Dobra ulja za naše zdravlje: Znate li ih prepoznati?

Riječ „ulje“ obično nas asocira na najčešće korišteno suncokretovo ulje, no tu su još brojna druga ulja koja svojim sastavom i svojstvima zavrjeđuju našu pozornost. Palmino, repičino (kanola), avokadovo, sezamovo i kikirikijevo, ulja su kojima ćemo posvetiti ovaj tekst.

Upoznajmo ih kako bismo ih češće dodavali svojim jelima ili pak koristili za njegu tijela.

Palmino ulje

Palmino ulje dobiva se iz ploda palme koja potječe iz južne Afrike. U njemu prevladavaju zasićena palmitinska i jednostruko nezasićena oleinska kiselina i to s približno jednakim udjelima. Niskog je sadržaja linolne kiseline.

Tu su još karotenoidi i tokoferoli antioksidativnog djelovanja. U konačnici je palmino ulje na sobnoj temperaturi polukruto i poprilično stabilno na oksidativne promjene, pa se vrlo često koristi u ugostiteljstvu za prženje hrane u fritezi.

Također se primjenjuje u proizvodnji margarina, različitih grickalica, keksa, sladoleda, salatnih preljeva, majoneze i sl.

Ulje kanole

Kanola je u biti uljana repica poboljšanih nutritivnih karakteristika. U odnosu na klasičnu uljanu repicu, kanola sadrži daleko manje eruka kiseline; komponente koja se je inače vezivala uz nepoželjno nakupljanje masti na unutrašnjim stjenkama krvnih žila.

Kanola ulje sadrži ukupno preko 90 % jednostruko nezasićenih i višestruko nezasićenih masnih kiselina što ga sa zdravstvenog aspekta čini zanimljivom namirnicom. Štoviše, omjer jednostruko nezasićenih prema višestruko nezasićenim masnim kiselinama je poželjnih 2:1, te nas ovo ulje štiti od različitih upalnih procesa.

Ulje kanole je dobar izvor vitamina E. Sastojak je salatnih preljeva i margarina, a često se primjenjuje i kod klasičnog prženja i prženja u dubokom ulju. Osim običnog, na tržištu postoji djevičansko ulje kanole dobiveno isključivo mehaničkim postupkom.

Ulje avokada

Avokado su cijenila drevna plemena; Maye, Inke i Asteci. Smatrali su ga afrodizijakom i koristili za njegu tijela. Najzastupljenija masna kiselina u njemu je oleinska, pa je stoga ulje avokada poprilično stabilno i otporno na nepoželjne oksidativne promjene.

Blagog je okusa koji pomalo podsjeća na orašaste plodove. Dobro se „ljubi“ uz mnoge namirnice, i stoga može biti zanimljiv sastojak mnogih jela naše nacionalne kuhinje.

Sezamovo ulje

Sezam nam nije nepoznat. Najviše ga koristimo u izradi različitih peciva, a također je čest sastojak energetskih pločica i žitarica za doručak. I dok je njegovo ulje na Dalekom Istoku izuzetno popularno, kod nas je slabo poznato.

Dobiva se od kuhanih ili prženih sjemenki sezama, a sadrži približno jednake udjele oleinske i linolne kiseline. Bogato je tokoferolima što ga čini otpornim na oksidaciju.

Ima pozitivan utjecaj na čovjeka, pa se koristi kao pomoć u liječenju nekih bolesti. Sprječava tako prerano starenje, te smanjuje koncentraciju masnoća, ukupnog i LDL kolesterola u krvi.

Kikirikijevo ulje

Kikiriki potječe iz Južne Amerike. Obično ga konzumiramo kao zdravu grickalicu, no od njega se također dobiva ulje. Među masnim kiselinama ističu se oleinska (s oko 50%) i linolna (s oko 25%). Pokazalo se kako konzumiranje kikirikijeva ulja pomaže smanjenju povišene koncentracije LDL kolesterola, ukupnih masnoća i šećera u krvi.

Tu su još tokoferoli koji doprinose antioksidativnom učinku ovoga ulja i otpornošću na visoke temperature tijekom termičke obrade namirnica.

Kikirikijevo je ulje inače nježnog orašastog mirisa. Često se koristi u istočnjačkim nacionalnim kuhinjama za prženje u dubokom ulju, kratkotrajno prženje u woku, te pripremu umaka i slastica.

Uistinu, nema razloga držati se standardnih ulja. Uključimo egzotična ulja u našu prehranu. Iskoristimo njihove kulinarske prednosti i pozitivan utjecaj na naše zdravlje.