Omiljeno čudo prirode: Antibiotska svojstva propolisa

Duga je tradicija korištenja pčelinjih proizvoda; meda, matične mliječi i propolisa u narodnoj medicini. Za hladnijeg vremena, često su nam od nemjerljive pomoći.

Propolis je od koristi djeci i odraslima, rekonvalescentima i sportašima. Posebno je jednostavna njegova primjena. Naši ga djedovi i bake „po starinski“ stavljaju na kocku šećera dok je mlađim generacijama favorit propolis u spreju. Stane u najmanju torbu i bez njega ne idemo na put. Sigurna je to prva pomoć kad grlo malo zagrebe, bukne herpes ili se porežemo.

Osnovna funkcija propolisa

Propolis je kruti pčelinji proizvod dobiven preradom biljnog nektara. Ugodnog je aromatičnog mirisa, žuto-zelene do tamno smeđe boje. Služi za gradnju i „zavarivanje“ razno raznih pukotina u košnici čime se stvara zaštita od neželjenih mikroorganizama, vjetra i sličnog. Čuva on tako neophodnu vlažnost u košnici te je materijal za balzamiranje različitih kukaca koji kao „nepozvani gosti“ uđu u pčelinju nastambu.

I sama riječ „propolis“opisuje njegovo zaštitno djelovanje na pčele i njihove košnice. Naime, grčka riječi „pro“ znači „pred“, a„polis“ „grad“, pa bi se u slobodnom prijevodu moglo reći kako je propolis „čuvar pčelinjeg grada“.

Sastav propolisa

Sastav propolisa nije stalan već ovisi o vrsti i sorti biljaka koje pčele posjećuju, godišnjem dobu, klimatskim (ne)prilikama i drugome. Njegovi glavni sastojci su vosak, pelud i smole, a tu su i različite aktivne tvari kojih je do danas diljem svijeta izolirano više od 300.

Antibiotski učinci propolisa vezuju se uz prisutnost i sinergističko djelovanje brojnih fitokemikalija poput flavonoida, fenolnih kiselina i njihovih estera, diterpena, naringina i hidroksiflavona imena galangin jakog antioksidativnog učinka. Svakako treba spomenuti prisutnost aminokiselina, vitamina B₁, B₂, B₆, C i E, te mineralnih tvari.

Propolis za grlo, jaanje imuniteta, zacijeljivanje rana…

Propolis se u narodnoj medicini koristijoš od prapovijesti. Poznat je bio narodima u starom Egiptu, Mezopotamiji, Grčkoj i Rimu. Najčešća je njegova primjena u jačanju imuniteta, zacjeljivanju rana, liječenju gljivičnih i bolesti usne šupljine, grlobolje i sl. Argentinski su pčelari nekad davno protiv prehlade znali žvakati sirovi propolis, dok su tamošnji pastiri protiv probavnih tegoba koristili mješavinu propolisa, meda i mlijeka.

Danas je propolis sastojak mnogih bezreceptnih lijekova, dodataka prehrani i prehrambenih proizvoda specifičnih svojstva i djelovanja koji se nazivaju funkcionalnom hranom.

Posljednjih desetljeća propolis pobuđuje sve veće zanimanje znanstvenika, te je dokazana njegova učinkovitost protiv bakterija, virusa herpesa i gripe, kožnih gljivičnih bolesti i protozoa. Propolis pokazuje protuupalno i antikancerogeno djelovanje, te zaštitno djeluje protiv raka želuca i debelog crijeva.

Ovaj pčelinji proizvod posebno je djelotvoran protiv infekcija gornjih dišnih putova uzrokovanih gram-pozitivnim bakterijama kao što suone iz rodova Streptococcus i  Staphylococcus. Primjerice, Staphylococcus aureus može izazvati kožne infekcije, a u ozbiljnijim slučajevima i upalu pluća, dok aktivnost bakterije Branhamella catarrhalis dovodi do upale uha, te dišnih tegoba.

Antibiotska svojstva propolisa posebno su na cijeni danas kada se sve više uočava otpornost patogenih bakterija na antibiotike, a nisu zanemarive ni i nuspojave njihove primjene.

Štoviše, na aktivne tvari propolisa antibakterijskih svojstava bakterije ne razvijaju otpornost.

Propolis za zdravlje usne šupljine i zuba

Propolis izuzetno pozitivno djeluje na zdravlje usne šupljine, desni i zuba.

Često se protiv neugodnih afti borimo upravo propolisom. Kapne li se na ranicu kap propolisa dva, tri puta dnevno, ona će brže zacijeliti.

Osim toga, aktivne tvari propolisa sprječavaju rast i razmnožavanje anaerobnih bakterija oko zuba kao što su Aggregatibacter actinomycetemcomitans, Fusobacterium nucleatum, Porphyromonas gingivalis i Prevotella intermedia. Sve su to vrste koje izazivaju periodontitis (tj. parodontozu); neželjenu pojavu čijim napredovanjem dolazi do gubitka zubi. Naime u odrasloj dobi nerijetko desni ne ljube zube, te se između njih stvaraju tzv. džepovi. U njima se razvijaju spomenute bakterije koje doprinose razaranju čeljusne kosti, razlabavljenju zuba i na kraju njihovom gubitku.