Utjecaj dijabetesa na mentalno zdravlje ne smije se ignorirati

Dijabetes se u današnje vrijeme uspješno može pratiti i kontrolirati, no to ne znači da se podnosi lako. Naprotiv, uspješna kontrola šećerne bolesti podrazumijeva da osoba aktivno prati razine šećera u krvi, planira odmore, fizičku aktivnost… Za sve postoji raspored kojeg se treba pridržavati.

Američka asocijacija za dijabetes (ADA) upozorava da takva opterećenost može izazvati da se osoba osjeća bezvoljno, emocionalno iscrpljeno i preplavljeno negativnim osjećajima. Tu pojavu nazivaju „izgaranje od dijabetesa“ te se savjetuje da se emocije ne ignoriraju, da se prepoznaju te da se po potrebi potraži stručna pomoć. Stres, bijes, tuga, strah… Ovaj spektar emocija nerijetko prati bolest i o njima se mora razgovarati. U slučaju šećerne bolesti, osjećati se fizički dobro je pola bitke, a osjećati se i psihički dobro, drugi je dio borbe.

Prirodno je osjećati ljutnju

Navalu ljutnje mogli bismo osjetiti odmah po postavljanju dijagnoze. Osjećaji mogu biti različitog intenziteta, od ogorčenosti i pitanja „zašto ja?“ do čistog bijesa zbog bolesti. Nekontrolirana ljutnja može štetiti ne samo pacijentu, već i njegovoj okolini. Također izaziva stres te može dovesti i do depresije.

Ključno je za suočavanje s ljutnjom, savjetuju stručnjaci iz ADA-e, moći prepoznati što je zapravo potiče, što leži u njezinoj podlozi. Je li to strah? Gubitak kontrole? Ljutimo li se na sebe? Dok se ljutite, pokušajte identificirati taj temeljni uzrok, a zatim možete poraditi na tome da ga nadiđete.

Pri obuzdavanju same navale bijesa mogu pomoći sljedeći koraci:

• udahnite, udahnite još dublje…
• popijte vodu,
• sjednite i naslonite se,
• olabavite ruke,
• pokušajte se utišati,
• prošećite.

I poricanje je prirodno

Kao i u slučaju svake emocije koju biste mogli iskusiti pri suočavanju s dijagnozom šećerne bolesti, poricanje je prirodno. „Ne ja”, „ne vjerujem” ili „mora biti neka greška” uobičajene su misli u tom trenu. Ali u nekom trenutku morate prihvatiti svoju dijagnozu i poduzeti odgovarajuće mjere. Nastavite li poricati bolest, ozbiljno možete ugroziti svoje zdravlje i sigurnost.

Važan dio izbjegavanja poricanja jest prepoznavanje kako ono zapravo zvuči u vašoj glavi te na koji način vas tjera da ne učinite ono što je potrebno. Drugim riječima, ako se uhvatite u mislima poput ovih, možda poričete svoju bolest:

• „Jedan zalogaj neće škoditi.”
• „Ova će ranica sama zacijeliti.”
• „Ići ću doktoru kasnije.”
• „Nemam vremena za to.”
• „Moj dijabetes nije ozbiljan.”

Svi se s vremena na vrijeme poriču, ali postoje stvari koje biste mogli poduzeti kako biste bili sigurni da u toj fazi ne „zaglavite“. Napravite sa svojim liječnikom jasan plan te postavite svoje ciljeve. Potražite osobu koja je već iskusna s bolešću i koja bi vas mogla savjetovati, učlanite se u udrugu pacijenata. I ne ustručavajte se tražiti podršku i pomoć obitelji i prijatelja kako biste ustrajali u pridržavanju plana.

Depresija se može prišuljati svakome

Može se javiti tuga ili emocionalna ravnodušnost koja jednostavno ne nestaje. Ili osjećaj beznađa i ne znate što slijedi. Pod kojom god krinkom da se pojavi, depresiju nije uvijek lako otkriti i može vas odvratiti od brige o sebi. Stoga je prepoznavanje depresije vrlo važno.

Neki od mogućih simptoma depresije su:

• gubitak interesa ili zadovoljstva,
• promjena u obrascima spavanja,
• buđenje ranije nego inače,
• promjena apetita,
• teškoće s koncentracijom,
• gubitak energije,
• nervoza,
• osjećaj krivnje,
• jutarnja tuga,
• suicidalne misli,
• gubitak interesa za druženja i aktivnosti,
• pad rezultata u školi, na fakultetu, odnosno na poslu.

Potražite stručnu pomoć!

Ako osjećate da ste depresivni, razgovarajte sa svojim liječnikom. Nemojte se ustručavati prihvatiti pomoć psihijatra, depresija je bolest koja se mora i može liječiti. Možda vam pomoć može pružiti i psiholog, odnosno psihoterapeut. Budite strpljivi, potrebno je vrijeme da se depresija nadvlada, ali kad jednom dobijete upute i savjete te započnete s liječenjem, korak po korak vratit ćete kontrolu nad životom u svoje ruke.