Još nije kasno za vrganje: „kralj gljiva“ daruje zdravlje

Vrganj pripada rodu gljiva naziva Boletus, a riječ je o prepoznatljivoj gljivi koja je široko rasprostranjena na zemljinoj sjevernoj polutci u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi. U našim je krajevima vrganj iznimno priznat, a hrvatske šume su bogate vrganjima, posebno u jesen koja obiluje suncem i oborinama kada su vrganji najmesnatiji.

Pod pojmom vrganj skrivaju se brojni oblici ove gljive. Klobuk vrganja je smeđe boje koja sazrijevanjem prelazi iz svijetlo smeđe u kestenasto smeđu boju. Stabljika je debela, a meso je bijele boje i čvrste strukture, no sazrijevanjem omekša.

Nutritivni sastav vrganja

Nije samo okus prednost vrganja već i njihov nutritivni sastav: siromašni su mastima te istovremeno sadrže značajan udio proteina. Štoviše, teško je naći biljnu hranu koja se može na tako različite načine prirediti, koja ima tako dobar okus, a ujedno i tako visoku hranjivu vrijednost kao što to imaju vrganji, odnosno gljive općenito. Energetska vrijednost vrganja je mala, svega 25 kcal na 100 g namirnice.

Prednost je vrganja što sadrže ergosterol – molekulu koja se pretvara u vitamin D, što ne može ponuditi niti jedno drugo voće ili povrće.

Mogu se pohvaliti i sadržajem minerala, posebice kalija, željeza, cinka, bakra te selena. Udio prehrambenih vlakana je također značajan, posebice pektina, zbog čega vrganji imaju povoljan učinak na peristaltiku crijeva. Manje je poznato kako vrganji obiluju antioksidansima (kvercetin) te da je količina antioksidansa u njemu gotovo jednaka onoj u brokuli ili mrkvi.

Zanimljivu činjenicu donosi članak obavljen 2008. godine u časopisu Chicago Tribune: ako bi prosječni muškarac godišnju porciju ćevapa zamijenio gljivama s roštilja (uključujući vrganje), uštedio bi 18.000 kcal i gotovo 3 kg masti.

Blagodati za zdravlje

Trenutno razne vrste gljiva privlače veliku pozornost znanstvenika zbog njihovih potencijalnog djelovanja na prevenciju bolesti modernog svijeta. Nekoliko je znanstvenih istraživanja dalo potvrdu saznanjima koje objedinjuje tradicionalna medicina.

In vitro istraživanja su pokazala snažno antioksidativno djelovanje gljiva usporedivo s djelovanjem klasičnih antioksidansa poput vitamina C i E. Ipak, najreprezentativnija svojstva gljiva su potencijalno djelovanje na inhibiciju tumora. Pokazalo se, naime, kako pojedine vrste gljiva (uključujući vrganje) sadrže sastojke koji koče razvoj tumorskih stanica. Ipak, na ovu su temu potrebna daljnja istraživanja. 

Studija objavljena 2011. godine zabilježila je, pak, prisustvo lektina u vrganjima – molekula koje se istražuju kao potencijalni lijekovi protiv karcinoma te bakterijskih i virusnih infekcija.

Članak u cijelosti pročitajte na stranicama Vitaminoteke.