Ublažavanje „trbušne glavobolje“: prehrana kod sindroma iritabilnog crijeva

Sindrom iritabilnog crijeva (eng. Irritable Bowel Syndrome, IBS) čest je gastrointestinalni poremećaj. Očituje se bolovima u abdomenu i promijenjenim ritmom pražnjenja crijeva u trajanju od najmanje tri mjeseca. Zahvaća tanko i debelo crijevo, a od poremećaja pati 10 do 15% odraslih osoba, najčešće žena.

Točan uzrok nije poznat, no pretpostavlja se da nastanku sindroma pogoduju upale i infekcije, stres te poremećaj ravnoteže neurotransmitera i mikrobiote. Dosad iskušani načini liječenja su brojni i uključuju dodatke prehrani s vlaknima, ulje paprene metvice, probiotike, antidepresive, psihoterapiju, promjene u prehrani, akupunkturu, antidijaroike (lijekovi koji se koriste u liječenju proljeva) i laksative (lijekovi koji pomažu u pražnjenju crijeva). Ponekad se sindrom iritabilnog crijeva naziva i trbušnom glavoboljom ili „nervoznim crijevima“.

Osluškivanje organizma i vođenje dnevnika prehrane

Osnovni simptomi sindroma iritabilnog crijeva uključuju promjene u pokretljivosti crijeva, poput:

• razdoblja konstipacije i/ili dijareje
• grčeva u donjem dijelu abdomena, posebno izraženih nakon obroka
• nadutosti.

Važno je napomenuti kako se prisutnost i intenzitet simptoma razlikuje od pacijenta do pacijenta, stoga se oboljelima savjetuje da osluškuju vlastiti organizam. Individualnost pojavnosti simptoma posebno se ističe nakon konzumacije pojedinih namirnica. Stoga univerzalne preporuke za sve pacijente nažalost ne postoje. Savjetuje se vođenje dnevnika prehrane, koje uključuje zapisivanje svih obroka tijekom dana. Zatim pojavu simptoma kako bi se točno moglo ukazati koje namirnice ili obrasci ponašanja uzrokuju probleme, te ih konačno i eliminirati iz prehrane i načina života.

„Okidači“ za simptome

Približno 60 % osoba koje boluju od sindroma iritabilnog crijeva vjeruju da određena hrana pogoršava njihove simptome. Istraživanja pokazuju kako alergije i/ili preosjetljivost na pojedine namirnice mogu biti „okidač“ za simptome sindroma iritabilnog crijeva.

Općenite prehrambene navike koje mogu uzrokovati pogoršanje simptoma uključuju povećan unos masnoća, prevelik unos alkoholnih ili gaziranih napitaka te kave, konzumacija laktoze, fruktoze ili alkoholnih šećera (npr. sorbitola).

Bez obzira na to koji su pravi čimbenici uslijed kojih nastaje sindrom iritabilnog kolona (infekcija, hormoni, stres ili neravnoteža crijevne mikrobiote), promjene prehrambenih navika mogu imati značajan utjecaj na bol i nelagodu u osoba koje pate od sindroma.

Kako se određuje dijeta i kada je potreban savjet stručnjaka

Prilikom propisivanja dijete treba uzeti u obzir i preklapanje ovog stanja s određenim intolerancijama na hranu (laktoza, fruktoza, ugljikohidrati, histamin), alergijama na hranu te preosjetljivosti na gluten koja nije vezana za celijakiju (NCGS).

Noviji znanstveni dokazi ukazuju da relativno restriktivna eliminacijska dijeta siromašna određenim prirodnim šećerima može ublažiti osjećaj nadutosti, smanjiti količinu plinova, olakšati bolove te druge simptome u oboljelih od sindroma iritabilnog crijeva.

Tijekom posljednjih godina, nekoliko studija ukazalo je na značajno poboljšanje simptoma u pacijenata koji su iz prehrane izbacili hranu bogatu određenim prirodnim šećerima (fermentabilnim šećerima, oligosaharidima, disaharidima, monosaharidima i poliolima – tzv. FODMAP hrana) poput raži, pšenice, češnjaka, luka, artičoka, gljiva, cvjetače, graha, slanutka, leće, meda, jabuka… Iako prehrana koja isključuje tzv. FODMAP hranu ne djeluje kod svih oboljelih, sve veći broj stručnjaka podržava njene principe, barem kada je riječ o kratkoročnoj primjeni. Ipak, takva je prehrana poprilično složena i potrebno je provoditi uz nadzor liječnika ili nutricionista kako bi prehrana i dalje ostala nutritivno uravnotežena.

Dugoročna primjena FODMAP dijete do danas nije dovoljno istražena te se uglavnom zagovara postupna liberalizacija dijete nakon smanjenja intenziteta simptoma, posebice u svjetlu spoznaja o utjecaju ove dijete na raznolikost crijevne mikrobiote. Također, uz ovu dijetu zagovara se primjena probiotičkih bakterija.

Pomoć probiotika

Prema rezultatima studija provedenih tijekom posljednjih 50 godina, probiotici imaju blagotvoran učinak na simptome IBS-a (abdominalnu bol, nadutost i vjetrove), posebice ako se koriste probiotici s više sojeva. Probiotici ne samo da štite od infekcija štetnim bakterijama, nego i pomažu u olakšavanju sindroma iritabilnog crijeva.

Probiotičke kulture prirodno su prisutne u fermentiranoj hrani kao što su jogurt i miso, a mogu se i dodavati u hranu ili uzimati u obliku kapsula, granula ili u tekućem obliku.

Postoje brojne vrste probiotičkih kultura, ali kada je u pitanju kontroliranje simptoma IBS-a najbolje rezultate pokazuje kombinacija više vrsta kultura (mješavina Lactobacillus i Bifidobacterium vrsta). Upotreba probiotika kroz razdoblje od pet do šest mjeseci značajno smanjuje intenzitet simptoma odnosno ublažava bolove u trbuhu te osjećaj nadutosti.

Blagotvorna svojstva probiotika mogu se pripisati njihovoj sposobnosti da uravnoteže narušenu crijevnu mikrobiotu, održavaju funkciju mukozne barijere te djeluju protuupalno i jačaju imunološki sustav.

Bakterije roda Lactobacillus i Bifidobacterium imaju protuupalna svojstva u crijevu, a njihov manjak može doprinijeti upali niskog stupnja. Opisano je dugoročno poboljšanje simptoma nadutosti i konstipacije uporabom Bifidobacterium infantis, B. brevis i B. animalis, a abdominalna bol, nadutost, proljev, i konstipacija su se popravili uslijed primjene Lactobacillus plantarum, L. casei, L. reuteri, L. acidophilus i L. rhamnosus. Primjerice, istraživanja pokazuju da Bifidobacterium infantis ne poboljšava samo pojedine simptome, već dovodi i do poboljšanja općeg stanja kod osoba s IBS-om.

Opsežni pregledi studija ukazuju na neupitnu prednost probiotičkih pripravaka s više sojeva u usporedbi s pripravcima koji sadrže samo jedan soj bakterija.