Dosta vam je uobičajenih priloga? Kušajte slatki krumpir, čičoku i manioku
Ne sadrže gluten, štite kožu od UV zraka, reguliraju masnoće i šećer u krvi, a pritom su i ukusni
Često nam se dogodi da ne znamo što kuhati. Poseban su problem prilozi – vrte nam se u krug krumpir, riža i tjestenina.
Trebalo bi isprobati neke nove namirnice. Vjerojatno imaju mnogo zanimljivoga za ponuditi.
Slatki krumpir
Slatki krumpir ili batat, kako ga neki nazivaju, potječe iz tropskih krajeva Južne Amerike. Uzgajao se u Peruu još prije 5000 godina. Kod nas se malo jede iako je zanimljivog nutritivnog sastava. Kao i obični krumpir, obiluje škrobom, pa je u prvom redu namirnica koja nam daje energiju. Jednostavnih je šećera pet puta više nego u običnom krumpiru, pa je zato slatki krumpir sladak. Izraženu narančastu boju daje mu obilje karotena. Oni pomažu zaštitu kože od neželjenog djelovanja UV zraka.
Osim toga, slatki krumpir sadrži mnoge vitamine B skupine među kojima se ističe B6. Sudjeluje u razvoju mozga nerođene i male djece. Tu su i brojne mineralne tvari, a također sadrži poprilično mangana – kofaktora mnogih enzima.
Pečeni slatki krumpir
Slatki krumpir se, kao i obični, može kuhati, peći i pržiti. Svojom bojom, okusom i nutritivnim sastavom pečeni se slatki krumpir izvrsno uklapa uz umake od crvenog mesa. Umjesto s njokima, sljedeći put pašticadu poslužite s pečenim slatkim krumpirom. Bit ćete oduševljeni novom kombinacijom.
Pečeni slatki krumpir lako je pripremiti. Operite ga i omotajte aluminijskom folijom. Stavite peći u pećnicu zagrijanu na 180 °C. Gotovi krumpir ogulite, izrežite na krupne kriške i odmah poslužite.
Čičoka
Korijen čičoke bogat je inulinom zbog čega je izuzetno cijenjen. Inulin je neprobavljivi polimer fruktoze te ima pozitivan utjecaj na zdravlje. Naime, neprobavljeni inulin dolazi u debelo crijevo gdje ga razgrađuju i koriste kao izvor energije probiotičke bakterije.
Poznato je kako čičoka pomaže u slučaju povišenih masnoća u krvi i neosjetljivosti stanica na inzulin smanjujući mogućnost razvoja masne jetre. Zahvaljujući tome, čičoka ima veliki potencijal u sprječavanju razvoja šećerne bolesti tipa II i masne jetre te liječenju pretilosti i upalnih promjena u organizmu.
Pečena čičoka
Sastojci: 400 g čičoke, 3 češnja češnjaka, 1 čajna žličica ružmarina, 1.5 jušna žlica ekstra djevičanskog maslinovog ulja, 1 čajna žličica limunovog soka
Priprema: Operite i očistite čičoku te ju izrežite na krupne komade. Češnjak očistite, a ružmarin izgnječite u mužaru. Stavite sve u tepsiju, prelijte uljem i izmiješajte. Pecite 45 do 50 minuta u pećnici zagrijanoj na 180 °C. Kada je gotovo, izvadite iz pećnice, zgnječite češnjak, poprskajte limunovim sokom i poslužite. Ovako pripremljena čičoka prija uz jela od divljači.
Manioka
Manioka, yuka ili cassava dolazi iz Brazila, a danas je glavni izvor energije skoro polovice stanovništva sub-Saharske Afrike. Bogata je škrobom. Njezino se brašno obično naziva tapioka i s obzirom na to da ne sadrži gluten dobrodošla je namirnica ljudima koji imaju celijakiju. Nema izražen okus pa se često koristi u prehrambenoj industriji kao zgušnjivač i stabilizator. Od koristi je u proizvodnji kruha, tjestenine, keksa, pa čak i piva. Nažalost, sadrži cijanogene glukozide čijom se razgradnjom stvara otrovni cijanid. Takozvana slatka manioka sadrži manje ovih glikozida i općenito se nakon adekvatne termičke obrade smatra sigurnom za jelo. S druge strane, u gorkoj manioki je više cijanida. Njezinim procesiranjem se količina cijanida može znatno smanjiti, no ne i eliminirati.