Druga strana majčinstva: tuga nakon porođaja mora se ozbiljno shvatiti

Poslijeporođajne psihičke bolesti čine raznoliku skupinu poremećaja koji utječu na ženu tijekom fertilne dobi. Dok je poremećaj zvan poslijeporođajni blues blag i benigne naravi, poslijeporođajna depresija i psihoza mogu uzrokovati značajnu tjeskobu i disfunkciju.

Neliječeni poremećaji raspoloženja doprinose povećanju rizika ponavljanja bolesti. Majčina depresija povezana je s dugoročnim kognitivnim i emocionalnim problemima, te problemima ponašanja djeteta. Jedan od važnih ciljeva u skrbi je pravovremeno uočavanje žena s povećanim rizikom kako bi se poremećaji raspoloženja nakon porođaja mogli liječiti na odgovarajući način i time omogućiti što manje smetnji u razvoju vrlo važnog odnosa majke i njezinog djeteta.

Tijekom poslijeporođajnog razdoblja, do 85 % žena doživi neki oblik poremećaja raspoloženja. Iako su za većinu žena simptomi poremećaja raspoloženja prolazni i relativno blagi, 10 – 15 % žena doživi određeni stupanj depresije, a 0,1 – 0,2 % žena oboli od poslijeporođajne psihoze.

Tijekom poslijeporođajnog razdoblja, do 85 % žena doživi neki oblik poremećaja raspoloženja

Tko je pod povećanim rizikom?

Određivanje tko je pod povećanim rizikom od oboljenja je teško, ali neki od čimbenika rizika su poznati. Tako se kao neki od najčešćih opisuju promijenjen hormonski status, psihosocijalni te biološki čimbenici. Razina estrogena, progesterona i kortizola dramatično pada u roku od 48 sati nakon porođaja, a u žena s poslijeporođajnom depresijom hormonski status se znakovito ne razlikuje od onog u žena koje nisu bile trudne. No, pogođene osobe mogu biti neuobičajeno osjetljive na promjene hormonskog statusa te mogu razviti simptome depresije.

Nedovoljna socijalna potpora, bračne nesuglasice, smrt u obitelji, financijske teškoće, gubitak zaposlenja kao i loš ishod trudnoće doprinose nastanku poremećaja. Također, žene koje su imale epizode depresije ili oboljele bližnje srodnike imaju veći rizik za razvoj poslijeporođajne depresije. Žene s koje su bolovale od poslijeporođajne depresije ili psihoze imaju rizik od ponovne pojave do 90 %.

Baby blues

Do 85 % žena doživljava poslijeporođajne afektivne nestabilnosti. Učestale promjene raspoloženja, žalost, razdražljivost i tjeskoba uobičajeni su simptomi. Simptomi su najizraženiji četvrti ili peti dan poslije porođaja i traju nekoliko dana, ali oni su uglavnom vremenski ograničeni i spontano se povlače te nestaju tijekom prva dva tjedna nakon porođaja. Simptomi nisu toliko izraženi da umanjuju majčinu sposobnost za brigu o vlastitom djetetu. Žene s težim simptomima ili simptomima koji traju dulje od dva tjedna trebalo bi razmotriti kao one koje imaju povećan rizik za razvoj poslijeporođajne depresije.

Poslijeporođajna depresija

Poslijeporođajna depresija je upornija i ima jače izražene simptome u usporedbi s poslijeporođajnim bluesom, često ometa majčinu sposobnost da se brine za sebe ili svoje dijete. Poslijeporođajni period je najranjivije vrijeme za razvoj psihičkih bolesti s učestalošću razvoja depresije u 10 – 15 % žena u općoj populaciji. Poslijeporođajna depresija razvija se najčešće u prva četiri mjeseca nakon porođaja, ali se može pojaviti u bilo koje vrijeme u prvoj godini nakon porođaja. Poslijeporođajna depresija ne razlikuje se od depresije koja se može pojaviti u bilo koje drugo vrijeme u životu žene. Žene koje su pretrpjele jednu epizodu teške depresije imaju rizik od ponovne pojave oko 25 %.

Poslijeporođajna depresija je upornija i ima jače izražene simptome u usporedbi s poslijeporođajnim bluesom, često ometa majčinu sposobnost da se brine za sebe ili svoje dijete

Rizični čimbenici

Žene s najvećim rizikom za razvoj poslijeporođajne depresije su one koje su imale depresivne epizode prije trudnoće, ali i tijekom nje te poslije porođaja. Stresni životni događaji i dnevni stresovi, kao što su skrb za djecu, nedostatak socijalne podrške (pogotovo od partnera), neplanirane trudnoće potvrđeni su kao čimbenici rizika. Mlađe žene u prenatalnom razdoblju te nakon porođaja imaju veću učestalost obolijevanja od depresije nego starije žene.

Simptomi teške depresije

Simptomi teške depresije uključuju:

• depresivno raspoloženje,
• žalost,
• smanjen ili izgubljen interes za većinu ili dio aktivnosti,
• nesanicu,
• umor,
• poremećaj apetita,
• suicidalne misli i ponavljajuće misli o smrti.

U razdoblju poslije porođaja depresija je karakterizirana intenzivnim osjećajem tuge, tjeskobe ili očaja. To ometa majčinu sposobnost da funkcionira, što uzrokuje opasnost od štetnog utjecaja na nju ili dijete. U takvim stanjima istaknut je strah i briga ili opsesija o zdravlju dojenčeta. Majka može imati podijeljene ili negativne osjećaje prema djetetu. Ona, također, može imati nametljive i neugodne strahove ili misli da naudi vlastitom djetetu. Neke pacijentice mogu doživjeti relativno blage ili umjerene simptome, a neke mogu imati teže oblike depresije.

Žene s visokim rizikom za razvoj psihičke bolesti nakon porođaja treba identificirati prije same pojave bolesti. To uključuje žene koje su već imale epizode poslijeporođajne bolesti i žene s poviješću unipolarne ili bipolarne depresije.

Liječenje poslijeporođajne depresije

Nefarmakološke metode liječenja su primjerenije za žene s blagim do umjerenim simptomima depresije. Učinkovite su pojedinačna ili skupina psihoterapija (kognitivno-bihevioralna terapija te interpersonalna terapija). Ovi modaliteti mogu biti posebno atraktivni za majke koje doje i koje žele izbjeći uzimanje lijekova. Farmakološke strategije su indicirane u slučajevima umjerene i teške depresije ili kada se stanje bolesnice ne popravlja pokušajima nefarmakološkog liječenja.

Antidepresivi su i dalje prvi izbor u liječenju, međutim, postoje preliminarni podaci koji ukazuju na to da se estrogen, pojedinačno ili u kombinaciji s antidepresivima, može učinkovito koristiti

Lijekovi se mogu, također, koristiti u kombinaciji s nefarmakološkim načinom liječenja. Antidepresivi su i dalje prvi izbor u liječenju, međutim, postoje preliminarni podaci koji ukazuju na to da se estrogen, pojedinačno ili u kombinaciji s antidepresivima, može učinkovito koristiti.

Poremećaji spavanja i nesanica povezani su s povećanim rizikom od nastanka poslijeporođajne depresije. Probir i liječenje poremećaja spavanja u trudnoći također mogu smanjiti učestalost razvoja poslijeporođajne depresije. U slučajevima teške depresije potrebna je hospitalizacija.

Poslijeporođajna psihoza

Poslijeporođajna psihoza najteži je oblik poslijeporođajne psihičke bolesti. Bolest se rjeđe javlja, u oko 1 – 2 na 1000 žena nakon porođaja. Najveći rizik obolijevanja imaju žene s prethodnim anamnestičkim podacima o bipolarnom psihičkom poremećaju (npr. manično-depresivna bolest) epizodama bolesti ili prethodnim epizodama poslijeporođajne psihoze. Poslijeporođajna psihoza je dramatičan napadaj, pojavljuje se već u prvih 48 – 72 sata nakon porođaja.

U većine žena simptomi se razviju unutar prva dva tjedna nakon porođaja. Stanje ocrtava brz razvoj manične epizode ili epizode mješovitih poremećaja ponašanja, sa simptomima kao što su nemir i nesanica, razdražljivost, a potom slijedi brz razvoj depresivnog raspoloženja ili ushićenja, općenito neorganiziranog i nesvrsishodnog ponašanja. Psihoza je psihičko stanje koje zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju i bolničko liječenje. Većina pacijenata s poslijeporođajnom psihozom ima bipolarni poremećaj. Hitno liječenje uključuje lijekove iz skupine stabilizatora raspoloženja u kombinaciji s antipsihoticima i benzodiazepinima.

Psihoza je psihičko stanje koje zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju i bolničko liječenje. Većina pacijenata s poslijeporođajnom psihozom ima bipolarni poremećaj

Elektrokonvulzivna terapija (ECT) dobro se podnosi te se njome postiže brz učinak. Žene liječene pojedinim lijekovima poput valproinske kiseline ili karbamazepinom trebale bi izbjegavati dojenje zbog štetnog učinka na jetru djeteta. No, to je domena stručnog medicinskog osoblja koje će dati svoje mišljenje o vrsti i načinu primjene lijeka, prestanku dojenja i drugim mogućnostima.