su prolazni, nema utjecaja na tijek bolesti te osnovnu virusnu infekciju.

Visoka doza deksametazona može koristiti bolesnicima hospitaliziranima zbog umjerenog do teškog krupa. Vrijednost kortikosteroida u liječenju ambulantnih bolesnika nije jasno dokazana. 

Virusi koji najčešće uzrokuju krup obično ne stvaraju sklonost ka sekundarnim bakterijskim infekcijama pa se antibiotici rijetko propisuju.