Svjetski dan čaja: Legende o najzdravijem napitku današnjice

Povijest čaja započela je prije više od četiri tisuće godina. Prema legendi, kineski car Shen-Nong otkrio je tajnu pripreme ovog napitka prilikom jednog od svojih lovačkih izleta 2737. godine prije Krista.

On je želio prokuhati riječnu vodu u posudi na vatri, no vjetar mu je donio jedan list sa stablike čaja koja je rasla u blizini. Pretpostavlja se da se odmarao ispod stabla biljke Camellia sinensis. Voda u posudi brzo je promijenila boju i do careva nosa došao je nepoznat i neobičan miris. Radoznalo je otpio nekoliko gutljaja tekućine i oduševio se aromom.

Vjeruje se da su prvi svakodnevni uživatelji ispijanja čaja ipak bili budistički monasi, koji su ga koristili kao napitak meditacije budući da pospješuje tjelesni mir i budi duševnu energiju.

>>Od čudesne biljke Camellia sinensis iz Kine dobiva se nekoliko vrsta ukusnih i ljekovitih čajeva, od kojih boje brani onaj najpoznatiji – zeleni čaj<<

Prve povijesne zapise o čaju i njegovoj pripremi, pod imenom Ch’a Ching), napisao je Lu Yii, a zapisi datiraju iz osmog stoljeća. On je opisao spremanje zelenog čaja te je razvio novu metodu spremanja čaja. Do tada se obično spremao tako što se svježe ubrani listovi biljke usiotne u jednom avanu te se sve pomiješa u čvrstu masu sa šljivinim sirupom te se potom zajedno s rižom uvalja i preša u jedan čvrsti kolačić kako bi se mogao dulje vremenski čuvati.

Nova metoda je pak značila usitnjavanje listova biljke čaja do sitnoga praha koji se kasnije koristio za spremanje osvježavajućeg napitka.

Tijekom vladavine dinastije Tang (618. do 917. godine) čaj je proglašen kineskim nacionalnim pićem, a dinastija Ming (1368. do 1644. godine) donijela je i novi način pripreme čaja. Listovi više nisu bili usitnjeni u prah nego su jednostavno cijeli prelijevani vrelom vodom, piše Wikipedija.

Širenje čaja u Europu

Vjeruje se da je preko arapskih trgovaca u 13. ili 14. stoljeću kineski čaj stigao do Europe, ali do danas nisu sačuvani pisani tragovi o tome, sve do 1610. godine kada je brod nizozemske Istočno-indijske kompanije u Europu dovezao zeleni čaj porijeklom iz Japana.

Iz Amsterdama je donesen u Englesku i Francusku, a potražnja za čajem brzo je rasla kod Europljana.

Osim morskim, čaj je u Europu stizao i kopnenim putem pa su takozvanim „putem svile“ karavani dopremali čaj do Indije, a zatim dalje preko Rusije u Europu.

Na početku 17. stoljeća Englezi su bili obožavatelji pijenja čaja. Zbog visoke cijene, u početku su si samo imućniji građani mogli priuštiti kupovinu čaja, no to nije utjecalo na njegovu popularnost.

Nakon svađe s kineskim liferantima, koji su dizali cijene, Englezi su od 1880. godine počeli sami uzgajati čaj u svojim bivšim kolonijama u Indiji i Cejlonu, današnjoj Šri Lanki. Englezi su listove čaja ubrane u svojim kolonijama puštali da izvjesno vrijeme fermentiraju te je tako dobivan takozvani crni čaj koji je više odgovarao okusu Europljana, piše Wikipedija.