Povišeni očni tlak i glaukom – otkrijte pravovremeno tihog ubojicu vida

S ciljem prevencije glaukoma, preporučuje se svima da inicijalno mjerenje očnog tlaka naprave između 40. i 44. godine života. Promptnim otkrivanjem i liječenjem bolest se uglavnom može držati pod kontrolom i spriječiti trajni gubitak vida.

Za početak treba znati da povišeni očni tlak nije isto što i glaukom, iako se ta dva termina često upotrebljavaju kao sinonimi: povišeni je tlak samo simptom, a glaukom je bolest koju karakterizira trijaz simptoma:

• tlak oka viši od 20 milimetara žive,
• centralna ekskavacija ili udubljenje papile očnog živca te
• nepravilni ispadi vidnog polja.

Osim tog trijaza, bolest karakterizira specifičan kronični, bezbolan tijek u kojemu dolazi do progresivnog sužavanja vidnog polja uz relativno dugo očuvanu centralnu vidnu oštrinu. Promptnim se otkrivanjem i liječenjem bolest uglavnom može držati pod kontrolom i spriječiti trajni gubitak vida, ali se ne može izliječiti.

Treba znati da povišeni očni tlak nije isto što i glaukom, iako se ta dva termina često upotrebljavaju kao sinonimi: povišeni je tlak samo simptom, a glaukom je bolest

Kako obično nema jasnih, akutnih senzacija, poremećaj se najčešće otkrije slučajno, pri rutinskoj kontroli vida, i to najčešće poslije 40. godine života, prilikom ordiniranja naočala za dobnu dalekovidnost. 

Čimbenici rizika

Na pojavu povišenog očnog tlaka mogu utjecati:

• životna dob
• nasljeđe,
• anatomska građa oka,
• kronične bolesti (npr. dijabetes) te
• dugotrajna uporaba nekih lijekova (npr. kortikosteroida),
• traume u području glave

U podlozi je poremećaja nakupljanje očne vodice u komoricama oka, koja pritišće tkivo, čime je kompromitirana cirkulacija očnog živca pa dolazi do posljedičnog propadanja nervnih niti koje provode vidne informacije do mozga. Snop nervnih stanica od kojih se sastoji vidni živac ne može se regenerirati, stoga su tako nastali ispadi u vidnom polju trajni i nepopravljivi (ireverzibilni). Upravo zbog bezbolnih, trajnih i gotovo neprimjetnih oštećenja koje uzrokuje na oku, ova je bolest prozvana “tihim ubojicom vida” i drugi je uzročnik sljepoće u svijetu. 

Normalne vrijednosti očnog tlaka

• 9 do 21 mmHg (milimetara žive) za zdrave osobe.
• U oboljelih od glaukoma terapijski se trebaju postići vrijednosti od 15 do 18 mmHg.

Treba napomenuti da postoji i takozvani normotenzivni glaukom kod kojega, unatoč referentnim vrijednostima očnog tlaka, dolazi do glaukomskog propadanja očnog živca pa se terapeut odlučuje održavati onu individualnu vrijednost tlaka koja ne oštećuje očni živac, a to može biti ispod 15 mmHg. 

Kada treba prvi put izmjeriti očni tlak?

Ne postoji li genetska predispozicija (tj. pojava bolesti u široj obitelji), prirođena dalekovidnost ili progresivna kratkovidnost, tlak se prvi put uobičava izmjeriti oko 40. godine života, obično pri propisivanju prvih naočala za čitanje na blizinu. Kako je za prognozu bolesti bitno pratiti tijek i komparirati parametre visine tlaka, oštrine vida i vidnog polja, preporučuje se svima da inicijalno mjerenje naprave između 40. i 44. godine života. Iako se od nekih vrsta glaukoma može oboljeti u svakoj životnoj dobi i od njega pati 1% populacije, učestalost se obolijevanja povećava s godinama, a češće obolijevaju žene.

Najčešće je, nažalost, prvi znak povišenog očnog tlaka nesigurnost kretanja u sumrak i noćna vožnja, što upućuje na periferne defekte u vidnom polju

Ovisno o kliničkom nalazu, nije dovoljno jednokratno mjerenje, nego se liječnik obično odluči u različitim vremenskim razmacima ponoviti proceduru uz dodatne pretrage koje se kod suspektnih slučajeva sastoje od pregleda komornog kuta oka i vidnog polja te u novije vrijeme OCT (optička koherentna tomografija) i pahimetrija (mjerenje debljine rožnice).

Subjektivni simptomi povišenog očnog tlaka

Iako u inicijalnim stadijima bolesti nema subjektivnih senzacija, pojedinci spominju:

• pojavu “obojenih krugova” oko izvora svjetlosti,
• učestale promjene dioptrije na ordiniranim naočalama ili lećama te
• rijetko nespecifične glavobolje koje ometaju fokusiranje slike. To se pripisuje akumulaciji tekućine u površinskom sloju rožnice, koja zbog toga odeblja i drukčije lomi svjetlost koja na nju pada.

Najčešće je, nažalost, prvi znak nesigurnost kretanja u sumrak i noćna vožnja, što upućuje na periferne defekte u vidnom polju, koji su znak da bolest traje dulje, a očni je živac nepovratno oštećen.

>>Oči su naš najsloženiji, ali i vrlo osjetljiv organ čije obrambene mehanizme može poremetiti i najmanja trunčica prašine.<<

Povezanost između glaukoma i drugih sistemskih bolesti

Nestabilan se krvni tlak, kao sistemska bolest, povezuje s oštećenjem vidnog živca preko mehanizma reduciranja protoka krvi u tkivu, ali kauzalna povezanost s povišenim krvnim tlakom ne postoji. Ista se korelacija može izvesti za sve sistemske bolesti koje ometaju urednu cirkulaciju krvi (dijabetes, kronični emfizem pluća, autoimune bolesti i sl.), uzrokujući tako indirektno slabiju prehranu očnog živca. Uzročna povezanost postoji samo kod takozvanog sekundarnog glaukoma koji nastaje zbog upale ili traume u području struktura oka, što dovodi do otežane filtracije očne vodice i posljedično do istih fizioloških zbivanja kao kod kroničnog glaukoma.

Ovdje treba spomenuti i takozvani prirođeni ili kongenitalni glaukom, u podlozi kojega su strukturalne promjene tkiva oka, najčešće preuskog komornog kuta i deformiteta šarenice. Bez obzira na didaktičku podjelu, i tu se radi o nemogućnosti filtracije očne vodice te krajnjoj hipoksiji očnog živca, s napomenom da je tu liječenje neizvjesnije, progresija bolesti nepredvidiva, a održavanje tlaka pod kontrolom teže.  Srećom je taj glaukom rijedak, a zbog svoje simptomatologije koja uključuje bolove i akutne atake, te vidljive strukturalne promjene, obično se otkrije u ranoj fazi.

Liječenje glaukoma

Konzervativno je liječenje ukapavanjem kapi za oči prva metoda izbora. Sve skupine lijekova za snižavanje očnog tlaka mogu izazvati lokalne i sustavne nuspojave. U dogovoru s ordinirajućim liječnikom, pacijent treba izgraditi razuman stupanj tolerancije prema tim nuspojavama ili se, u slučaju nepodnošljivosti, dogovoriti o alternativnom lijeku koji, uz bolji komfor, može pružiti dostatnu zaštitu očnog živca. 

Kirurškom se zahvatu najčešće pristupa kada se medikamentoznom terapijom ne može postići zadovoljavajući očni tlak

Laserom se najčešće liječi prirođeni glaukom uskog očnog kuta, nakon čije intervencije nerijetko nije potrebno dodatno medikamentozno jer se uspostavlja dobra filtracija očne vodice.

Kirurškom se zahvatu najčešće pristupa kada se medikamentoznom terapijom ne može postići zadovoljavajući očni tlak, a sastoji od implantacije specijalnih mikrocjevčica koje poboljšavaju filtraciju i uravnotežuju oscilacije razine očne vodice. 

Preventiva i prognoza bolesti

Preventiva uključuje mjerenje očnog tlaka od četrdesete godine života barem svake tri godine, kada će se ujedno kontrolirati i centralna oštrina vida te potreba za promjenom naočalne korekcije. U svjetlu ranijeg objašnjenja o korelaciji s drugim kroničnim bolestima, može se reći da je stanovita disciplina života ujedno i prevencija glaukoma, ali direktnih poveznica sa životnim navikama ili deficitom u prehrani nema. Što se tiče prognoze, svaka je vrsta netretiranog glaukoma potencijalni uzročnik sljepoće, a jednom izazvano oštećenje ne može se nadoknaditi kasnijom intenzivnom terapijom. Kronični je glaukom patološki proces koji sporo napreduje godinama ili desetljećima i u većini slučajeva, ako se ne liječi, dovodi do sljepoće.

Međutim, ako se adekvatno liječi, prognoze su vrlo dobre. Prognoza kod sekundarnog glaukoma ovisi o vrsti i uznapredovalosti postojeće bolesti ili traume koja je dovela do razvoja bolesti.