Kako bi matične stanice mogle pomoći u liječenju dijabetesa?

Matične stanice imaju mogućnost diferencijacije (pretvorbe) u gotovo bilo koju vrstu specijaliziranih stanica, a o čemu će ovisiti njihova funkcionalnost i način djelovanja.

Logično se nameće pitanje postoji li u tom slučaju i mogućnost izlječenja šećerne bolesti, jednog od najvećeg tihog ubojice, upravo matičnim stanicama.

Četiri tipa šećerne bolesti

Da bismo bolje ušli u problematiku, najvažnije je za početak podijeliti šećernu bolest na četiri tipa.

U tipu 1, koji je zastupljen manje od 10%, riječ je o potpunom deficitu proizvodnje i izlučivanja inzulina, pa je liječenje inzulinom zapravo primjena nadomjesne terapije hormonom koji u organizmu nedostaje, a od životne je važnosti. Najčešći razlog nastanka dijabetesa tip 1 je aktivacija imunološkog odgovora koji dovodi do potpunog uništenja beta stanica Langerhansovih otočića gušterače, a zbog brzine se nastanka i dijagnoza postavlja vrlo brzo.

U najzastupljenijem, tipu 2 šećerne bolesti (gotovo 90% oboljelih) riječ je o relativnom manjku inzulina uslijed višegodišnjeg progresivnog propadanja beta stanica. Višegodišnja prethodnica, inzulinska rezistencija, uzrokuje dugogodišnje „prenaprezanje“ beta stanica, zbog čega im se postupno skraćuje životni vijek. I kada taj gubitak bude toliko značajan da dovede do reaktivne hiperglikemije (što je zapravo početak šećerne bolesti), sa simptomatske strane se najčešće ništa ne događa još godinama.

O tipu 3 će se sve više govoriti, makar ne u kontekstu ove teme. Naime, radi se o gestacijskom dijabetesu, odnosno dijabetesu u trudnoći, čija je učestalost između 15 i 20%. Iako se u najvećem broju slučajeva ne primjenjuju lijekovi, taj oblik šećerne bolesti čini dodatni rizik za kasnije javljanje tipa 2 šećerne bolesti, a povezan je i s nizom rizika po uredno odvijanje trudnoće.

Tip 4 obuhvaća sve rijetke oblike šećerne bolesti do koje dolazi uslijed različitih genskih grešaka, a među najistaknutijim bolestima ovog tipa spada MODY (eng. mature onset diabetes in youth).

Nade i perspektive

Danas još sa stručne strane nismo u mogućnosti ponuditi oblik liječenja gdje će primjenom matičnih stanica doći do izlječenja. Područje na kojem postoji najviše potencijala za liječenje matičnim stanicama je upravo tip 1 šećerne bolesti.

Dob obolijevanja obuhvaća djecu i mlađe odrasle osobe, makar nije nemoguć razvoj ovog tipa šećerne bolesti i u kasnijoj životnoj dobi. Iako su po pitanju inzulinske terapije i mogućnosti praćenja glukoregulacije posljednjih nekoliko godina napravljeni značajni pomaci, činjenica je da kod tipa 1 šećerne bolesti liječimo posljedicu, a ne uzrok.

Transplantacija gušterače

Jedna od mogućnosti izlječenja šećerne bolesti jest putem transplantacije gušterače. Ono što predstavlja poteškoću u takvom obliku liječenja jest ograničen broj mogućih donora gušterače, kao i doživotna potreba za imunosupresivnom terapijom kojoj je svrha spriječiti odbacivanje transplantiranog organa. Ovaj oblik liječenja pogodan je kod tipa 1 šećerne bolesti s manifestiranim terminalnim bubrežnim zatajenjem te se kod takvih bolesnika izvodi istovremena transplantacija bubrega i gušterače. Tzv. „inzulinska neovisnost“ ili, još bolje, očuvana inzulinska aktivnost je prisutna kod otprilike 90% pacijenata tijekom godine dana nakon transplantacije, a nakon desetogodišnjeg perioda, prema istraživanjima, taj postotak se kreće oko 56%.

Uz usavršene visokosofisticirane kirurške tehnike, stopa komplikacija je relativno malena, ali zbog komorbiditeta (drugih bolesti koje pacijenti imaju uz šećernu bolest) te složenosti samog zahvata, ipak je moguća njihova pojava. Jedna od pretpostavki za mogućnost liječenja ovom metodom jest i očuvana srčana funkcija.

Eksperimenti s matičnim stanicama

Zbog objektivnih ograničenja i relativno uskih indikacija, sve veći napori u znanstvenoj zajednici se ulažu u razvoj metoda liječenja primjenom matičnih stanica.

Prvi pokušaji na eksperimentalnim životinjama izvedeni su ranih 1980-ih, a prvi pokušaji na ljudima tek iza 2000. godine. Izolirane su beta stanice iz gušterače pokojnika i primijenjene na ispitivanu malu skupinu ljudi kroz definirani Edmontonov protokol. Unatoč obećavajućim rezultatima, u razdoblju od dvije godine praćenja došlo je do prestanka inzulinske aktivnosti.

Boljim razumijevanjem imunološkog odgovora u mehanizmu odbacivanja transplantiranih stanica kao i modificiranim režimom imunosupresivne terapije, stopa očuvanja neovisne inzulinske aktivnosti je, prema novijim istraživanjima (Shapiro i sur. te Posselt i sur.), porasla do perspektivnih 50 do 70%.

Stvaranje neograničene baze stanica za proizvodnju inzulina

Zbog spomenutih ograničenja koja nisu dovela do značajnije primjene u svakodnevnoj kliničkoj praksi, sve veće nade u istraživanjima polažu se u stvaranje neograničene baze stanica koje proizvode inzulin, a nastaju iz pluripotentnih matičnih stanica. Tijekom posljednjih 10-ak godina učinjeni su pomaci u razumijevanju mehanizama pretvaranja matičnih stanica u stanice koje proizvode inzulin, kao i njihova stvaranja u eksperimentalnim uvjetima.

Određeni pomaci postignuti su i u stvaranju stanica koje proizvode inzulin na podražaj glukozom. U tijeku su i klinička istraživanja u kojima se ispituje mogućnost pretvaranja matičnih stanica u funkcionalne beta stanice koje proizvode inzulin.

Ono što za sada predstavlja najveću prepreku čak i nije mogućnost stvaranja „novih“ beta stanica, već su potrebna dodatna višegodišnja istraživanja o interakcijama s okolišem u koji bi se te stanice trebale ugraditi, kao i puno bolje razumijevanje svih tajni međusobnih utjecaja. Svakako će biti neophodna dodatna saznanja u dijelu genetike i epigenetike, kao i puno bolje razumijevanje imunološkog odgovora na transplantirane stanice da bi se postigao osnovni cilj, a to je izlječenje šećerne bolesti.

Stvarnost

Iako se u ovom trenutku mogućnost svakodnevne primjene matičnih stanica s ciljem izlječenja šećerne bolesti čini dalekom, od nečeg treba početi. Za primjenu novih metoda liječenja one ponajprije moraju značajno nadmašiti postojeće. No, neovisno o tome u kojem su obliku, njihov nemjerljiv značaj potencijalno znači izlječenje šećerne bolesti, a ne njezino držanje pod kontrolom.