Nedostatak cinka i selena može uzrokovati niz fizioloških promjena

Minerali su anorganski kemijski elementi kojih ima ukupno 103, a u našem ih organizmu pronalazimo 80. Oni čine 4,5 posto naše tjelesne mase, a glavnina je u kostima. Kako minerale ne možemo stvarati, potrebno ih je unositi u organizam hranom ili suplementima.  

Minerali su vrlo važni za izgradnju enzima, hormona, bjelančevina i vitamina. Dijelimo ih u dvije skupine:

• oligoelemente – minerali kojih trebamo u količini većoj od 100 mg na dan, a to su: kalcij, magnezij, fluor, natrij, kalij, sumpor, klor
• elemente u tragovima – svi ostali minerali

Upotreba minerala dobiva sve veću važnost u samoliječenju, preventivi i terapiji nekih bolesti. No potreban je oprez pri korištenju i ne preporučuje se uzimanje minerala na svoju ruku, nego prema preporuci liječnika ili ljekarnika.

Cink

Cink (Zn) je vrlo važan element u tragovima jer se nalazi u gotovo svakoj tjelesnoj stanici i ima važnu ulogu u našem organizmu. U prirodi dolazi samo u spojevima. Otkrio ga je Andreas Marggraf 1746. godine, ali se njegova legura koristila stoljećima prije tog otkrića. Cink je nakon željeza drugi element u tragovima. Ljudski organizam sadrži 2 – 3 grama cinka. On je prisutan u svim organima, a najviše ga ima u eritrocitima, leukocitima, jetri, prostati, kostima i mišićima. Sastavni je dio inzulina, hormona rasta i spolnih hormona. Cink je uključen u velik broj enzimatskih sustava. Fiziološke funkcije koje ovise o cinku su rast i dioba stanica, spolno sazrijevanje, reprodukcija te zacjeljivanje rana, a višestruko je uključen i u sam imunosni sustav. Cink sudjeluje u razgradnji alkohola i metabolizmu ugljikohidrata. Važan je za pravilan rast i vrlo je važan za funkcioniranje reproduktivnih organa, osobito prostate u muškaraca. Cink s vitaminom B6 smanjuje proizvodnju histamina i stoga je vrlo djelotvoran u suzbijanju alergija. Neutralizira i štetno djelovanje bakra (jedan od uzročnika artritisa).

Nedostatak cinka javlja se u osoba koje nemaju redovitu i pravilnu prehranu. Pušenje, kava i alkohol glavni su krivci za iscrpljivanje cinka iz organizma

Prirodni izvori

Uravnoteženom prehranom dnevno unosimo od osam do 14 mg cinka. Prirodni izvori su rakovi, puretina, tuna, iznutrice, pivski kvasac, sjemenke bundeve, sir, soja, grašak, sirove kamenice, sirove pšenične klice.

Korisno djelovanje

• jača prirodni imunitet,
• poboljšava zdravlje kože i ublažuje psorijazu,
• pomaže i u odstranjivanju otrovnog kadmija koji se nalazi u dimu cigarete.

>>Omega-3 masne kiseline često se zbog povoljnog djelovanja na zdravlje opisuju kao dragocjene masnoće. Njihovo se osnovno djelovanje odnosi na zaštitu srca i krvnih žila sniženjem razine triglicerida, modulacijom upale i antiaritmijskim djelovanjem.<<

Nedostatak cinka

Nedostatak cinka javlja se u osoba koje nemaju redovitu i pravilnu prehranu. Pušenje, kava i alkohol glavni su krivci za iscrpljivanje cinka iz organizma. Neki od simptoma manjka cinka u organizmu su:

• poremećaj u rastu,
• alopecija (ćelavost),
• dermatitisi,
• poremećaj imunosnog sustava,
• psihološki poremećaji,
• smanjena spermatogeneza,
• anoreksija,
• poremećaji okusa i mirisa,
• smanjeno zacjeljivanje rana,
• povećanje prostate.

Doziranje i interakcije

Prevelik unos cinka može izazvati iritaciju želuca i povraćanje. Gornja sigurna granica uzimanja cinka je 150 mg/dan. Preporučena dnevna doza (RDA) za zdravu odraslu ženu je 12 mg, a za muškarca 15 mg/dan. 

Cink i bakar vežu se za iste receptore pa dugotrajno uzimanje cinka može smanjiti koncentraciju bakra. Tiazidski diuretici značajno povisuju izlučivanje cinka i mogu izazvati njegov nedostatak. Istodobno uzimanje cinka i tetraciklinskih antibiotika dovodi do stvaranja netopivih kelata i time smanjenja djelotvornosti antibiotika (smanjuje se terapijska koncentracija lijeka).

>>Minerali su izuzetno značajni za normalno funkcioniranje našeg tijela te sudjeluju u nizu procesa u tijelu. Ne možemo ih stvoriti niti potrošiti, a potrebni su nam u odgovarajućoj količini. Pročitajte zašto su toliko važni za zdravlje.<<

Selen

Selen (Se) je mineral koji je nužan za sisavce, ali u malim količinama. Selen stimulira metabolizam i štiti organizam od slobodnih radikala. Sastavni je dio enzima koji su odgovorni za smanjenje oksidativnog stresa. Ovaj mineral ima sposobnost utjecaja na metabolizam nekih toksičnih minerala (arsen, olovo, živa), čime smanjuje njihovu toksičnost. Selen je element u tragovima koji najbolje djeluje u prisutnosti vitamina E.

Selen se preporučuje uzimati zajedno s vitaminom E jer se pojačava antioksidativno djelovanje

Prirodni izvori

Uravnoteženom prehranom unosimo dnevno od 70 do 100 μg. Prirodni izvori selena su sjemenke suncokreta, zob, školjke, losos, smeđa riža, ječam, sok od naranče, kokos, češnjak.

Korisno djelovanje

• antioksidans koji štiti tijelo od starenja
• jača imunitet,
• poboljšava energiju i potenciju,
• usporava starenje,
• ublažava simptome menopauze.

Nedostatak selena

Nedostatak ovog minerala vrlo je rijedak. Nedostatak selena izaziva prerano starenje, srčane udare i rak, a javlja se u osoba s nepravilnom prehranom i onih koje imaju smetnje u apsorpciji. Simptomi su:

• promjena boje noktiju,
• mišićna slabost i
• kardiomiopatija.

Doziranje i interakcije

Elementarni selen nije toksičan, ali spojevi u kojima se on nalazi jesu. Granica između terapijske i toksične doze vrlo je mala stoga treba biti vrlo oprezan pri korištenju ovog minerala. Simptomi toksičnosti su gubitak kose, promjene na noktima, zamor, poremećaji probavnog sustava. Toksičnost se javlja pri unosu od 4 do 5 mg/dan.

Interakcije se javljaju u kombinacijom s vitaminom A, kad se pojačava apsorpcija selena. Selen se preporučuje uzimati zajedno s vitaminom E jer se pojačava antioksidativno djelovanje.