Neka zima zamiriše na klinčić, anis i cimet
Klinčić, anis i cimet – opojni začini, izraženog mirisa i okusa u našoj se prehrani najviše koriste tijekom zime
Dolaskom zime i hladnijih dana u našoj prehrani zastupljeniji su klinčić, anis i cimet. Iako su dostupni tijekom cijele godine, njihov bogat aromatični okus odlično prija u hladnim zimskim danima.
Klinčić, anis i cimet su začini izraženog mirisa i okusa. Nutritivno su vrlo bogati, ali prilikom upotrebe valja pripaziti na količinu kako ne bi u potpunosti nadvladali okus hrane. Zimski mjeseci idealno su vrijeme za konzumaciju ovih začina, a zbog blagotvornog djelovanja na zdravlje mogu se preporučiti svima. Najčešće su prisutni u kolačima, kao dodatak čajevima i kuhanom vinu. Također se mogu dodati raznim salatama kojima obogaćuju okus.
Okus klinčića vodi nas u tropske krajeve
Klinčić je začin koji potječe iz Indonezije, a uzgaja se i konzumira više od 2000 godina. Kinezi su ga koristili kao osvježivač daha. U Europu dolazi oko četvrtog stoljeća, a u široku potrošnju ulazi tek u srednjem vijeku kada se njegovim mirisom prikrivala loša kvaliteta hrane. Dugo se uzgajao samo u Indoneziji, a danas su, uz Indoneziju, veliki proizvođači Indija, Brazil, Madagaskar i Šri Lanka. Klinčić raste na drvetu, a kao začin se koriste sjemenke cvijeta.
Nutritivno najznačajniji sastojak klinčića je eugenol, fitotvar iz hlapivih ulja sjemenke, koji posjeduje iznimna protuupalna svojstva
Slatkog je i aromatičnog okusa koji podsjeća na tropske krajeve u kojima se uzgaja. Nutritivno je vrlo bogat fitotvarima i predstavlja odličan izvor vitamina K, dijetalnih vlakana, mangana, željeza, magnezija i kalcija. Nutritivno najznačajniji sastojak klinčića je eugenol, fitotvar iz hlapivih ulja sjemenke, koji posjeduje iznimna protuupalna svojstva. Klinčić također sadrži razne flavonoide, poput kemferola, koji pridonose njegovim protuupalnim i antioksidativnim svojstvima.
Anis – kod kašlja i astme
Anis potječe s područja Mediterana od prije nekoliko tisuća godina, a osim u kulinarstvu, koristio se i u medicinske svrhe. U starom Egiptu poznata su bila njegova diuretska svojstva, a koristio se i kao lijek za želučane tegobe. Danas se uzgaja širom svijeta, a dostupan je kao sjemenka i u mljevenom obliku. Anis je nutritivno bogat dijetalnim vlaknima i vitaminima A i C, a od minerala u njegovom su sastavu zastupljeni kalij, kalcij, željezo i mangan. Anis, poput klinčića i cimeta, sadrži hlapiva ulja koja mu daju protuupalna i antioksidativna svojstva. Anis posjeduje i sedativna svojstva te se koristi za smirenje, a ublažava i respiratorne tegobe i simptome astme.
Brojna ljekovita svojstva cimeta
Kada se osuši smeđa kora drveta cimeta, smota se u spiralu koja se koristi kao začin. Bogatog je, slatkog i aromatičnog okusa. Cimet je jedan od najstarijih začina poznatih čovjeku. Osim kao dodatak pićima, u starom Egiptu koristio se u medicinske svrhe i prilikom balzamiranja. U Europi je bio najcjenjeniji u srednjem vijeku, a danas su najveći proizvođači Šri Lanka, Indija, Madagaskar, Kina i Vijetnam.
Novija istraživanja ukazuju na pozitivno djelovanje cimeta na razinu šećera u krvi jer usporava probavu u želucu čime se usporava porast koncentracije šećera u krvi nakon jela
Cimet je odličan izvor mangana, dijetalnih vlakana i kalcija. Poput klinčića, najveća nutritivna vrijednost cimeta krije se u njegovim hlapivim uljima. Hlapiva ulja cimeta sprečavaju nastanak krvnih ugrušaka, posjeduju protuupalna i antimikrobna svojstva. Novija istraživanja ukazuju na pozitivno djelovanje cimeta na razinu šećera u krvi jer usporava probavu u želucu. Time se usporava porast koncentracije šećera u krvi nakon jela. Za cimet se smatra i da poboljšava kognitivne funkcije mozga. Istraživanja regulacije šećera i poboljšanja funkcije mozga još su u početnoj fazi te je potrebno provesti dodatna istraživanja za potvrdu navedenih svojstava.