Možemo li se danas „prirodno“ hraniti?
U pravu su oni koji upozoravaju da recesija utječe i na sastavljanje jelovnika. Katkad to i nije jednostavno, pa dobro dođu savjeti profesionalnih kuhara koji predlažu pripremanje jeftinih jela
Po riječima jednog od naših najpoznatijih blogera, pretraživanje Googlea za riječ „recesija“ doseglo je najvišu razinu od recesije 2009. godine. Je li na pomolu ponavljanje nedavne povijesti?
Naime, brojne razvijene zemlje svijeta na početku ovog tisućljeća ponosile su se što se u njima dobro živi. Posla je bilo za gotovo sve koji su htjeli i mogli raditi, pa nije bilo problema ni s punjenjem kućnog budžeta.
Usvajanje novih prehrambenih navika
Kvaliteta življenja se iz godine u godinu povećavala, pa se značajnija pozornost mogla posvetiti kvalitetnijoj i zdravijoj prehrani. Nutricionisti i popularni „chefovi“ koristili su svaku prigodu da sunarodnjake pouče kako treba jesti više svježeg povrća i voća, nemasnog mesa, kruha od integralnog brašna, ribe, riže, mahunarki, orašastih plodova… Drugim riječima, podučavali su ih da usvoje nove prehrambene navike i zaborave na brzu hranu, zaslađene gazirane sokove, masna i bijelim šećerom previše zaslađena jela.
>>Što možemo učiniti za naš imunitet u hladnim mjesecima<<
I slijedeći naputke stručnjaka za prehranu, kod mnogih je ljudi prednost pri kupnji hrane davana organski ili “prirodno” uzgojenim namirnicama, koje su znatno skuplje.
Recesija je utjecala na naš izbor namirnica
Potom su se iznenada u drugoj polovici prošlog desetljeća iz najrazvijenijih zemalja zaredale zabrinjavajuće vijesti o recesiji. Većinski srednji sloj je preko noći siromašio pa su obiteljski prihodi nametnuli mijenjanje životnog stila i novousvojenih prehrambenih navika.
I kod nas je većina ljudi prisiljena živjeti s manje novca u odnosu na prethodna razdoblja. Dok obavezna davanja moramo plaćati u iznosima koji nam drugi određuju, istodobno nastojimo smanjiti izdatke za prehranu.
Primjerice, kupujemo jeftinije meso i suhomesnate proizvode nešto lošije kvalitete najčešće kad je ponuđeno na akcijskoj prodaji. Kupci s nižim prihodima na neko vrijeme moraju zaboraviti na skuplju bijelu ribu.
No, dostojna je zamjena jeftinija plava riba, poput srdela, koju si mogu priuštiti nekoliko puta tjedno (kad nije proglašen lovostaj, a tijekom tog razdoblja mogu posegnuti i za kvalitetnim ribljim konzervama).
Recesija nam je nametnula i kupnju jeftinijeg povrća i voća, pa je manje gužvi na tržnici kad se po visokim cijenama nude prve sezonske namirnice. Silom prilika se većina građana već naviknula redovito “proučavati” letke posebnih ponuda prodavaonica velikih trgovačkih lanaca, pa se određenih dana po nižim cijenama u njima opskrbljuju potrebnim namirnicama.
Isto se događa i s kvalitetnim domaćim mlijekom koje manje kupuju slabije stojeća kućanstva, pa češće koriste sterilizirano, dugotrajno konzervirano mlijeko te neke jeftinije mliječne proizvode kao što su namazi i sirevi slabije kvalitete.
Stoga su u pravu oni koji upozoravaju da recesija utječe i na sastavljanje jelovnika. Katkad to i nije jednostavno, pa dobro dođu savjeti profesionalnih kuhara koji često putem medija predlažu pripremanje jeftinih jela.
Koja jela pripremati?
Pritom su od pomoći i recepti zaboravljenih starih jela, kao što su variva, jednostavni rezanci sa slanim srdelama ili rajčicama, palenta s mlijekom, povrtne juhe, variva… I dok su ih neki počeli opet pripremati i jesti, drugima je u recesiji primamljivija jeftina brza hrana. Tim jelima nerijetko zamjenjuju glavne obroke, pa otud i bojazan da ćemo u bliskoj budućnosti danak recesiji “platiti” novom epidemijom pretilosti.
Zato pomno pratite što stavljate svojim ukućanima svakodnevno na stol i što spremate djeci kao međuobroke. Ponekad se takav obrok može sastojati od namaza napravljenog od jeftinog, ali hranjivog i vrijednog slanutka te šnite posne šunke, odnosno od namaza od svježeg kravljeg sira i komadića paprike.
Umjesto grickalica, dječici narežite štapiće mrkve, celera, krastavce i neka svaki dan jedu barem jednu bananu, jednu jabuku i jedan kivi. Ovo jeftino i dostupno voće izvrsno je jer daje kalij, prijeko potreban mineral za fiziološke funkcije te je izvor biološki aktivnih spojeva.
Nadalje, dobro je ukućane naviknuti da jedu sa žlicom, pa su variva izuzetno pogodna u prehrani kad želimo organizirati hranjive i ‘prirodne’ obroke. Bilo da se pripremaju uz dodatak nešto jeftinijeg mesa junetine (prsa), kokoši (leđa) i puretine (vrat), u takvo se jelo stavi razno lisnato, gomoljasto i korjenasto povrće te manji komadić tvrdog sira koji daje poseban okus. Takvo jelo je ukusno, aromatično te uz malo riže predstavlja pravi obrok za sve ukućane.
Svakodnevna prehrana mora biti raznovrsna i umjerena, a da bismo organizirali takvu prehranu važnija je dobra volja ukućana i trud oko nabavke namirnica, nego što je to trenutna situacija u novčaniku.
Potrudimo se stoga svi zajedno, upotrijebimo svoju inventivnost te osigurajmo sebi i drugima ukusne, kvalitetne i relativno jeftine obroke. Najbolja je ona prehrana koja će osigurati unos svih nutritivnih komponenti u odgovarajućim omjerima, ali sa manjim brojem ukupnih kalorija.
Osnovna pravila koja bismo trebali slijediti
Dijeta, ma kakva ona bila, uvijek ima na početku za posljedicu gubitak kilograma zbog jednog jedinog razloga: osoba koja se odluči primijeniti redukcijsku dijetu, počinje misliti na to što unosi u svoj organizam!
Stoga, želimo li u svako doba jesti u skladu s našim potrebama i „prirodno“, najbolje je slijediti ova osnovna pravila:
- jesti raznoliko i polako, a od onog što je servirano na tanjuru, pojesti polovicu
- ako pak sami sebi određujete količinu jela, uvijek najprije stavite na tanjur upola manju količinu nego uobičajeno, pojedite i pričekajte. Osjećaj sitosti nastupit će nakon 20 minuta, ali će osjećaj težine i nadutosti koji nastupa nakon što se prejedete, zasigurno izostati
- budite strpljivi, dosljedni i uporni te ćete vidjeti kako takav način ponašanja postaje refleksan i to je već garancija da neće doći do nakupljanja suvišnih kilograma.
Sasvim je sigurno da odluka i dosljednost o provođenju nekog načina prehrane ne smije nastati u našem želucu, niti treba isključivo biti vođena našom platežnom mogućnošću, već to mora biti zrela i čvrsta odluka usvojena u našem mozgu.