Zdravlje iz prirode: Upoznajte ljekovito lice peršina

Peršin (Petroselinum crispum, Apiaceae) zeljasta je biljka koja se kao samonikla rijetko javlja, uglavnom se uzgaja. Nama je poznata kao začinska biljka zbog specifičnog mirisa listova i korijena te je čest dodatak hrani. Cvate od svibnja do lipnja, a sjeme sazrijeva u kolovozu i rujnu.

U povijesti je peršin bio isključivo ljekovita biljka i sredstvo ukrašavanja u raznim prigodama. Ova biljka bogate povijesti potječe iz istočnog Mediterana i sjeverne Afrike.

Ljekovitost peršina

Ljekoviti dijelovi biljke su korijen (koji se kopa u proljeće i jesen), sjeme (skuplja se neposredno prije sazrijevanja) i cijela biljka u cvatu. Peršin sadrži do 7% eteričnog ulja, 20% masnog ulja, palmitinsku kiselinu, aleuron, tanin, glikozid apiin, peršinov kamfor apiol, keton, šećer, škrob, sluz i drugo. Cijela je biljka bogata mineralima kao što su kalij, magnezij, kalcij, fosfor i željezo, a uz to je i bogat izvor flavonoida koji djeluju kao antioksidansi.

Lišće peršina dobar je izvor vitamina C, K i A te B1, B2 i B6. Pogodan je za liječenje anemije zbog visokog udjela vitamina C. List peršina je puno bogatiji vitaminom C od limuna, i to čak do tri puta.

Peršinov korijen (Petroselini radix) vrlo se rano smatrao lijekom. Terapijski učinak temelji se na djelovanju eteričnog ulja – apiola. U korijenju je sadržaj eteričnog ulja do 0,5% te je poznat po svom diuretičkom djelovanju zbog kojeg se često nalazi u čajnim mješavinama za bubrege i mjehur te onima za detoksikaciju. Djelovanje peršinova korijena blaže je nego ono ploda.

Peršinov plod (Petroselini fructus) sastoji se od osušenih, zrelih plodova peršina podvrste Petroselinum crispum. Plodovi su dugi do 2 mm, zelenkasto sivi i okruglasti te aromatična i začinska mirisa i okusa. Sadržaj eteričnog ulja u plodovima ovisi o geografskom podrijetlu i sorti te varira od 3 do 6 posto. Glavne sastavnice su apiol i miristicin.

Peršinovo eterično ulje (Petroselini aetheroleum) dobiva se iz zrelih osušenih i usitnjenih plodova. Destilacijom se dobije bezbojna ili žućkasta tekućina, a glavne sastavnice u ulju su apiol i miristicin.

Cijenjen i u narodnoj medicini

Peršin se ubraja u ljekovito bilje, što sprečava nadimanje, umiruje grčeve te djeluje protiv napuhnutosti u crijevima. Već male količine peršina pomažu izlučivanju vode nakupljene u nogama, osrčju te prsnoj i trbušnoj šupljini. Lagano pospješuje menstruaciju. Spada u biljke koje potiču probavu, no ne smije se upotrebljavati kod upalnih procesa u bubrezima. Djeluje i na spolne žlijezde i kod neplodnosti.

U narodnoj medicini koristi se kod prehlade, gripe, artritisa, reume i gihta, za zdravlje očiju, uravnoteženje hormona kod žena… Zbog diuretičkog djelovanja često se koristi pri detoksikaciji organizma.

Istraživano je djelovanje ulja peršina na bakterije i gljivice te je dokazano da posjeduje i antimikrobnu i antifungalnu aktivnost na određene sojeve bakterija i gljivica. Nizom studija i kliničkih ispitivanja dokazana su povoljna djelovanja na slobodne radikale (antioksidativno djelovanje), povoljno djelovanje kod osoba oboljelih od dijabetesa te onih koje boluju od kardiovaskularnih bolesti.

Ispitivani su i utjecaji na genitourinarni trakt, imunitet, gastrointestinalnu aktivnost, analgetsku učinkovitost, spazmolitičku aktivnost, kod oboljelih od karcinoma i osoba koje boluju od upalnih bolesti crijeva. Neke studije pokazale su abortivno djelovanje na životinjskim modelima. U ispitivanju je bila korištena velika koncentracija aktivnih komponenti peršina pa opasnosti od primjene nema ako se koristi kako savjetovao liječnik ili ljekarnik.

Možemo zaključiti da je peršin korisna i važna ljekovita biljka sa širokim i dokazanim medicinskim djelovanjem.