Iznenadna srčana smrt kod sportaša: zašto se događa i može li se spriječiti

Sportaši su mladi ljudi, fizički odličnog izgleda, dobro građeni, s primjerenom mišićnom masom, bez viška masnih naslaga na tijelu; reklo bi se poželjnog izgleda i zdravlja. I psihički moraju biti stabilni, čvrsti i odlučni u izvršavanju zadataka koji im predstoje.

Za uspjeh u vrhunskom sportu neophodan je poseban (disciplinirani) način života. Svakodnevni naporni treninzi zahtijevaju i dovoljan odmor, kako bi se tijelo pripremilo za ponovni naporan trening. Neki naši vrhunski sportaši, uz redovne treninge u svojim klubovima, imaju čak i dodatne treninge kako bi bili najbolji i takvima se održali što duže. To je za tijelo ekstreman napor koji zahtjeva dostatan odmor, bez noćnog „tulumarenja“.

I režim prehrane je poseban, prilagođen kalorijskim potrebama tolikog napora. Važan je i raspored obroka hrane. Nije moguće odmah nakon obilnog ručka dati svoj maksimum u natjecanju. Nakon obroka hrane, krv se preraspodjeli u tijelu tako da se njena velika količina skrene upravo u probavne organe. To je potrebno zbog motorike crijeva kojom se hrana pokreće kroz probavne organe u kojima se razgrađuje, a hranjivi se sastojci apsorbiraju (upijaju). Odvlačenje krvi u probavni sustav često uzrokuje pospanost i u takvim okolnostima se ne ruše svjetski rekordi.

Izdašan obrok hrane se obično daje sportašima četiri sata prije planiranog natjecanja. To je vrijeme dovoljno da probavni sustav ne bude opterećen hranom, kao i da hranjive tvari koje su unijete tim obrokom stignu u cirkulacijski sustav.

Smrt na terenu

Život sportaša može nam, dakle, poslužiti kao primjer zdravog života. Reklo bi se i dugovječnosti. Zašto se ipak događa, doduše vrlo rijetko, da vrhunski sportaš iznenada umre, na terenu, za vrijeme natjecanja?

Obično je u pitanju iznenadna srčana smrt. Ne tako davno vidjeli smo jednog od ponajboljih svjetskih nogometaša kako se je za vrijeme utakmice srušio na terenu. Pritekao mu je u pomoć suigrač i vidjevši da ne daje znakove života, započeo je s reanimacijom (oživljavanjem) dok je liječnička ekipa dotrčala s klupe. Srećom i pravovremenom intervencijom te odgovarajućim zahvatima, taj igrač se je vratio na nogometni teren i danas opet igra vrhunski nogomet. Mnogi vrhunski sportaši nisu bili te sreće, jer ih se nije uspjelo vratiti u život, umrli su iznenadnom srčanom smrću.

Genetska predispozicija, stres i gubitak elektrolita

Neki sportaši imaju genetsku predispoziciju za takve incidente. Oni imaju i neke sitne naznake u EKG-u (elektrokardiogramu). U njihovom je slučaju najbolje učiniti genetska ispitivanja na sklonost iznenadnoj smrti te ih na vrijeme isključiti iz sporta ili im osigurati drugu zaštitu.

Zašto dolazi do incidenta? Enorman stres s velikom količinom adrenalina u krvi povećava podražljivost srca na nastajanje abnormalnih srčanih aktivnosti (ekstrasistola). Uz to, dehidracija zbog jakog znojenja i gubitak elektrolita (kalija i natrija) povećava ekscitabilnost (podražljivost) provodnog sistema srca.

Kako „funkcionira“ struja u srcu?

Naime, električni impuls koji nastaje u centru vodiču, u desnoj pretklijetki, u normalnim okolnostima se širi provodnim sistemom (poput kablova) do svakog djelića srčanog mišića desne i lijeve pretklijetke te desne i lijeve klijetke. Dotaknut strujom, srčani mišić se „trzne“, kontrahira i tako se krv izbacuje iz pretklijetki u klijetke, a odatle u aortu i plućnu arteriju. Svaki dio provodnog sustava ima sposobnost stvaranja električnih impulsa, kao i centar vodič. Pa kako onda ne nastane kaos u nastajanju i širenju električnih impulsa? U eventualnom takvom kaosu nema sinkrone kontrakcije svih dijelova srčanog mišića, što znači prestanak izbacivanja krvi i smrt.

Centar vodič uspijeva zadržati vodstvo jer je jedini pod stalnim utjecajem adrenalina; povećanjem napora i stresa, raste i adrenalin te se povećava frekvencija centra vodiča. Cijeli ostali provodni sustav ne reagira na porast adrenalina podizanjem frekvencije električnih impulsa. U cijelom provodnom sistemu srca, stalno se pripremaju električne aktivnosti – kao i u centru vodiču – za izbacivanja električne iskre. Centar vodič ima najbržu frekvenciju; dok se svi ostali centri pripremaju da bace „električnu iskru“, prije njih to učini centar vodič i sve one koji su se pripremali, poništi. To se ponavlja cijelog života.

Kako nastaje „kratki spoj“?

Ipak, u trenucima intoksikacije nikotinom, kofeinom, drogom, enormnim stresom s vrlo velikom koncentracijom adrenalina, uz jako znojenje i posljedični elektrolitni disbalans, može se dogoditi da se „probije“ i pokoji impuls iz drugih (sporijih) centara, a mimo centra vodiča. Takva mogućnost je veća uz genetsku sklonost poremećaju ritma.

Iznenadna srčana smrt obično nastaje zbog takozvane fibrilacije ventrikula (kaotičnog srčanog ritma u kojem nema izgona krvi iz srca), čime se prekida cirkulacija krvi kroz sve organe tijela, pa i vitalne, kakvi su mozak i srce.

Nastavak sportskog života uz elektrostimulator srca

Sportaši koji su preživjeli takav incident, a vrhunski su i žele se i dalje nastaviti baviti istim sportom, mogu to postići uz specifičan medicinski zahvat. Ugrađuje im se kardioverter defibrilator, vrsta „pace makera“ (elektrostimulatora srca) koji prepoznaje maligne i po život opasne aritmije te ih prekida udarom električne struje iz svog akumulatora koji je ugrađen u mišić ispod ključne kosti, a čije elektrode za prepoznavanje poremećaja srčanog ritma su u srčanim šupljinama (obično u desnoj pretklijetki i u desnoj klijetki). Vijek takvog akumulatora je dulji od deset godina, a njegova snaga se periodički provjerava i po potrebi se zamijeni.

Zato vrhunski sportaši sa skupim prelaznim ugovorima iz kluba u klub, prolaze liječničke preglede.  Unatoč tome, doduše rijetko, dogodi se pokoji incident koji u javnosti jako odjekne. I uvijek se postavlja isto pitanje: tako zdravo živi, a ne dočeka starost.