Dijabetes i povišeni krvni tlak

Dijabetes i arterijska hipertenzija predstavljaju najznačajnije rizične čimbenike za kardiovaskularne bolesti koje u današnje vrijeme čine oko polovicu svih smrtnih ishoda u razvijenim zemljama svijeta. Ono što nas još više treba zabrinjavati jest stalan porast učestalosti oba vodeća rizična čimbenika.

Jedno od ključnih obilježja hipertenzije i dijabetesa je inicijalni višegodišnji asimptomatski tijek. No i za početnog „nevidljivog” trajanja bolesti, u organizmu već nastupaju značajna oštećenja nekih vitalnih organa, od kojih su najviše pogođeni srce i bubrezi. U podlozi organskih oštećenja su promjene na manjim i velikim krvnim žilama (arterijama) u okviru ubrzane ateroskleroze. Dodatno nepovoljno okruženje u cirkulaciji su i stanja poput povišenih vrijednosti masnoća (dislipidemije) i debljine. Prisutnost spomenutih rizičnih čimbenika podržava stanje upale niskog intenziteta s posljedicom stvaranja aterosklerotskih plakova. Neki od tih plakova mogu pokazivati znakove nestabilnosti što dovodi do njihova pucanja i stvaranja krvnog ugruška. Takvo stanje nazivamo infarktom. Ovisno o lokalizaciji nastanka infarkta, najčešće govorimo o srčanom infarktu, moždanom udaru te bubrežnom infarktu.

Učestalost arterijske hipertenzije je dvostruko češća u osoba sa šećernom bolesti. U populaciji dijabetičara hipertenzija je visoko zastupljena, oko 70%, a najčešća je u tipu 2 šećerne bolesti koji je najdominatniji.

Šećerna bolest

Šećernu bolest danas dijelimo na 4 tipa.

• Najčešći među njima je tip 2 s oko 90% zastupljenosti, čiji je nastanak posljedica nepovoljnih patofizioloških učinaka inzulinske rezistencije i debljine. Višegodišnji inicijalni tijek bez jasnih simptoma otežava prepoznavanje i pravovremeni početak liječenja.
• Tip 1 šećerne bolesti je sljedeći po učestalosti i rezultat je autoimune destrukcije beta stanica gušterače te posljedičnog apsolutnog manjka inzulina.
• Tip 3 šećerne bolesti će ubuduće biti češće prisutan, a odnosi se na gestacijski dijabetes ili šećernu bolest u trudnoći.
• Svi ostali oblici šećerne bolesti u okviru rijetkih genetskih poremećaja obuhvaćeni su pod tip 4 šećerne bolesti.

Dijagnostika šećerne bolesti općenito je jednostavna. Kriteriji za utvrđivanje šećerne bolesti su vrijednosti glikemije natašte > 7,1 mmol/L, zatim glikemije natašte > 11,1 mmol/L te glikiranog hemoglobina (HbA1c) > 6.5%.

Liječenje ovisi o tipu šećerne bolesti, a prije ikakve primjene lijekova nužna je promjena prehrane i redovita tjelesna aktivnost. S obzirom na apsolutni nedostatak inzulina u tipu 1 šećerne bolesti, jedini izbor liječenja je nadomjesna primjena inzulina kroz kombinaciju prandijalnih i bazalnih inzulina. U najčešćem, tipu 2 šećerne bolesti, inzulina u plazmi je čak u suvišku te su uz spomenute nefarmakološke mjere, nužna primjena peroralnih antidijabetika, a kasnije se u liječenje uvodi i inzulin.

Komplikacije šećerne bolesti možemo podijeliti na akutne i kronične. Među akutnim komplikacijama su najčešće hipoglikemije, dijabetička ketoacidoza i hiperosmolarno stanje. Kronične komplikacije dijelimo na makrovaskularne i mikrovaskularne. Od makrovaskularnih za izdvojiti su koronarna bolest srca, cerebrovaskularna bolest i periferna arterijska bolest. Među mikrovaskularne komplikacije ubrajaju se dijabetička bolest bubrega, dijabetička retinopatija i dijabetička neuropatija.

Hipertenzija

Kao samostalni kardiovaskularni čimbenik, arterijsku hipertenziju dijelimo na primarnu ili esencijalnu te sekundarnu. Esencijalna hipertenzija je puno zastupljenija s više od 90% i zapravo predstavlja ono što kolokvijalno nazivamo visoki krvni tlak. Pogađa gotovo svaku treću odraslu osobu, a češće muškarce. Unatoč širokoj povezanosti s ubrzanom aterosklerozom, mikrooštećenjima bubrežnog tkiva, debljinom, dislipidemijom i šećernom bolesti, točan uzrok nije do kraja jasan. Naprotiv, u sekundarnom tipu hipertenzije patološki supstrat je u potpunosti poznat, a među najčešćima su renovaskularna hipertenzija, kao posljedica suženja bubrežne arterije te neki endokrinološki tumori. Liječenje osnovne bolesti, odnosno stanja, u značajnom postotku liječi i hipertenziju.

Liječenje esencijalne hipertenzije provodi se lijekovima iz skupine antihipertenziva, a među najzastupljenijima su ACE-inhibitori, blokatori angiotenzinskih receptora, kalcijevi antagonisti, diuretici i drugi. Ono što je važno za naglasiti, izlječenje esencijalne hipertenzije nije moguće, ali se dobrom kontrolom krvnog tlaka značajno smanjuju svi mnogobrojni nepovoljni učinci visokog tlaka po vitalne organe, prvenstveno na srce, krvne žile i bubrege.

Zaključno

Prema svom višegodišnjem tihom kliničkom tijeku, hipertenziju i dijabetes bez imalo pretjerivanja možemo nazivati vodećim tihim ubojicama modernog doba. Svaki pojedinačno predstavlja značajan rizični čimbenik za najčešće manifestirane kardiovaskularne bolesti, poput srčanog infarkta, moždanog udara i periferne arterijske bolesti. Njihova istovremena prisutnost, što nerijetko vidimo u svakodnevnoj kliničkoj praksi, eksponencijalno pojačava kardiovaskularne rizike čemu dodatno u prilog idu debljina i dislipidemija.

Ključan korak u pravovremenom početku liječenja je kontinuirano osvještavanje šireg pučanstva o potrebi zdrave i uravnotežene prehrane, redovite aktivnosti, manjeg soljenja hrane i redovitih liječničkih pregleda.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.