Upoznajte ljekovito bilje koje narodna medicina jako dobro poznaje

Arnika ili brđanka, latinskog imena Arnica montana L., Asteraceae poznata je još od 16. stoljeća i koristi se u narodnoj medicini kao pripravak u liječenju povreda i bolova te za liječenje upale nastale sportskim ozljedama ili napornim radom.

Narodna predaja kaže da su ljudi naučili o vrijednosti te predivne biljke promatrajući divokoze koje bi, nakon što su se ozlijedile, krenule u potragu za arnikom. Slijedeći njihov primjer počeli su primjenjivati ovu biljku za manje vanjske ozljede u obliku krema ili obloga natopljenih čajem od arnike. Može se pročitati i da je slavni njemački znanstvenik i pisac Johann Wolfgang von Goethe tvrdio da mu je upravo čaj od arnike spasio život.

Ova biljka raste na planinskim pašnjacima u predjelima Europe i na području Sjeverne Amerike. U Europi se kultivira za proizvodnju ljekovitih pripravaka. Riječ je o trajnici s uspravnom, slabo razgranatom stabljikom visokom do 60 centimetara. Cijela biljka pokrivena je dlačicama, a cvate od svibnja do kolovoza. Arnika je zaštićena biljna vrsta i teško ju je kultivirati. Upravo zato što je zaštićena često se umjesto A. montane koristi američka livadna brđanka A. chamissonis koja se uzgaja za potrebe farmaceutske industrije.

Arnika je za vanjsku primjenu

U ljekovite svrhe koristi se cvijet biljke. Cvjetovi arnike su narančaste ili žute boje. Kada ih skupljamo, odstranjuju se pricvjetne lisne glavice, a kada je proces sušenja završen, cvjetove čuvamo u dobro zatvorenim posudama. Arnika ima snažan i aromatičan miris.

Sastojci ove biljke su dobro istraženi. Njezin cvijet sadrži seskviterpenske laktone, flavonoide 0,4 – 0,6%, eterično ulje 0,2 – 0,3%, aminokiseline, gorke tvari, kavenu kiselinu, alkaloide, amine (betain, kolin i trimetilamin), ugljikohidrate (sluzni polisaharidi uključujući inulin), kumarine, karotenoide, masne kiseline, fitosterole, poliacetilene i tanine.

Upotreba je dopuštena samo za vanjsku primjenu, na koži. Arnikini cvjetovi koriste se za izradu vodenih ili uljnih iscrpina.

U fitoterapiji se lokalno koristi kod opeklina, ozeblina, ugriza insekata, iščašenja, modrica, reumatoidnih problema i afti, a upotrebljava se i kod posljedica nesreća i sportskih ozljeda za tretiranje hematoma i oteklina. Preporučuje se izbjegavati oralnu upotrebu.

Ljekovito bilje čija je tajna u helenalinu

Komisija E izvještava da arnika primijenjena na koži ima antiflogističko (protuupalno) djelovanje, a preparati pokazuju i analgetsko te antiseptično djelovanje. Istraživanja na životinjama pokazala su antimikrobnu, antitumorsku, protuupalnu, analgetsku, imunostimulatornu te kardiotoničnu aktivnost, što se pripisuje njezinoj sastavnici – helenalinu.

Zasad su provedena klinička istraživanja kojima se potvrdio pozitivan učinak arnike na upalu mišića i poboljšanje venskog tonusa. Za vanjsku upotrebu kod odraslih može se koristiti tinktura. Masti, kreme, gelovi i komprese pripravljeni su od tinktura, tekućih ekstrakata, razrijeđenih tinktura ili tekućih ekstrakata, dekokta. Najpopularniji preparati koji sadržavaju arniku su upravo masti ili kreme za masažu.

Oprez!

• arnika se ne smije uzimati oralno osim u primjerenim homeopatskim razrjeđenjima
• kod osjetljivih osoba može izazvati iritaciju i promjene na koži
• smije se primijeniti samo na neoštećenu kožu
• potreban je oprez kod osoba koje su alergične na biljke iz porodice glavočika (Asteraceae) npr. kamilicu, neven ili stolisnik
• zbog nedostatka informacija potrebno je izbjegavati korištenje u trudnoći i tijekom dojenja