Oprezno s istraživanjem podmorja: rizici rekreativnog ronjenja

Ronjenje je složena fizička aktivnost koja zahtijeva zdravstvenu sposobnost i tjelesnu spremnost, mentalnu zrelost, posebna znanja i vještine te posebnu opremu prilagođenu ronilačkim zahtjevima.

Određivanje potrebnih sposobnosti, relativnih i apsolutnih ograničenja temelj je uspješne ocjene zdravstvene sposobnosti ronioca. Svakog pristupnika za ronjenje treba ocjenjivati strogo individualno, poznavajući uvjete u kojima će roniti, opremu koju će koristiti, njegovo iskustvo i brojne druge čimbenike.

Srce i krvne žile

Fizički i psihički napor pod vodom može značajno opteretiti kardiovaskularni sustav i dovesti do ishemije srca. Postojanje ozbiljnih kardiovaskularnih bolesti diskvalificira kandidata za ronjenje zbog rizika od iznenadnog gubitka svijesti ili smanjene fizičke kondicije. Sve organske bolesti srca su kontraindikacija osim ako eventualno kardiolog ne procjeni drugačije.

Dišni sustav

Respiratorne bolesti su vodeći uzrok diskvalifikacije kandidata u ronjenju. Ronioci ne samo da moraju biti u stanju podnijeti fizički napor koji zahtijeva dobru funkciju dišnog sustava, nego i moći podnositi brze promjene volumena pluća u skladu s atmosferskim tlakom.

Roniti ne bi smjele osobe s akutnom respiratornom bolesti, akutnom upalom sinusa, KOPB-om, prethodnim spontanim pneumotoraksom, karcinomom pluća, ozljedama torakalnog zida, cističnom fibrozom, sarkoidozom i ostalim restriktivnim bolestima pluća. Osobama koje su imale niže rezultate na spirometriji, a osim toga su dobra zdravlja, potrebno je preporučiti da izranjaju sporije od uobičajenog te da smanje dubine svojih zarona.

Uho, grlo i nos

Uredna funkcija uha grla i nosa temelj je svakog sigurnog ronjenja. Upravo njihova patologija je najčešća, stoga ORL pregled ronioca zahtjeva posebnu pažnju. Tlak između tjelesnih šupljina (sinusi, srednje uho) mora se izjednačiti pri zaronu i izronu. Ako se u tome ne uspije, javlja se bol koja može prethoditi rupturi zatvorenog prostora u kojem se nalazi zrak s posljedičnim oštećenjem, pa čak i smrtnim ishodom.

Neurološka stanja

Sva neurološka stanja u kojima postoji rizik od nesvjestica, konvulzija, motoričkih smetnji, smetnji govora i vida te orijentacije i ravnoteže nespojivi su s ronjenjem zbog povećanog rizika od utapanja. Bolesti koje mogu imati nepredvidive neurološke ispade kao demijelinizacijske bolesti ili migrena, kontraindikacije su za ronjenje jer ih je teško razlikovati od simptoma neurološkog oblika dekompresijske bolesti.

Posebna skupina neuroloških rizika su oni neuropsihijatrijski. Osoba koja želi roniti ne bi trebala bolovati od psiholoških bolesti jer bi one mogle ugroziti i njenu sigurnost i sigurnost ostalih sudionika u ronjenju. Takve su klaustrofobija, panični poremećaji, shizofrenija i druge aktivne psihoze, bipolarni i unipolarni afektivni poremećaji te različite fobije. Posebna je pozornost potrebna s osobama s pokušajem suicida u anamnezi.

Ostali rizici

Ronilačka boca i utezi su dio ronilačke opreme. Predstavljaju veliki stres za kralježnicu tako da je bol u leđima privremena kontraindikacija za ronjenje.

Prekomjerna debljina se smatra povećanim rizikom za dekompresijsku bolest jer mast apsorbira pet puta više dušika nego voda i sporije ga eliminira, a samim time povećava rizik za razvoj dekompresijske bolesti.