Neka vas nemirne noge i anksioznost ne drže budnima, dajte nogu nesanici!

Sindrom nemirnih nogu s punim pravom nosi svoje ime. Nelagoda u nogama zbog koje osjećamo snažnu želju za kretanjem, posebno navečer ili noću, teško se podnosi te svakoga uznemiruje. Tim više predstavlja problem ako se uzme u obzir da ga nerijetko prati i poremećaj spavanja, čime se značajno narušava kvaliteta života.

Procjenjuje se da se javlja u pet do deset posto stanovništva, pojavnost raste u starijoj populaciji, a češće od njega pate žene. Postoji i genetska predispozicija za pojavu sindroma, pa je tako više od 60 % poremećaja nasljedno. Spomenimo i to da ovaj sindrom može obuhvatiti i ruke i trup, ali rjeđe.

Sindrom nemirnih nogu nije suvremena pojava. Kao medicinski problem prepoznat je još davne 1600. godine kada ga je opisao engleski anatom i liječnik Sir Thomas Willis, a kliničku je sliku upotpunio 1945. godine švedski neurolog dr. Karl Axel Ekbom. Vrijedan je spomena i stariji naziv sindroma „anxietas tibiarum“, odnosno nemirne noge, a koji ukazuje na povezanost s anksioznošću, pa čak i depresijom. Stoga se sindrom nemirnih nogu često smatrao psihičkim poremećajem.

Vrijedan je spomena i stariji naziv sindroma „anxietas tibiarum“, odnosno nemirne noge, a koji ukazuje na povezanost s anksioznošću, pa čak i depresijom

Od napetosti do bola

Osnovna obilježja po kojima se ovaj sindrom prepoznaje su snažna potreba za pomicanjem udova zbog trnaca ili spontanih trzaja, pogoršanje smetnji u mirovanju, a privremeno olakšanje pri kretanju te pogoršanje simptoma navečer ili tijekom noći. Simptomi mogu biti različitog intenziteta, pa je tako moguće da se, primjerice, povremeno pojavljuju u stresnim razdobljima ili mogu biti prisutni stalno i remetiti san.

U postavljanju dijagnoze mogu pomoći smjernice poput prisutnosti sindroma u obitelji (pozitivna obiteljska anamneza), poboljšanje nakon uzimanja lijeka ili pak povremeni periodički pokreti nogu tijekom spavanja.

Opisi simptoma u velikoj se mjeri razlikuju od osobe do osobe, te se navodi niz različitih neugodnih senzacija kao što su:

• napetost,
• žarenje u nogama,
• nervoza,
• potreba za kretanjem,
• trnci,
• bol,
• trzanje i drugog.

Često pacijenti i ne nalaze prave riječi za smetnje, već samo navode da su im čudne te da ih osjećaju u kostima i mišićima, a ne na koži. Bolnost navodi polovina njih, posebno ako se nalaze u situaciji kad im je ograničeno kretanje poput vožnje u avionu ili, primjerice, tijekom predstave u kazalištu ili kinu.

Noćno hodanje i trzaji

Malo je onih koji ne osjećaju nelagodu i samo se žale na nevoljne grčeve i trzaje – u tom slučaju govorimo o motornoj varijanti poremećaja. Pa ipak, motorni simptomi koji se ne mogu kontrolirati predstavljaju pojedincima veliku neugodnost u socijalnom životu, posebno ako se javljaju u rukama kad pacijentima mogu ispasti predmeti iz ruku. Samopomoć kojoj se spontano pribjegava sastoji se u kretanju, odnosno hodanju ili skretanjem pozornosti na neku drugu vrstu fizičke ili mentalne aktivnosti, čime se trzaji na neko vrijeme (ali ne trajno!) mogu potisnuti.

Kao što smo već spomenuli, sidrom nemirnih nogu često je praćen i poremećajem spavanja, ponajviše usnivanja, pa tako gotovo 20 % nesanica može biti povezano s ovim sindromom. Pacijenti nerijetko hodaju cijelu noć pa uspiju zaspati i malo se odmoriti tek pred jutro, no čak i tijekom sna noge se periodički trzaju. Broj tih pokreta tijekom jednog sata sna važan je sa stajališta procjene težine poremećaja, no pritom se uzima u obzir cjelokupna klinička slika uz prikupljene rezultate prethodnih pretraga. Naime, slični simptomi mogu pratiti i neke druge bolesti.

>>Svakodnevna preopterećenost naših osjetila različitim dnevnim događajima, ali i stres i nervoza, mogu uzrokovati nemiran ili isprekidan san te probleme s usnivanjem. Škrinjica ljekovitog bilja skriva biljne preparate koji ne izazivaju ovisnost i sigurni su za dulju primjenu.<<

Primarni i sekundarni oblik

Drugim riječima, svakako moramo isključiti druge moguće uzroke. Kod svakog bolesnika svakako je nužno učiniti određene dijagnostičke testove koji uključuju osnovne krvne laboratorijske testove (razina šećera, željeza, bubrežni parametri, hormoni štitnjače), zatim elektromioneurografiju kojom se ispituje električna aktivnost mišića i provodljivost živaca te polisomnografiju za analizu procesa spavanja.

Sindrom nemirnih nogu možemo podijeliti na primarni i sekundarni oblik poremećaja. Sekundarne oblike mogu uzrokovati različite bolesti i poremećaji poput manjka željeza, dijabetesa, poremećaja u radu štitnjače, reumatoidnog artritisa i drugih, dok je kod primarnog oblika najčešće riječ o nasljeđivanju. Oba oblika pogoršavaju operativni zahvati, ozljede ili trudnoća. Također, o obliku će ovisiti i liječenje koje će se svesti na ublažavanje neugodnih simptoma ili, ako je poznat uzrok, njegovo rješavanje. U pravilu je riječ o kroničnom poremećaju koji se s vremenom pogoršava pa je stoga potreban stalan nadzor liječnika.