Učimo: što su zapravo antioksidansi?

Slobodni radikali u našem organizmu nastaju svakodnevno tijekom procesa oksidacije u kojem iz organskih spojeva (hrane) nastaje energija nužna za život. U procesima oksidacije sudjeluje kisik bez kojega naše tijelo ne može, no u povećanoj koncentraciji u tkivima i organima može djelovati toksično.

Naime, kisik ima svojstvo stvaranja reaktivnih kisikovih vrsta (engl. reactive oxygen species – ROS) odnosno slobodnih radikala. Naziv „slobodni” radikali dobili su zbog prisutnosti jednog ili više nesparenih (slobodnih) elektrona u svojoj vanjskoj ljusci. Ti nespareni elektroni nastoje se što prije povezati u stabilniji spoj, na način da „uzmu” elektron nekom drugom spoju. Slobodni radikali elektrone često „uzimaju” bjelančevinama, lipidima i ugljikohidratima koji izgrađuju naše stanice. Tada se pokreće lančana reakcija vezivanja koja se naziva oksidativni stres.

Time stanice gube svoj integritet, dolazi do njihovog oštećenja ili postaju potpuno nefunkcionalne. Slobodni radikali često se vežu čak i na naš genetski materijal (DNA molekule), čime mogu uzrokovati teška oštećenja stanica.

Slobodni radikali elektrone često „uzimaju” bjelančevinama, lipidima i ugljikohidratima koji izgrađuju naše stanice. Tada se pokreće lančana reakcija vezivanja koja se naziva oksidativni stres

Posljedice za kožu

Osim u metaboličkim reakcijama u našem organizmu, slobodni radikali nastaju i kao posljedica izloženosti štetnim vanjskim i unutarnjim čimbenicima. Koža, površinom najveći organ tijela (njezina površina iznosi oko 2 m2) i prva linija obrane organizma od štetnih čimbenika iz okoliša, snažno je izložena stvaranju slobodnih radikala. Naime, ona na vanjske agresore (poput UV zračenja, onečišćenja i sl.) djeluje pokretanjem imunosne reakcije u kojoj također mogu nastati reaktivni kisikovi spojevi, odnosno slobodni radikali.

Slobodni radikali u koži mogu uzrokovati iritacije i oštećenja stanica, a posebno vlakana koja izgrađuju srednji sloj kože (kolagen i elastin), zbog čega koža gubi čvrstu strukturu i elastičnost te ubrzano stari.

Iako koža, odnosno organizam u cjelini ima niz obrambenih mehanizama koji se bore protiv štetnog djelovanja slobodnih radikala (npr. različite enzime koji doniraju svoje elektrone slobodnim radikalima, čime oni postaju stabilni prije nego se povežu s nekim strukturalnim elementom stanice), ipak ti mehanizmi ponekad nisu dovoljni da se organizam zaštiti od njihovog štetnog djelovanja. Tada nam u pomoć priskaču antioksidansi.

Trostruka uloga antioksidansa

Najjednostavnije rečeno, antioksidansi su molekule koje mogu spriječiti oksidaciju drugih molekula. Naime, oni doniraju jedan ili više elektrona slobodnom radikalu, čime ga stabiliziraju i sprječavaju pokretanje slijeda kemijskih reakcija (oksidativni stres) koji uzrokuje oštećivanje stanica.

Njihova uloga je trostruka:

1. onemogućuju stvaranje novih slobodnih radikala u organizmu,
2. neutraliziraju nastale slobodne radikale i
3. popravljaju oštećenja na stanici nastala djelovanje slobodnih radikala.

Antioksidansi se mogu sintetizirati u našem tijelu (glutation, mokraćna kiselina) ili se u organizam mogu unositi putem prehrane (vitamin C) te kozmetičkih preparata (vitamin E). Usporavaju starenje, snizuju razine kolesterola, štite srce i krvne žile, smanjuju rizik od nastanka raka, pomažu suzbijanju razvoja tumora itd.

Antioksidansi u kozmetičkim preparatima

Uloga antioksidansa u kozmetičkim preparatima je dvostruka: sprječavanje nastanka oksidativnog stresa kože koji uzrokuje oštećivanje stanica i prijevremeno starenje kože te čuvanje stabilnosti kozmetičkih preparata. Antioksidansi sprečavaju oksidaciju lipida (biljnih ili mineralnih ulja), mirisa i drugih sirovina koje bi u reakciji s kisikom uzrokovale kvarenje proizvoda.

Uloga antioksidansa u kozmetičkim preparatima je dvostruka: sprječavanje nastanka oksidativnog stresa kože koji uzrokuje oštećivanje stanica i prijevremeno starenje kože te čuvanje stabilnosti kozmetičkih preparata

U kozmetičkoj se industriji najčešće koriste sljedeći antioksidansi:

• askorbinska kiselina (vitamin C),
• tokoferol (vitamin E),
• polifenoli i
• flavonoidi.

Većina tih antioksidansa uglavnom djeluju zaštitno na kolagenska i elastinska vlakna te integritet stanica.

Još uvijek se traži put do “vrela mladosti”

Međutim, najveći broj slobodnih radikala nastaje duboko u unutrašnjosti svake stanice, u malenim tvornicama energije zvanima mitohondriji. Svaka stanica ima oko 1000 do 1500 mitohondrija, čiji rad kontrolira njihova vlastita DNA molekula. Međutim, ona nije toliko zaštićena kao stanična DNA molekula (nema svoju membranu) pa je stoga čak 10 puta više izloženija štetnim utjecajima slobodnih radikala koji se konstantno stvaraju u mitohondrijima. Oštećenja mitohondrijske DNA dovode do ubrzanog „pražnjenja” stanica, njihova se aktivnost usporava te one proizvode manje lipida, kolagena, elastina, hijaluronske kiseline, molekula GAG… pa, drugim riječima, koža stari. Stoga je do sada zaštita i obnova mitohondrijske DNA predstavljala pravi izazov za kozmetičku industriju.