Vježbanje u grupi je zdravije i zabavnije

Volite ići sami u teretanu ili ste više društveni tip koji uživa u zajedničkim fitness treninzima? Bez obzira na to koja je vaša omiljena metoda bivanja u formi, jedno je sigurno: tjelovježba je odličan način brige o vašem zdravlju.

Pa ipak, nedavna znanstvena istraživanja sugeriraju da je bolje vježbati u grupi te da oni koji idu na treninge sami propuštaju određene blagodati grupne tjelovježbe koje ona ima za zdravlje. Stručnjaci web stranice Healthline.com donose popis prednosti vježbanja u grupi.

Grupni ili solo trening: koja je razlika?

Otprije je poznato da tjelovježba donosi niz blagodati našem mentalnom zdravlju. Fizičke aktivnosti  poboljšavaju higijenu sna i raspoloženje, potiču spolni nagon, podižu tjelesnu razinu energije te izoštravaju mentalnu pažnju.

U jednom novijem istraživanju znanstvenici su proučavali koji učinak može imati grupno vježbanje na, primjerice, studente medicine koje se inače smatra društvenom skupinom podložnijom stresu. Istraživanje je obuhvatilo 69 američkih studenata medicine podijeljenih u tri skupine za testiranje učinaka grupnog i solo vježbanja. Prva je skupina sudjelovala u 30-minutnim grupnim treninzima učvršćivanja mišića trupa u okviru funkcionalnog fitness programa, barem jednom tjedno uz mogućnost izvođenja dodatnih vježbi po želji. U drugoj su skupini bili solo vježbači koji su prakticirali vježbe sami ili s jednim partnerom barem dvaput tjedno. Finalnu su skupinu sačinjavali studenti koji uopće nisu vježbali, nego su hodali ili vozili bicikl do destinacije do koje su trebali stići.

Ono što je istraživače zanimalo bila je percepcija stresa samih studenata te utjecaj vježbanja na njihovu kvalitetu života, tj. njihovo mentalno, fizičko i emocionalno stanje. Mjerenja su se provodila na početku istraživanja te nakon svakih četiri tjedna. Svi su ispitanici bili na istoj godini studija kako bi im se objektivnije mogli izmjeriti pokazatelji mentalnog zdravlja.

Nakon 12 tjedana studenti koji su vježbali u grupi pokazali su poboljšanja u sva tri segmenta mentalne kvalitete života, dok im se u isto vrijeme smanjila razina stresa. U usporedbi s njima, studenti koji su vježbali sami uspjeli su poboljšati samo mentalnu kvalitetu života (ne i stres), iako su vježbali sat vremena dulje tjedno od grupnih vježbača. Što se tiče kontrolne skupine, kod njih nije došlo do napretka niti na planu razine stresa niti mentalne kvalitete života.

Istraživanje svakako ima i svojih ograničenja. Promatrana skupina je bila premala te je uključivala samo studente medicine. Uz to, studenti su sami mogli izabrati grupu kojoj će pripadati tako da je moguće da su neke fizičke karakteristike ili razlike u osobnosti između grupnih i solo vježbača mogle utjecati na rezultate.

Treba ih stoga uzeti s oprezom. No, istraživanje ipak pokazuje da grupno vježbanje ima svoje prednosti pred solo treninzima.

Blagodati sinkroniziranog vježbanja

Vrijedi spomenuti još jedno istraživanje čiji je fokus bio nešto drugačiji. Proučavao se utjecaj grupnog vježbanja na društveno povezivanje ispitanika, njihovu podnošljivost bola i atletsku izvedbu, osobito ako se vježbanje izvodilo sinkronizirano u grupi.

Znanstvenici su odabrali skupinu ljudi koja je bila podvrgnuta 45-minutnim treninzima na veslačkom ergometru. Nakon treninga, ispitanici koji su veslali grupno uz sinkronizirane pokrete imali su bolju toleranciju na bol u usporedbi sa solo veslačima. Tolerancija na bol se povećala bez obzira na to jesu li vježbači veslali s poznanicima ili potpunim strancima.

Znanstvenici misle da je poboljšana tolerancija na bol u vezi s pojačanim lučenjem endorfina, tj. hormona sreće budući da su se ljudi osjećali povezanijima veslajući sinkronizirano.

Ovaj način izvođenja koordiniranih pokreta poznat je u literaturi pod nazivom bihevioralna sinkronost, a može se pojaviti i tijekom drugih grupnih aktivnosti poput igre, religijskih rituala ili plesa. Sinkrono ponašanje može potaknuti bolju izvedbu aktivnosti, posebice ako ste otprije povezani s ljudima u grupi.

Istraživanje provedeno nakon gore spomenutog otkrilo je da su koordinirani igrači ragbija nakon sinkronog zagrijavanja ostvarili bolje rezultate na testovima izdržljivosti od onih koji se nisu zagrijavali na taj način. Ovi su sportaši bili otprije dio čvrsto povezanog tima, pa znanstvenici misle da su njihovi sinkronizirani pokreti tijekom zagrijavanja osnažili postojeće društvene spone između njih. Možda je upravo to promijenilo percepciju ovih sportaša kada su u pitanju bol i neugoda povezane s umorom. U svakom slučaju, sinkronizirano ponašanje pomoglo im je da upregnu sve snage i postignu bolje rezultate.

Slično se događa i kada, primjerice, uskladite pokrete s drugim biciklistima ili zaplešete s partnerom u koordiniranom plesu – osjetit ćete svu moć sinkroniziranog ponašanja. A možda i ne.

Nisu sve grupne aktivnosti jednako uspješne

Paul Estabrooks, profesor bihevioralnog zdravlja na University of Nebraska Medical Center, ističe važnost koju igra „kontekst u kojem se provode treninzi”. On upozorava da upravo kontekst utječe na jačinu učinka kojeg vježbanje ima na kvalitetu života, društvenu interakciju vježbača, fizičke blagodati vježbanja i motivaciju za samo vježbanje.

Zajedno sa svojim kolegama Estabrooks je proučio rezultate 44 istraživanja te je usporedio njihove pozitivne prednosti s kontekstima u kojima su se treninzi odvijali. A ti su konteksti bili sljedeći: vježbanje kod kuće (bilo solo ili u kontaktu sa zdravstvenim profesionalcem), obični tečaj vježbanja, te „pravi” grupni trening u kojem se koriste specijalne tehnike za povećanje društvene povezanosti između pohađatelja na tečaju.

Najviše prednosti za zdravlje pokazali su upravo “pravi” grupni treninzi. Obični tečajevi vježbanja kod kojih nema elemenata društvenog povezivanja pokazali su slabije rezultate, usporedive s vježbanjem kod kuće uz asistenciju stručnjaka. Najmanje prednosti za zdravlje imalo je „samačko” vježbanje kod kuće. Općenito govoreći, što je izraženiji društveni kontakt i podrška tijekom vježbanja (od suvježbača do profesionalnih trenera), veće su prednosti vježbanja za zdravlje.

Estabrooks napominje: „Tečajevi fitnessa učinkovitiji su kada se koriste tehnike za grupnu dinamiku vježbanja”. A te tehnike mogu biti postizanje zajedničkih ciljeva, dijeljenje iskustava s drugim suvježbačima i razgovor s njima, upotreba prijateljske kompetitivnosti i uključivanje aktivnosti koje pomažu ljudima da se osjećaju kao dio veće cjeline. A to, priznat ćete, ne susrećete svaki put kada idete na tečaj fitnessa ili na trening u teretanu. Kod većine tečajeva grupnog fitnessa ljudi se pojave na treningu, slijede instrukcije trenera, ne razgovaraju međusobno jedni s drugima te na kraju treninga odlaze sa sata.

Iako grupni tečajevi fitnessa nude dodatne pogodnosti za zdravlje, nije svatko stvoren za ovu vrstu vježbanja. Naime, jedna je znanstvena studija pokazala da ekstrovertirani ljudi više preferiraju grupno vježbanje i treninge visokog intenziteta od onih koji su introvertirani.

No svatko bi trebao vježbati po svojem afinitetu. Uzmimo za primjer jogu. Introvert će jogu prakticirati sam kod kuće. Ova će vještina njemu poslužiti da se osami, pronađe svoj mir i zaroni u sebe, dok će ekstrovertu biti prilika da se poveže s drugima i razmijeni iskustva u zajednici poklonika joge.

Ono što je doista važno jest redovito se baviti fizičkom aktivnošću, a ne sjediti doma i grickati nezdrave grickalice ispred televizora.  Pronađite stoga svoju omiljenu fizičku aktivnost, bez obzira na to radi li se o grupnom fitness tečaju ili solo planinarenju na obližnji vrh te uživajte u pogodnostima koje tjelovježba donosi vašem zdravlju.

Izvor: https://www.healthline.com/health-news/exercise-in-groups-get-more-health-benefits#Group-versus-solo-workouts