Zaštita od sunca bez nepoželjnih kemijskih sastojaka 

Zaštitni faktor ili SPF (sun protection factor) brojčana je oznaka koja, jednostavno rečeno, pokazuje učinkovitost zaštite od sunca. Načelno, što je faktor viši, zaštita je bolja, ali ne i dulja – stoga i sredstvo s visokim faktorom valja nanositi svaka dva sata. Također, treba uzeti u obzir kako visoki faktor nije jamstvo da možemo neograničeno boraviti na suncu, već se uvijek treba pridržavati preporuke dermatologa da ljeti izbjegavamo najjače sunčevo zračenje u razdoblju od 10 do 17 sati.

Priča o nepoželjnim filterima

Temeljna razlika među zaštitnim preparatima jest u tome sadrže li kemijske ili mineralne filtere.

Kemijski filteri apsorbiraju sunčevo zračenje, a pritom se oslobađa toplinska energija te se „otpušta“ iz kože. Kemijski filteri već dugo su sporni jer je dokazano da povećavaju rizik od iritacija, alergija i pigmentacija na koži, ali i hormonskih poremećaja u organizmu. Naime, kemijski filteri djeluju tako što se upijaju u kožu, pa mogu ući u krvotok.

Priča o nepoželjnim vrstama filtera zahuktala se kada je Američka agencija za hranu i lijekove (FDA, Food and Drug Administration), jedna od vodećih svjetskih institucija za nadzor kakvoće i sigurnosti prehrambenih, medicinskih i kozmetičkih proizvoda, 2019. i 2020. godine objavila rezultate istraživanja aktivnih sastojaka koji su najprisutniji u proizvodima s kemijskim zaštitnim filterima.

To su:

• oksibenzon,
• avobenzon,
• oktokrilen,
• benziliden kamfor derivat (poznat kao ecamsule),
• homosalate,
• oktisalat i
• oktinoksat.

Za njih je ustanovljeno da već tijekom jednog dana ulaze kroz kožu u organizam u višestruko većim koncentracijama od onih koje FDA propisuje kao prihvatljive.

Štoviše, u nekim slučajevima događalo se da ti spojevi budu prisutni u krvi danima ili čak tjednima nakon nanošenja zaštitnog preparata.

Oksibenzon na vrhu crne liste

Najproblematičnijim se pokazao oksibenzon, o čemu su već i ranije predočeni brojni dokazi.

Primjerice, Švicarsko društvo kemičara (Swiss Chemical Society) objavilo je 2008. godine istraživanje kojim je ustanovljeno da se oksibenzon i drugi kemijski spojevi iz proizvoda za zaštitu od sunca, često nalaze u majčinu mlijeku. Prema rezultatima desetogodišnje studije američkog Sveučilišta Minnesota, u kojoj je sudjelovalo više od 23.000 ispitanika, a objavljena je 2013. godine, oksibenzon je najčešći uzročnik kontaktnih alergija među svim sastojcima u proizvodima za zaštitu od sunca. Američko društvo za kontaktni dermatitis (American Contact Dermatitis Society) proglasilo je 2014. oksibenzon „kontaktnim alergenom godine“.

Environmental Working Group (EWG), međunarodna organizacija za zaštitu zdravlja i okoliša koja provodi program „Skin Deep“ za procjenu zdravstvene sigurnosti kozmetičkih proizvoda, upozorava da je oksibenzon endokrini disruptor, što znači da izaziva hormonske poremećaje. EWG naglašava da u zaštiti od sunca treba izbjegavati ne samo proizvode s oksibenzonom, nego općenito sve proizvode s kemijskim filterima.

Mineralni filteri i ekološki prihvatljivi sastojci

Umjesto njih, EWG preporučuje proizvode s mineralnim filterima prirodnog podrijetla, poput cinkova oksida i titan dioksida, koji ne ulaze u kožu, već na njoj stvaraju zaštitni sloj koji reflektira, odnosno odbija sunčeve zrake. Najpoželjnija je kombinacija cinkova oksida i titan dioksida u jednom proizvodu jer zajedno su još učinkovitiji. Mineralni filteri ujedno su dugotrajniji i blaži od kemijskih, pa su pogodni i za vrlo osjetljivu kožu.

I među preparatima s kemijskim filterima sve je više onih za koje proizvođači jamče da ne sadrže spomenute problematične spojeve, već blage i ekološki prihvatljive sastojke. Tome je znatno pridonio trend da se zaštitni preparati procjenjuju i po tome štite li prirodu. Naime, tijekom kupanja u moru zaštitna se sredstva ispiru s kože; međunarodne organizacije za očuvanje morskih ekosustava International Coral Reef Initiative i MarineSafe procjenjuju da godišnje u morima završe deseci tisuća tona takvih preparata.

Za razliku od mineralnih filtera koji su visoko biorazgradivi, sporni kemijski filteri dugo ostaju u moru i toksični su za ekosustav, osobito oksibenzon i oktinoksat koji uništavaju koralje i vrste algi važne za disanje i hranjenje koralja.

To je potaknulo nastanak nove generacije proizvoda za zaštitu od sunca s jamstvom da su štetni kemijski filteri zamijenjeni neškodljivima koji istodobno čuvaju kožu i okoliš.