Alopecija areata: gubitak kose za kojeg ne postoji lijek

Određeni događaji poput šamara na dodjeli Oskara, čak i nehotično mogu imati barem djelomično pozitivan ishod. Tako je i ispad Willa Smitha podigao svijest u javnosti o poremećaju poznatom kao alopecija areata.

Riječ je o čestom autoimunom poremećaju koji često rezultira s nepredvidivim gubitkom kose. U većini slučajeva, kosa ispada u malim mrljama veličine otprilike kovanice od dvije kune. No, u nekim slučajevima, gubitak kose može biti i ekstremniji, pa dovesti do potpunog gubitka kose na tjemenu (alopecia totalis) ili čak dlaka na cijelom tijelu (alopecia universalis).

Iako se javlja i kod muškaraca i kod žena neovisno o životnoj dobi, u većini slučajeva se događa prije 30. godine života.

Brze činjenice o alopeciji areati

Evo nekoliko ključnih točaka o alopeciji areati koje će biti razjašnjene u nastavku teksta:

• Postoji genetska predispozicija – jedna od pet osoba s alopecijom areatom također ima člana obitelji koji je iskusio gubitak kose.
• Alopecija areata se često razvija iznenada, tijekom samo nekoliko dana.
• Malo je znanstvenih dokaza koji bi podupirali tvrdnje da je alopecija areata uzrokovana stresom.
• Osobe s alopecijom areatom koje imaju samo nekoliko manjih područja gubitka kose često doživljavaju spontani, potpuni oporavak, bez potrebe za liječenjem.
• Ne postoji lijek za alopeciju areatu.

Uzroci

Stanje se javlja kada bijela krvna zrnca napadaju stanice u folikulima dlaka, uzrokujući njihovo smanjenje i dramatično usporavajući rast kose. Nepoznato je što točno dovodi do toga da imunološki sustav tijela napada folikule dlaka.

Dok znanstvenici nisu sigurni zašto se te promjene događaju, čini se da genetika igra određenu ulogu u poremećaju jer je veća vjerojatnost da će se alopecija areata pojaviti kod osobe koja ima bliskog člana obitelji s tom bolešću.

Druga istraživanja su otkrila i da mnogi ljudi s obiteljskom poviješću alopecije areate također imaju osobnu ili obiteljsku povijest drugih autoimunih poremećaja, kao što je atopija, poremećaj karakteriziran sklonošću hiperalergiji, tireoiditis i vitiligo.

Unatoč nekim uvriježenim stavovima, postoji vrlo malo znanstvenih dokaza koji podržavaju gledište da je alopecija areata uzrokovana stresom. Ekstremni slučajevi stresa mogu potencijalno izazvati stanje, ali najnovija istraživanja ukazuju na genetsku podlogu.

Simptomi

Najistaknutiji simptom alopecije areate je gubitak kose na malim područjima veličine novčića, uglavnom na tjemenu. Međutim, može biti zahvaćeno bilo koje mjesto rasta dlačica, uključujući bradu i trepavice.

Gubitak kose može biti nagli, razvija se u samo nekoliko dana ili u razdoblju od nekoliko tjedana. Prije gubitka kose, na tom području može se osjetiti svrbež ili peckanje. Folikuli dlake nisu uništeni i tako kosa može ponovno izrasti ako se upala folikula smiri. Ljudi kod kojih se dogodi gubitak kose na samo nekoliko malih žarišta, često se spontano oporave bez ikakvog liječenja. No, kod oko 30% osoba koje razviju alopeciju areatu stanje je ozbiljnije i opsežnije ili imaju faze gubitka i ponovnog rasta kose.

Otprilike polovica pacijenata oporavi se od alopecije areate unutar jedne godine, ali mnogi će doživjeti više od jedne epizode. Oko 10% osoba će razviti alopeciu totalis ili alopeciu universalis.

Alopecija areata također može zahvatiti nokte na rukama i nogama, a ponekad su te promjene prvi znak poremećaja. Postoji niz malih promjena koje se mogu dogoditi na noktima:

• udubljenja,
• bijele mrlje i crte,
• nokti postaju grubi, gube sjaj,
• postaju tanki i listaju se.

Dodatni klinički znakovi uključuju razne promjene u izgledu dlaka/vlasi, a na područjima gdje ispadaju mogu rasti bijele dlake, odnosno vlasi.

Liječenje alopecije areate

Kao što je i navedeno, trenutno ne postoji lijek za alopeciju areatu, iako postoje neki oblici liječenja koje liječnici mogu predložiti kako bi pomogli da kosa brže raste.

Prema MSD priručniku dijagnostike i terapije, alopecija areata liječi se kortikosteroidima. Ako su promjene male, intradermalno se može injicirati suspenzija triamcinolon acetonida (u dozama ne većim od 0,1 ml po mjestu injekcije). Mogu se rabiti jaki kortikosteroidi za lokalnu primjenu, poput betametazona od 0,05% dva puta dnevno; oni, međutim, često ne prodiru do dubine dlačnog folikula, gdje se nalazi upalni proces. Oralni kortikosteroidi su učinkoviti, ali nakon prestanka primjene dlaka ponovno ispada a nepoželjni učinci ograničavaju njihovu primjenu.

Lokalno se može primijeniti antralin (0,5–1% tijekom 10 do 20 minuta svakodnevno, nakon čega se opere. Učestalost se određuje prema podnošenju, sve do 30 minuta dva puta dnevno) i/ili minoksidil.

Izazivanje kontaktnog dermatitisa primjenom difenciprona i dibutilestera skvarične (kvadratne) kiseline dovodi do rasta kose nepoznatim mehanizmima, ali je ovaj postupak najbolje ograničiti na bolesnike s difuznim zahvaćanjem koji ne odgovaraju na drugi način liječenja.

Posljednjih se godina u svijetu primjenjuje i fotokemoterapija u liječenju alopecije, postupak koji se koristi kao tretman za psorijazu.

Istražuju se i novi tretmani, istraživanja se kreću na tragu usporedbe nekih mehanizama koji leže u podlozi alopecije areate s vitiligom, gubitkom kožnih melanocita koji uzrokuje stvaranje različito velikih područja depigmentacije kože. Preliminarna istraživanja na životinjama pokazala su pak da kvercetin, prirodni bioflavonoid koji se nalazi u voću i povrću, može zaštititi od razvoja alopecije areate i učinkovito liječiti postojeći gubitak kose. No, potrebna su daljnja istraživanja, uključujući klinička ispitivanja na ljudima, prije nego što se kvercetin može smatrati lijekom za alopeciju areatu.

Treba znati da kosa i dlake (poput, na primjer, trepavica) imaju važnu zaštitnu ulogu. Stoga pacijenti posebno moraju paziti na pojačanu zaštitu od sunca, a izgube li trepavice, dodatno moraju štititi oči od raznih čestica zaštitnim, odnosno sunčanim naočalama.

Iako neće izazvati druge simptome, niti je zarazna, alopeciju areatu psihički i emocionalno se teško podnosi. Mnogima predstavlja traumu te je dobro potražiti psihološku pomoć i podršku.

Mogu li pomoći kućni pripravci?

S obzirom na iznimnu ograničenost konvencionalnih tretmana za alopeciju, ljudi pribjegavaju raznim metodama samopomoći, no njihova učinkovitost uglavnom nije potkrijepljena ikakvim znanstvenim dokazima.

Neki preporučuju utrljavanje soka od luka ili češnjaka, ohlađenog zelenog čaja, bademovog ulja, ulja ružmarina, meda ili kokosovog mlijeka u vlasište. Iako ništa od navedenog vjerojatno neće uzrokovati štetu, njihova učinkovitost nije dokazana. Neki se pak okreću alternativnim metodama liječenja kao što su akupunktura i aromaterapija, no ni one nisu istražene, pa tako ni potvrđene kao učinkovite.

Izvori: Medical News Today i MSD priručnik dijagnostike i terapije