Uloga vitamina D u zaštiti od virusnih infekcija i novog koronavirusa

Istraživanje norveških znanstvenika objavljeno 2009. godine bavilo se usporedbom statusa vitamina D u populaciji i smrtnosti od gripe i pneumonije, na razini jedne godine i zadnja dva desetljeća 20. stoljeća. U oba promatrana razdoblja (1980.–1989. i 1990.–1999.), stopa smrtnosti bila je vrlo mala u razdoblju kada je status vitamina D bio na vrhuncu.

To ih je navelo na razmišljanje da su sezonske varijacije pojavnosti influence vezane za domaćina (čovjeka), možda i više nego što utječu razlike u sojevima virusa iz godine u godinu. Čini se da je isti soj virusa prisutan u domaćinima tijekom duljih razdoblja, tijekom dvije i više godina. Međutim, manifestacija bolesti ovisna je o slabljenju imunosnog sustava domaćina. Stoga autori postavljaju hipotezu da je sezonska varijacija stope smrtnosti od gripe povezana sa sezonskim varijacijama statusa vitamina D.

Sunčanje za oporavak

Prije ere antibiotika, terapija tuberkuloze temeljila se na izlaganju bolesnika sunčevom zračenju u sanatorijima. Za pandemijsku gripu 1918. – 1919. zabilježena je ista strategija. Puno godina nakon toga otkriveno je da aktivni oblik vitamina D (1,25-dihidroksi vitamin D3) stimulira proizvodnju katelicidina koji imaju središnju ulogu u urođenoj imunosnoj obrani.

Naime, smatra se da je povećana učestalost prehlada i upale pluća tijekom zime, između ostalog, povezana i sa smanjenim izlaganjem sunčevoj svjetlosti. Posljedično, smanjenim vrijednostima aktivnog oblika vitamina D u krvi.

Manje vitamina D, više infektivnih bolesti

Znanstvene studije su ukazale na povezanost niskih koncentracija vitamina D i učestalosti više infektivnih bolesti. Poglavito infekcija gornjeg respiratornog sustava te enteroviroza, ali i pneumonije, upale uha, denga groznice, hepatitisa B i C te HIV infekcije.

Temeljni mehanizam na kojem se temelji antiinfektivni učinak je utjecaj na ekspresiju katelicidina i beta – defenzina 2 u fagocitima i stanicama epitela. Vitamin D pokazuje učinkovitost posebice u slučaju ovijenih virusa poput virusa influence i koronavirusa (koji posjeduju lipidnu ovojnicu s izdancima na površini).

Unatoč jasnoj i dokumentiranoj povezanosti koncentracije vitamina D u krvi i pojavnosti respiratornih infekcija, još uvijek nema dovoljno kvalitetnih istraživanja koja jednoglasno potvrđuju da suplementacija vitaminom D prevenira ili pomaže u izlječenju virusnih respiratornih infekcija.

Koristi suplementacije

Najveći broj istraživanja proveden je na djeci i adolescentima, a mnoga od njih su pokazala korist suplementacije. Nadomjesna primjena vitamina D u imunokompromitiranih bolesnika može smanjiti potrebu za primjenom antibiotika te se u ovih bolesnika preporučuje praćenje i korekcija lošeg statusa vitamina D. Pozitivni učinci suplementacije uočeni su i kod suplementacije oboljelih od Crohnove bolesti u svrhu prevencije respiratornih infekcija.

Studije jasno pokazuju da vitamin D nesumnjivo čini kariku u lancu kompleksnih čimbenika koji doprinose imunosnom odgovoru. Stoga je praćenje koncentracije vitamina D u krvi i održavanje optimalnog statusa strategija koja možda može doprinijeti obrani od infekcija respiratornog sustava. Posebice u starijih osoba i bolesnika s brojnim drugim bolestima.

Možemo li povezati COVID-19 i vitamin D?

Temeljem dosadašnjih istraživanja možemo postaviti hipotezu kako dobar status vitamina D može smanjiti rizik virusnih epidemija i pandemija na više načina.

Adekvatna razina vitamina D neupitno je važna za održanje mineralne gustoće kosti te mišićne mase i snage. Loš status vitamina D veže se uz maligne, kardiovaskularne, autoimune i neurološke bolesti te kronične respiratorne bolesti, dijabetes i hipertenziju. Upravo se ove bolesti povezuju s najvećim brojem smrtnih ishoda među oboljelima od COVID-19.

Rizične skupine u pandemiji COVID-19 su osobe starije dobi i bolesnici s kroničnim bolestima, upravo one skupine u kojima se bilježe niske vrijednosti vitamina D u krvi.
Nadalje, izbijanje epidemije dogodilo se u trenutku kad zbog sezonskih varijacija populacija ima najniže vrijednosti vitamina D u krvi. Posebno rizična skupina u kojoj se bilježi veća smrtnost i teži oblici bolesti su pretile osobe. U pretilih je nedostatak vitamina D posebno izražen jer se ovaj vitamin sekvestrira (pohranjuje) u masnom tkivu. Slična je situacija i s pušačima, a u ovoj skupini također se bilježe prosječno niže vrijednosti vitamina D u krvi.

Važna karika u nizu

Na pitanje “Može li vitamin D osnažiti tijelo za borbu protiv virusnih repiratornih infekcija, gripe i infekcije virusom SARS-CoV-2?” nema jednoznačnog da/ne odgovora. Još uvijek nema dovoljno znanstvenih studija koje pokazuju da je nadomjesna primjena vitamina D učinkovita strategija prevencije i terapije virusnih infekcija.

Ipak, uzmemo li u obzir sve dosadašnje spoznaje i činjenice, čini se da dodatna primjena vitamina D ima smisla. Posebice u rizičnih skupina poput osoba starije dobi i kroničnih bolesnika te osoba koje se ne izlažu sunčevoj svjetlosti.
Osim u svrhu prevencije, primjena vitamina D može biti korisna i za smanjenje stope smrtnosti od virusnih respiratornih infekcija, moguće uključujući i COVID-19. Osim toga, treba razmotriti primjenu vitamina D kao adjuvansa za nova cjepiva protiv virusa gripe, ali i drugih virusa. Vitamin D jedna je karika u nizu. Odgovorno ponašanje i jačanje imunosnog sustava prehranom te pametnim odabirom dodataka prehrani može doprinijeti obrani od virusa.

Članak u cijelosti pročitajte na stranici Vitamini.hr.