Kako dijagnosticirati astmu?

Astma je jedna od najčešćih bolesti respiratornog sustava. Procjenjuje se da više od 20% stanovništva boluje od alergijskih bolesti poput alergijske astme, konjunktivitisa, rinitisa i atopijskog dermatitisa.

Alergija je pojam koji označava preosjetljivost na pojedine tvari (alergene) koje su kod zdravih ljudi potpuno bezopasne. U dodiru s alergenima dolazi do reakcije tijela i pojave simptoma poput kihanja, svrbeža nosa i očiju, suzenja te curenja ili začepljenosti nosa.

Okidači alergijske astme

Alergijska astma je najčešći tip astme u dječjoj i odrasloj dobi. To je kronična bolest sa reverzibilnom bronhalnom opstrukcijom. Opstrukcija je uzrokovana upalom, edemom i kontrakcijom glatkih mišića u dišnim putevima. Alergeni koji dospiju u dišni sustav uzrokuju reakciju preosjetljivosti, luče se brojne upalne stanice i dovode do karakterističnih promjena.

Najčešći alergeni, odnosno okidači koji uzrokuju napadaje su pelud, prašina, životinjska dlaka, različite trave. Simptomi asmatskog napada su dispneja, kašalj, visokotonsko zviždanje tijekom izdisaja praćeno stezanjem u prsima ili kombinacija ovih simptoma.

Astma i najčešći simptomi

Simptomi obično prolaze spontano ili nakon uzimanja odgovarajućih lijekova. U podlozi astme je kronična upalna reakcija sluznice dišnih puteva, najčešće alergijska, koja u fazama pogoršanja uzrokuje stezanje mišića malih dišnih puteva i pojačano stvaranja sluzi što dovodi do otežanog protoka zraka te uzrokuje gušenje i druge simptome bolesti.

Kod alergijske astme napad uzrokuju različiti alergeni, a kod nealergijske razni nealergijski čimbenici: fizički napor, udisanje hladnog i suhog zraka, virusne infekcije, jake emocije, zagađenje zraka (najčešće duhanskim dimom).

Astmatski status je naziv za napad koji dugo traje, progresivan je i ne reagira na terapiju. Potrebna je hospitalizacija jer može dovesti do smrtnog ishoda.

Dijagnostika, klasifikacija i kontrola astme su definirani Globalnom inicijativom za astmu (GINA).

Liječenje

Alergijska astma se dijagnosticira anamnezom, kliničkim pregledom, krvnim pretragama, alergijskim testovima i spirometrijom (zlatni strandard). Liječenje uključuje izbjegavanje alergena i farmakološku terapiju (bronhodilatatori, kortikosteroidi). U kontroli astme važna je edukacija, pravilno uzimanje lijekova, vježbe disanja i relaksacije i izbjegavanje uzročnih faktora.

Testovi kojima se utvrđuje astma su:

• Alergološko testiranje na inhalacijske ili nutritivne alergene
• Imunološka obrada
• Ispitivanje plućne funkcije ili spirometrija
• Mjerenje vršnog protoka (PEF) pomoću prijenosnog mjerača
• Rendgenska snimka paranazalnih sinusa, a snimka pluća nije neophodna
• Test opterećenja
• Test s metakolinom ili suhim hladnim zrakom
• Citološki pregled iskašljaja ili brisa nosa na eozinofile
• Mjerenje koncentracije dušičnog oksida u izdahnutom zraku (FeNO)

Dijagnoza

Spirometrijsko mjerenje plućne funkcije osnovna je metoda dijagnoze, procjene težine i praćenja liječenja astme. Spirometrijski se mjeri razina bronhoopstrukcije i njezina reverzibilnost. U dijagnozi i praćenju astme može poslužiti i kućno mjerenje dnevne varijabilnosti vršnog ekspiracijskog protoka zraka (PEF). U dijagnostici se još koriste specifični (alergen) i nespecifični (metakolin, histamin) bronhoprovokacijski testovi.

Cilj liječenja astme je potpuna kontrola bolesti. To znači nestanak simptoma, postizanje i održavanje maksimalne plućne funkcije, smanjenje broja i težine egzacerbacija, postizanje najbolje kvalitete života oboljelog, smanjenje morbiditeta i mortaliteta te sprječavanje nastanka trajnog oštećenja plućne funkcije. Sve navedeno treba postići uz minimalne nuspojave liječenja.