Med – sladak i ljekovit nektar

Med proizvode medonosne pčele iz nektara i polena te im dodaju brojne vrijedne supstancije, a potom pohranjuju tu ”sirovinu” u saće gdje med zrije.

Prestiž i veličanje meda bilo je aktualno tisućljećima, sve do obrata u kulinarskoj povijesti svijeta – otkrića rafiniranog šećera od šećerne repe ili trske. Kada je šećer postao značajno dostupniji i jeftiniji od meda, med je u velikoj mjeri istisnut iz upotrebe. Iako se još uvijek koristi, uporaba u kulinarstvu je značajno ograničena, a uglavnom se koristi u ljekovite svrhe i u slastičarstvu. Trenutačna globalna proizvodnja meda procjenjuje se na oko 1,2 milijuna tona što je tek nešto više od 1% ukupne proizvodnje šećera. 

Med je prava ljekovita delicija. Osim što sadrži gotovo sve vitamine i minerale, obiluje i antioksidansima kojima duguje svoja antimikrobna svojstva

Vratite med u kuhinju

Med je izvrsna zamjena za šećer u gotovo svim receptima. Budući da je slađi od šećera, treba koristiti manje meda nego što bi koristili šećera. Osim u receptima za razne slastice, med se najčešće konzumira s tekućinom, rastopljen u čaju, soku ili vodi. Ako se dodaje toploj tekućini, temperatura ne bi smjela biti viša od 45°C jer se u protivnom uništavaju najvredniji sastojci meda.

Med kroz povijest medicine

Tijekom povijesti medu su pripisivana brojna ljekovita svojstva. Namirnica je to od davnina poznata čovjeku, vrlo cijenjena zbog hranjivih i ljekovitih svojstava. Med je bio jedan od najcjenjenijih i najdjelotvornijih lijekova koje su upotrebljavali stari Egipćani. Prvotno se koristio za cijeljenje rana, no kasnije je, s obzirom na to da se pokazao izuzetno djelotvornim u liječenju infekcija, bio sastavni dio mnogih lijekova koji su se uzimali oralno. U staroj Grčkoj filozof i liječnik Hipokrat med je preporučivao za skidanje vrućice i cijeljenje rana. Oxymel, pripravak od meda i octa, Hipokrat je upotrebljavao za olakšavanje kašlja i smetnji u gornjem respiratornom sustavu, a propisivao ga je i kod konstipacije. Varijacije formule oxymel upotrebljavali su brojni liječnici kroz povijest, poput slavnog Galena.

>>Med se od davnina koristi u ljudskoj prehrani. Oduvijek je bio cijenjen, a i danas mu se pripisuju antibakterijska, antioksidacijska, antivirusna, antikancerogena i mnoga druga ljekovita svojstva.<<

Ljekovita svojstva

Danas znamo da zasigurno posjeduje antibakterijsko, antivirusno i antimikotičko djelovanje. Med je bogat antioksidansima, posebice fenolima i flavonoidima te se zato može koristiti i kao konzervans. Isti ti antioksidansi štite i brojne tjelesne strukture, a znanstvenim studijama dokazani su kemopreventivni i antikarcenogeni učinci meda. Posebno je zanimljiva kafeinska kiselina i njezini metaboliti, a tim je spojevima dokazan preventivni učinak na karcinom debelog crijeva. Ipak, treba imati na umu da se udio korisnih fitokemikalija značajno smanjuje kada se med procesira i izlaže povišenim temperaturama.

Oprez kod djece

Bez obzira na sve blagodati koje med može pružiti, ne preporučuje se djeci mlađoj od jedne godine jer u sebi može sadržavati spore koje uzrokuju botulizam. Naime, dojenče još nema otporan probavni sustav te predstavlja pogodan medij za rast takvih spora, iz kojih se mogu razviti bakterije Clostridiumbotulinum koje luče toksine – uzročnike smrtonosne bolesti botulizma. Stoga med nije preporučljivo dodavati u hranu koja se priprema za djecu mlađu od 12 mjeseci. Probavni sustav starije djece i odraslih otporan je na ove spore u koncentracijama koje su prisutne u medu. 

Nutritivna vrijednost meda

Med je bogat prirodnim jednostavnim šećerima, a sadrži i tragove minerala, vitamina B skupine te aminokiseline. Osim toga, med sadrži prirodne aromatične supstancije, dragocjene enzime i granule polena.

Glikemijski indeks meda prosječno iznosi oko 55, što predstavlja umjerenu vrijednost te se može preporučiti i dijebetičarima u ograničenoj količini

Med je bogat brojnim sastojcima s blagotvornim učincima na organizam. To su prije svega šećeri kojih ima i do 75% (fruktoza, glukoza, saharoza, a ostatak čine maltoza i ostali disaharidi), voda 18%, organske kiseline 0,3% (jabučna, vinska, limunska), enzimi, minerali 0,2% (željezo, bakar, mangan, silicij, klor, kalcij, kalij, natrij, magnezij i dr.), vitamini C i B kompleks te fitokemikalije (flavonoidi i fenoli) koje imaju antioksidativna svojstva. Kako u medu ima i peludnih zrnaca, on sadrži i nešto aminokiselina. Glikemijski indeks meda prosječno iznosi oko 55, što predstavlja umjerenu vrijednost te se može preporučiti i dijebetičarima u ograničenoj količini.

Ostali pčelinji proizvodi

Propolis je pčelinji proizvod koji se posljednjih godina sve više ispituje i primjenjuje u medicini. Otopine propolisa djeluju antivirusno, antibakterijski i lagano anestetski. Propolis se kod tretiranja određenih bolesti i stanja obično primjenjuje s medom ili drugim pčelinjim proizvodima. Matična mliječ se stvara u žlijezdi pčela radilica, a proizvode je samo mlade pčele radilice prvih 14 dana poslije leženja. Gusta je poput vrhnja, okusa kiselkastog i pomalo trpkog te je žućkaste boje. Pčela matica je u odnosu na ostale pčele do 60% veća, živi 50 puta dulje i može dati čak 2000 jajašaca dnevno. Može se reći da je upravo mliječ zaslužna za njezin razvitak, veliku reproduktivnu sposobnost i dugovječnost.

Najveći dio kemijskog sastava zauzima voda (50-60%) zatim slijede proteini (18%), ugljikohidrati (15%), lipidi (3-6%), minerali (1,5%) i vitamini (B-kompleks). Mnoge biološki aktivne supstancije matične mliječi uzrokuju povoljne fiziološke učinke u organizmu. 10-hidroksi-2-decenska kiselina (10-HDA) je nezasićena masna kiselina karakteristična za matičnu mliječ koja za sada nije pronađena drugdje u prirodi. Pripisuju joj se farmakološki učinci kao što je antitumorska i antibiotska aktivnost te jačanje imunološkog sustava. 

Pelud ili cvjetni prah su muške stanice prašnika cvjetova koje pčele sakupljaju s biljaka i gomilaju u košarice zadnjih nogu. U košnici istovaruju prah u stanice saća, te ga prešaju udarcima glave uz dodatak sline i meda. Na taj način prah je zaštićen od prodora zraka i kvarenja, te prepušten potrebnim kemijskim promjenama. Cvjetni prah sadrži visokovrijedne bjelančevine, slobodne aminokiseline, šećere, mineralne tvari (kalij, magnezij, kalcij, bakar, željezo, silicij i dr.), masti, eterična ulja i hormone. Od vitamina su najzastupljeniji vitamini B kompleksa te vitamini C, E i D. Ovakav sastav daje peludu izvanrednu važnost u dijetoterapiji mnogih bolesti, naročito kad se primjenjuje s medom.