Hormon rasta: fiziološki utjecaji i terapijski potencijali

Hormon rasta ili somatotropin jedan je od hormona koje luči prednji režanj hipofize – adenohipofiza. Po kemijskom sastavu je polipeptid sastavljen od 191 aminokiseline. Njegovo lučenje potiče jedan drugi hormon iz hipotalamusa – somatoliberin – a suprotni učinak ima somatostatin koji koči lučenje hormona rasta.

Riječ je o hormonu koji se stvara kroz čitav život, ponajviše u vrijeme rasta i razvoja, a u dnevnom ritmu njegovo lučenje je izraženije tijekom noćnih sati.

Djelovanje hormona rasta

Njegovo fiziološko djelovanje je višestruko.

• Djeluje na kosti i mišiće te je jedan od ključnih čimbenika regulacije metabolizma.
• Potiče ulaz glukoze u stanice mišićnog i masnog tkiva, kao i stvaranje bjelančevina u jetri i mišićima, a usporava stvaranje masnog tkiva.

• Kod djece tijekom rasta i razvoja hormon rasta djeluje na gotovo svako tkivo i organ, a najvidljivije se to očituje kroz povećanje duljine kostiju do zatvaranja epifiza kada i završava rast u visinu.

• Posredne učinke kroz čitav organizam ostvaruje putem somatomedina ili inzulinu sličnog čimbenika rasta (engl. insulin-like growth factor – IGF-1) koji se stvara u jetri.

Potencijalni terapijski učinci hormona rasta

Spoznaje o fiziološkim učincima hormona rasta pokušavaju se iskoristiti i u druge terapijske svrhe.

Još su početkom 1990-ih Kelley i Dantzer dokazali povećanje rezistencije tkiva na bakterijske infekcije nakon promjene hormona rasta. Takve učinke obrazložili su pojačanjem imunološkog odgovora u vidu umnožavanja T limfocita i stanica „ubojica“ (eng. natural killer /NK/ cells). Sve je češća pojava i primjena hormona rasta u „anti-aging“ medicini s ciljem usporavanja starenja.

Pretpostavke dobrih učinaka dijelom se nadovezuju i na fiziološke učinke hormona rasta, poput:

• povećanja mišićne mase,
• smanjenja masnog tkiva,
• smanjenja oksidativnog stresa,
• poboljšanu otpornost na stres,
• smanjenje kardiovaskularnih rizika,
• posljedično i produljenja životnog vijeka.

Neka su istraživanja ukazala na mogućnosti povoljnih učinaka hormona rasta na kognitivne funkcije kod razvoja demencije, no još bez egzaktnih dokaza, zbog čega su potrebna daljnja istraživanja.

Neselektivna primjena povezuje se s povećanjem učestalosti nekih karcinoma, no za konkretnije zaključke po navedenom pitanju, također se moraju provesti odgovarajuća šire obuhvatna istraživanja.

Zbog nedostatka jasnih dokaza o učinkovitosti terapije uz prihvatljive rizike, s medicinske strane nije indiciran u „liječenju starenja“.

Hormon rasta i sport

Jedna od kontroverznijih tema današnjice u medicini i sportu odnosi se na opravdanost primjene hormona rasta koja je neprijeporno sve zastupljenija.

Činjenica je da su danas poznati fiziološki učinci endogenog hormona rasta, poput:

• utjecaja na stanični rast i regeneraciju,
• povećanje proizvodnje i smanjenje razgradnje bjelančevina,
• bolje se iskorištava mast za dodatnu energiju mehanizmom oslobađanja masnih stanica,
• općenito se uravnotežuje metabolizam ugljikohidrata i poboljšava srčana funkcija.

Navedena svojstva argument su njegovoj sve češćoj primjeni kod profesionalnih i rekreativnih sportaša.

Da ne zaobiđemo i negativne učinke, uključivo i nuspojave izvana primijenjenog hormona rasta, tu je važno naglasiti da su oni iznimno rijetki pod odgovarajućim liječničkim nadzorom kod bolesti za koje i indicirano nadomjesno liječenje hormonom rasta, kao što je to u slučaju patuljastog rasta.

Iako se zbog nedostatka studija i dokaza ne može ni najmjerodavnije egzaktno govoriti o potencijalno štetnim učincima, u nekim istraživanjima ustanovljena su oštećenja više organa, poput štitnjače, jetre, gušterače, zatim porasta intrakranijalnog tlaka, bolova u zglobovima te sindroma karpalnog kanala.

Trendovski (iako ne još masovno), sve su češće primjene hormona rasta u svrhu cijeljenja sportskih ozljeda, no zbog nedostatka istraživanja je teško reći ima li uzročno posljedične veze u navedenom pitanju.

Osim zdravstvene, dodatni problem čini i etička problematika opravdanosti uzimanja hormona rasta u svrhu poboljšanja sportskih performansi.

Možemo li prirodno utjecati na razine hormona rasta?

Unatoč prirodnoj dinamici lučenja hormona rasta koja se mijenja kroz život, ipak u određenoj mjeri možemo kroz poticanje lučenja vlastitog hormona rasta, utjecati i na vlastitu dobrobit.

Tri ključna čimbenika koji utječu na dinamiku lučenja hormona rasta su:

• tjelovježba (dominantno anaerobne vježbe),
• san,
• prehrana.

Redovitom tjelesnom aktivnošću naprosto više stvaramo hormon rasta. Nakon što se tijelo optereti vježbanjem, faktor iscrpljenosti i posljedični katabolizam, potiče lučenje dodatnih količina hormona rasta.

Kvaliteta sna je jedna od ključnih komponenti očuvanja zdravlja. Za optimalno lučenje hormona rasta, kvaliteta i količina sna su važni, s obzirom na činjenicu da se hormon rasta dominantno luči dok spavamo.

Zdrava i uravnotežena prehrana, osim povoljnih učinaka općenito na zdravlje, dodatno optimizira lučenje i učinke hormona rasta. Brojni metabolički poremećaji, poput pretilosti, koreliraju sa smanjenjem lučenja hormona rasta.

Zaključno

Zdravo i uravnoteženo lučenje hormona rasta doprinosi brojnim zdravstvenim učincima uz moguće točnu pretpostavku da vrlo vjerojatno može utjecati i na produljenje životnog vijeka.

Na temelju brojnih spoznaja, danas se hormon rasta sve češće primjenjuje i u „rekreativne svrhe“, mimo regularnih indikacija.

Ipak, uz pristojnu samokritičnost s medicinskog gledišta, trenutno najjači argument oko uzimanja ili neuzimanja su nedostatne znanstvene spoznaje o potencijalno povoljnim, kao i nepovoljnim učincima primjene hormona rasta u terapijske svrhe. S te strane nikako ne postoji medicinski opravdan razlog za uzimanje ili izbjegavanje hormona rasta.

Klinička ispitivanja će donijeti brojne korisne podatke koje možemo iskoristiti u najbolju moguću svrhu u potencijalnom liječenju, a pogotovo s ciljem izbjegavanja štetnih učinaka na zdravlje. Drugi važan argument potrebe za takvim istraživanjima, jest povlačenje „iz ilegale“ sve brojnije populacije koja uzima hormon rasta.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.