Hrvatski dan šećerne bolesti: stavite dijabetes pod kontrolu

Globalni razmjeri i rasprostranjenost šećerne bolesti stalno nameću obvezu osvještavanja šire javnosti o svemu što donosi dijabetes. Jedan malen, ali značajan korak u našoj zemlji jest i proglašenje Hrvatskog dana šećerne bolesti koji se od prošle godine obilježava  14. svibnja, a temeljem odluke Hrvatskog sabora donesene 9.ožujka 2022.

Epidemiološki aspekti šećerne bolesti

Danas se procjenjuje da 463 milijuna osoba u svijetu boluje od šećerne bolesti, a po nekim procjenama do 2045. očekuje se porast do oko 700 milijuna oboljelih. U Republici Hrvatskoj pretpostavlja se da preko 500 000 osoba boluje od dijabetesa, što čini skoro 13% ukupne populacije, od čega ih je dijagnosticirano tek 60%.

Obilježja i razlike dijabetesa tip 1 i tip 2

U osnovi razvoja šećerne bolesti je poremećaj u ravnoteži dva ključna čimbenika regulacije šećera u krvi – glukoze i inzulina. Dva osnovna tipa šećerne bolesti, tip 1 i tip 2, se zapravo jako razlikuju.

Tip 1 šećerne bolesti odlikuje brz razvoj uvjetovan autoimunom destrukcijom beta stanica gušterače, proizvođača hormona inzulina. Uslijed nedostatka inzulina dolazi do posljedičnog porasta glukoze u krvi – hiperglikemije. Najčešće se javlja u mlađih ljudi. S obzirom na apsolutni nedostatak inzulina, pristup liječenja je u osnovi nadomjesno liječenje hormonom kojeg u organizmu nedostaje, najčešće kroz intenziviranu inzulinsku terapiju. Udio osoba koje boluju od tipa 1 šećerne bolesti kreće se do 10%.

Tip 2 šećerne bolesti je najčešći i čini oko 90% svih osoba oboljelih od šećerne bolesti. Jedno od njegovih glavnih obilježja je indolentni klinički tijek kroz dulje vremensko razdoblje. U literaturi, a i šire, spominje se tipični trijas simptoma šećerne bolesti – pojačano žeđanje (polidipsija), pojačano mokrenje (poliurija) i pojačani apetit (polifagija). Važno je naglasiti da pojava takvih simptoma nipošto  ne znači početak šećerne bolesti tipa 2, već da je šećerna bolesti prisutna dulje vrijeme uz vrlo veliku mogućnost postojanja i neke od kroničnih komplikacija šećerne bolesti.

Ono što u osnovi čini razliku između tipa 1 i tipa 2 šećerne bolesti je razina inzulina u krvi koja je kod tipa 2 uvijek povišena. U podlozi hiperinzulinemije je klinički entitet poznat pod nazivom inzulinska rezistencija, koja je višegodišnja prethodnica šećerne bolesti tipa 2. Njeno ključno obilježje je neučinkovita aktivnost inzulina na periferiji, tj. na mjestima gdje glukoza ulazi u stanicu, što i dovodi do povišene koncentracije inzulina u krvi.

Komplikacije šećerne bolesti

Kronične komplikacije šećerne bolesti dijelimo u dvije velike skupine – makrovaskularne i mikrovaskularne.

• Makrovaskularne komplikacije obuhvaćaju infarkt miokarda, cerebrovaskularni inzult i perifernu arterijsku bolesti.
• Mikrovaskularne komplikacije odnose se na kroničnu bolest bubrega, dijabetičku retinopatiju i dijabetičku neuropatiju. 

Akutne komplikacije šećerne bolesti odnose se na:

• hipoglikemije,
• dijabetičku ketoacidozu i
• neketotičko hiperosmolarno stanje.

Nužnost redovitih kontrola i praćenja

Kronični karakter vodećih tipova šećerne bolesti zahtijeva redovite i temeljite kontrole.

Kod već ustanovljene šećerne bolesti, osim postizanja optimalne glukoregulacije, jedan od ključnih ciljeva u ishodu liječenja jest i prevencija nastanka akutnih i kroničnih komplikacija koje su i razlog preuranjene smrti, lošije kvalitete života i češćih hospitalizacija.

Zbog vrlo nepovoljnih epidemioloških pokazatelja i rastućih trendova u obolijevanju od šećerne bolesti, potrebno je uložiti i dodatni napor u niz zdravstvenih intervencija, a većina se odnosi na kontrolu ključnih rizičnih čimbenika poput debljine, povišenog krvnog tlaka, povišenih masnoća u krvi.

Nadalje, važan čimbenik u borbi protiv šećerne bolesti jest i kontinuirana edukacija šire populacije o pogubnosti šećerne bolesti – putem medija, zdravstvenih tribina, javnozdravstvenih akcija, edukacija o prehrani, popularizacije bavljenja sportom.

I bez do tada poznate šećerne bolesti, povremene kontrole glikemije poželjne su kod osoba u čijoj obitelji je više članova obitelji već oboljelo od šećerne bolesti, kao i kod osoba koje se po bilo kojoj indikaciji liječe kortikosteroidima.

Zaključno

Učestalost šećerne bolesti nameće potrebu optimiziranja postojećih pristupa u liječenju šećerne bolesti, ali i ulaganje dodatnih napora u niz dodatnih aktivnosti s ciljem bolje kontrole ključnih rizičnih čimbenika šećerne bolesti.

Ključni ishodi u liječenju moraju i dalje biti optimalna glukoregulacija i čim bolja prevencija komplikacija šećerne bolesti.

Edukacije, javne kampanje, pa i proglašenje Hrvatskog dana šećerne bolesti, su pojedinačno mali, ali nužni koraci u borbi protiv jednog od najznačajnijih „tihih ubojica” modernog doba.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.