Detoksikacija bodljikavom sikavicom isprobana kroz 2000 godina
Ta se biljka, poznata još u doba Krista, primjenjuje za liječenje jetara, ali je korisna i u nekim drugim slučajevima, a i odličan je antioksidans
Silimarin se kao ljekovito sredstvo koristi više od 2000 godina, a najčešće kod bolesti jetara. Jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka sikavica ili ošljebad (Silybum marianum (L.) Gaertner) pripada porodici Asteraceae. Specifično je za nju da je jako bodljikava. U Hrvatskoj se može naći u primorskim dijelovima.
Tajna u silimarinu
Kao lijek se koristi zreli i osušeni plod, a djelatne su tvari silimarin, silibin, silikristin te ostali flavonoidi, a sadrži i masno ulje, sterole i proteine. Njegov se specifičan kompleks naziva silimarin, a izoliran je iz ploda 1968. godine. Od tada otpočinje sustavno ispitivanje i klinička istraživanja te biljke. Učinke silimarina dijelimo na biokemijske i farmakološke.
Kliničkim ispitivanjima je dokazano da ekstrakt sikavice usporava proces propadanja jetrenog tkiva i djeluje na njegovu obnovu
Od biokemijskih učinaka silimarina najznačajnije je njegovo antioksidativno djelovanje. Slobodni radikali koji se stvaraju u našem organizmu imaju značajnu ulogu u mehanizmu hepatotoksičnog djelovanja (oštećenje jetara).
Silimarin kao aktivna supstanca ima antioksidativno djelovanje te sudjeluje u inhibiciji lipidne peroksidacije (lipidna peroksidacija = reakcija napada slobodnih radikala na membranske lipide). Sudjeluje i u sintezi proteina.
Farmakološki učinci silimarina su zaštitno djelovanje na jetra kod akutnog i kroničnog trovanja (mnoge su studije dokazale suzbijanje biokemijskih promjena i sprečavanje razvoja ciroze jetara) te koleretičko djelovanje (smanjuje žučni kolesterol).
Nove spoznaje
Novija istraživanja potvrđuju opravdanost primjene silimarina:
- kod dispepsije,
- trovanja gljivama,
- oštećenja jetara lijekovima ili toksinima,
- za snižavanje kolesterola u krvi.
Kliničkim ispitivanjima je dokazano da ekstrakt sikavice usporava proces propadanja jetrenog tkiva i djeluje regenerirajuće. Dulja primjena sikavice potrebna je kod:
- kronične upotrebe različitih lijekova,
- nepravilne prehrane,
- profesionalne izloženosti opasnim kemikalijama,
- oštećenja jetara različitim trovanjima (poput otrova gljiva),
- virusnog i autoimunog hepatitisa,
- alkoholne bolesti jetara,
- ciroze
Nuspojave i doza
U preporučenim se dozama preparati silimarina dobro podnose.
- Ponekad, ali vrlo rijetko, javljaju se alergijske reakcije (poseban oprez je potreban kod ljudi koji su i inače alergični na ambroziju, neven ili tratinčicu).
- Moguće nuspojave su i blage gastrointestinalne smetnje kao što su proljev, grčevi, bol u trbuhu.
- Oprez je potreban i kod dijabetičara jer primjena preparata silimarina može dodatno sniziti šećer.
- Ne preporučuje se upotreba ovih preparata ako osoba boluje od raka dojke, maternice ili jajnika, a nije opravdana njihova primjena niti u djece mlađe od 18 godina.
Na tržište preparati silimarina najčešće dolaze kao standardizirani ekstrakt u obliku kapsula i tableta. Doza koja je potrebna za djelovanje je 200-400 mg/dan, podijeljena u dvije do tri doze. Od sikavice se može pripremiti i čaj, ali on ne pomaže očuvanju jetara jer silimarin nije topiv u vodi. Kao čaj biljka se koristi u slučaju probavnih tegoba.