Kozmetika pod povećalom: Čitajte deklaracije te izbjegavajte štetne sastojke u kozmetici

Etikete na kozmetičkim proizvodima mogu biti zbunjujuće – i to je blago rečeno. Toliko je riječi, sitnih ilustracija i marketinškog žargona koje treba „prokljuviti“. Onda je tu još i dugačak popis teško čitljivih sastojaka; znamo da je važan, ali kako možemo znati na što se odnosi svaki pojedini sastojak. Što on čini te je li dobar za našu kožu? Nije lako, ali malo edukacije je neophodno. Da bi kozmetika u vašim rukama bila sigurna važno je pročitati deklaracije na proizvodima. A posebno kada trošimo teško zarađen novac na poprilično skupe kreme i losione nadajući se da će pomoći našoj koži da bude što zdravija te da izgleda što blistavije i ljepše.

Najvažnija stvar koju krije deklaracija

U popisu sastojaka, supstance se navode prema visini koncentracije – od najviše do najniže. Izuzetak su one koje su u formuli zastupljene s manje od jedan posto, kao i mirisi, boje te konzervansi – oni mogu biti na listi na bilo kojem mjestu kojeg je proizvođač odredio.

Važno je zapamtiti da otprilike prvih pet sastojaka čini većinski dio formule, odnosno da su te supstance zastupljene u najvećoj mjeri. Prema tome, ako je neki odličan, prirodan sastojak istaknut na prednjoj strani proizvoda ali je pak na deklaraciji naveden na samom dnu sastojaka, to vjerojatno znači da je njegova koncentracija gotovo zanemariva – što je čest slučaj kod povoljnije kozmetike – i da neće pomoći vašoj koži.

U drugom, iako rijeđem slučaju, moguće je da aktivni sastojak nije naveden u samom vrhu sastojaka jer ne treba u formuli biti zastupljen u visokoj koncentraciji da bi djelovao. Tu se, na primjer, ubrajaju peptidi, koji stimuliraju proizvodnju kolagena, a koji su učinkoviti i u nižoj koncentraciji.

Isto pravilo „visine koncentracije“ vrijedi i obrnuto. Ako je neka molekula koje biste se trebali kloniti (npr. alkohol) navedena među prva tri sastojka, radije se odlučite za drugi proizvod.

U konačnici – da pojednostavnimo – najlakše se odlučiti za proizvode sa što kraćim popisom sastojaka ili tzv. clean formule. To što imaju manje sastojaka ne znači da nisu učinkoviti kao oni s „dugačkim“ popisom, iako ne znači niti da su bolji. Time jednostavno smanjujemo rizik izlaganja nepotrebnim sastojcima koji mogu iritirati kožu, ali smanjujemo i vrijeme dešifriranja sastojaka te njihovih učinaka na zdravlje.

Tri sastojka koja biste trebali izbjegavati

Konzervansi

Parabeni (uključujući metilparabene, propilparabene i butilparabene) najstariji su oblik kozmetičkih konzervansa. Služe da spriječe kvarenje, odnosno zahvaljući njima naše su kreme dulje stabilne i oslobođene od bakterija.

Međutim, otkako su britanski istraživači otkrili parabene u tkivu dojki pacijentica oboljelih od raka dojke, zavladala je hajka. Iako istraživanje nije apsolutno dokazalo poveznicu između upotrebe parabena i povećanog rizika od razvoja raka, pokazalo se da parabeni mogu poremetiti hormonsku ravnotežu.

Prema EU regulativama, parabeni se smatraju sigurnima za korištenje, a mišljenja stručnjaka su podijeljena.

Sulfati

Sulfati (uključujući natrijev lauril-sulfat, sodium lauril sulfat, sodium kokoil sarkozinat) nisu ništa drugo već deterdženti odgovorni za sapunicu u tekućim sapunima, šamponima, gelovima za tuširanje ili čistačima za lice. Iako nema dokaza da uzrokuju ozbiljne zdravstvene tegobe, mogu iritirati i ukloniti prirodna ulja s kože ostavljajući je suhom.

Umjetne boje i mirisi

Sintetički mirisi (parfem) i boje mogu biti uzročnik crvenila, svrbeža te drugih oblika iritacije, čak i ako ne smatrate da imate osjetljivu ili netolerantnu kožu. Kozmetičke kuće masovno koriste ove sastojke kako bi nam proizvod djelovao privlačnije, ali njihovim nanošenjem ne činimo uslugu svojoj koži.