Japanski paradoks: otkrivanje tajni japanske kuhinje

Dugi je niz godina znanstvenu zajednicu intrigirao francuski paradoks. Znanstveno objašnjenje poveznice između tipične prehrane Francuza i niske stope kardiovaskularnih bolesti primirilo je tek manji dio znanstvenika. Većina se znanstvenika tako okrenula na drugu stranu svijeta, prema Japanu kako bi našli logičnu utemeljnost u još jednoj kulturološko-prehrambenoj zagonetki, japanskom paradoksu.

Stanovnici Japana, naime, imaju najnižu stopu srčanog udara na svijetu. Neobičnost vezana za to je činjenica da Japanci imaju sličnu razinu krvnog tlaka i kolesterola u krvi kao i stanovnici zapadnih zemalja, koji upravo suprotno, podliježu najvećem riziku od kardiovaskularnih bolesti. Dodatno, čimbenici rizika za razvoj bolesti srca poput pušenja i dijabetesa u Japanu su u snažnom porastu. Temeljem svega što je poznato modernoj medicini, logika nalaže da i Japanci razvijaju bolesti srca istim intenzitetom kao i zapadnjaci, a to je daleko od stvarnosti.

Riba čuva srce

Odgovor na zagonetku ne nalazi se u genetici budući da Japanci koji primjerice presele u SAD bilježe veće stope kardiovaskularnih bolesti nego sunarodnjaci u domovini. Zbog toga su se znanstvenici u potrazi za obrazloženjem okrenuli prema prehrani. Jedan od nutricionistički najsnažnijih aduta u prehrani Japanaca je konzumacija ribe – riba se u Japanu jede i do osam puta tjedno, dok se primjerice u Hrvatskoj prosječno konzumira jedanput tjedno. Visok unos ribe reflektira se povišenom razinom omega-3 masnih kiselina u krvi Japanaca koja je u pravilu značajno viša nego u zapadnjaka, a ta je pojava možda odgovorna za nižu učestalost ateroskleroze u Japanaca.

Jedan od nutricionistički najsnažnijih aduta u prehrani Japanaca je konzumacija ribe – riba se u Japanu jede i do osam puta tjedno, dok se primjerice u Hrvatskoj prosječno konzumira jedanput tjedno

U prilog tome govori i studija koja je uspoređivala rizik od bolesti srca među Japancima koji žive u Japanu, onima koji žive na Havajima te stanovnicima SAD- a bijele puti. Znanstvenici su među ispitanicima dobi 40 do 49 godina proučavali profil masnih kiselina u krvi. Također su analizirali rizik od ateroskleroze praćenjem procesa otvrdnuća karotidne arterije. Rezultati su pokazali da Japanci koji žive u domovini imaju najmanju učestalost aterosklerotskih plakova koji se povezuju aterosklerozom. Dodatno, u tih je ispitanika utvrđena i najviša razina blagotvornih omega -3 masnih kiselina te najniže koncentracije omega-6 masnih kiselina. Autori studije su zaključno iznijeli tvrdnju da je razina omega-3 masnih kiselina u domicilnih Japanaca povezana s nižom pojavom aterosklerotskih plakova, što stavljeno u perspektivu, potvrđuje blagotvorni učinak konzumacije ribe na zdravlje srca.
Japanke se ne debljaju i ne stare

Japanke se ne debljaju i ne stare

O ovoj temi Naomi Moriyama i William Doyle napisali su svjetski bestseller “Japanke se ne debljaju i ne stare: tajne tokijske kuhinje moje majke”- jednostavan vodič koji nastoji svijetu približiti zdravstvene prednosti japanske kuhinje.

Znanstveno je dokazano da je prosječni životni vijek u Japanu dulji nego u zapadnjački orijentiranom svijetu. Također, stopa pretilosti najniža je na svijetu. Iako su mnogi skloni pripisati ove fenomene genima, epidemiološke studije pokazale su da geni ipak nemaju presudnu ulogu. Naime, kada se Japanci presele u krajeve u kojima se prakticira zapadnjački način života, brzo počinju nakupljati suvišne kilograme.

Znanstveno je dokazano da je prosječni životni vijek u Japanu dulji nego u zapadnjački orijentiranom svijetu. Također, stopa pretilosti najniža je na svijetu

Naomi Moriyama tvrdi da Japanke prosječno unose 25 % manje kalorija dnevno od Amerikanki, što djelomično može objasniti njihovu dugovječnost i nisku stopu pretilosti.

Lekcije iz Japana

Autori smatraju da nije potrebno prakticirati japansku kuhinju da bi uživali u blagodatima ovakvog načina prehrane. Dovoljno je:

• jesti više ribe,
• jesti više povrća i voća,
• servirati manje porcije,
• jesti svjesno i polako te
• dodati tofu i rižu u svakodnevnu prehranu.

Superiornost ovakvog načina prehrane autori objašnjavaju s nekoliko osnovnih hipoteza:

• Japanci jedu očima. Magija japanske kuhinje važan naglasak stavlja na uživanju u ljepoti servirane hrane, u hrani se uživa polako i nikada se ne jede više nego što je potrebno.
• Tajna je u veličini porcije. U Japanu se hrana servira u zasebnim malim posudicama, umjesto na jednom velikom tanjuru. Pritom se konzumiraju male količine raznolikih jela.
• Riža je važna namirnica u japanskoj prehrani. Prosječni Japanac konzumira šest puta više riže od prosječnog Amerikanca. Mala zdjelica riže servira se gotovo uz svaki obrok, uključujući i doručak. Poznato je da je riža namirnica koja sadrži obilje složenih ugljikohidrata koji osiguravaju dulji osjećaj sitosti.
• Bogatstvo povrća. Autori kažu da su Japanci nacija zaluđena povrćem. Sasvim je uobičajeno da se u jednom obroku servira čak pet različitih vrsta povrća i nikome nije čudno za doručak pojesti juhu od povrća ili salatu.
• Bogatstvo ribe i soje. Iako Japanci čine tek 2 % svjetske populacije, konzumiraju čak 10 % ribe koja se pojede na svijetu. Soja također predstavlja vrlo važnu namirnicu, a konzumira se u raznim oblicima i kombinacijama.