Znate li uspješno komunicirati, čak i kada su teme „teške“?

Mnogi stručnjaci u području komunikacije i edukatori navode kako negativne obrasce komunikacije možemo zaustaviti svjesnom odlukom.

Primjećujete li kako u vašem životu postoje osobe s kojima, kao da iznova vodite jedan te isti neugodni razgovor? Često se to događa u partnerskim odnosima, kada se svaka rasprava, bez obzira kojim povodom započne, u konačnici pretvori u svađu oko uvijek istih mana, problema i zamjeranja.

Prema znanstvenicima, ljudi su skloni upuštati se u ovakve rasprave „bez kraja“ jer se pod stresom, naročito onim emocionalnim, vraćamo u obrasce reagiranja koji su nastali još u ranom djetinjstvu.

Drugim riječima, kada se naš „odrasli mozak“ (prefrontalni korteks) „umori“, bilo od fizičkog ili emocionalnog stresa, prevladaju navike reagiranja koje su se formirale još u djetinjstvu.

A tada, kao što sama riječ govori, reagiramo – djetinjasto. Emocije prevladaju nad činjenicama, reakcije su impulzivne, te ne možemo promišljati o posljedicama našeg trenutačnog ponašanja.

>>Obračun s emocijama: Zašto se ljutimo?<<

Dosjećanje ovisno o stanju

Dodatno, kada smo u određenom raspoloženju, lakše se dosjećamo situacija iz prošlosti povezanih s tim raspoloženjem. Ovaj fenomen u psihologiji se naziva dosjećanje ovisno o stanju. Tako primjerice, kada smo ljuti i nađemo se u raspravi s partnerom, lako ćemo se dosjećati svih drugih situacija u prošlosti kada nas je on razočarao, naljutio i sl.

Te, takozvane „negativne“ emocije brzo uzrokuju dosjećanje ovisno o stanju. To možemo objasniti s evolucijske strane, jer je za preživljavanje naših predaka u trenucima opasnosti važnije bilo prisjetiti se svih „negativnih“ emocija iz prošlosti povezanih s trenutnim iskustvom, kako bi se mogli zaštititi, pobjeći od opasnosti i sl.

Kako onda izaći iz tog začaranog kruga gdje negativne emocije koje se javljaju u raspravi, donose još više negativnih emocija?

Kako koristiti „odrasli“ mozak?

Mnogi stručnjaci u području komunikacije i edukatori navode kako opisane negativne obrasce komunikacije možemo zaustaviti svjesnom odlukom. To nije lako, pogotovo kada imamo naviku u raspravama reagirati djetinjastim načinima. Ipak, vježbom i upornošću možemo promijeniti neke komunikacijske obrasce na bolje.

Beth Fisher, poslovna trenerica i stručnjakinja za komunikaciju kaže da u trenucima kada shvatimo da nam se ne sviđa smjer u kojem neki razgovor vodi, možemo:

Odabrati ne sudjelovati  u razgovoru

Fisher navodi kako ponekad nemamo dovoljno informacija ili nismo emocionalno pripremljeni za neki razgovor. Možda smatramo kako ne bismo dobili ništa konstruktivno upuštajući se u razgovor, ili nam je u tom trenutku važnije ostati smiren nego inzistirati na dokazivanju kako smo u pravu.

U svakom slučaju, odabrati nastaviti razgovor nekom drugom prilikom (ali pritom ne ignorirajući drugu stranu ili stalno izbjegavajući razgovor!) daje nam više vremena da posložimo svoje emocije i sljedeći put budemo fizički i psihički pripremljeniji za „teške teme“.

Možemo reći nešto poput: „Trenutno nisam spreman/na razgovarati na tu temu. Možemo li se naći sutra kada malo razmislim o tome?“. Na ovaj način između ostaloga vježbamo i kako drugome reći „ne“, o čemu više možete pročitati ovdje.

Odabrati sudjelovati u razgovoru, mijenjajući fokus s negativnih emocija, „djetinjastih“ komunikacijskih obrazaca i aktivirajući svoj „odrasli“ mozak

To prvenstveno možemo napraviti tako da se:

• Pokušamo usmjeriti na disanje. Kada smo pod stresom, kada osjećamo „negativne“ emocije poput ljutnje, spontano počnemo disati plitko, zauzmemo obrambeni stav i skloni smo reagirati impulzivno. Prije nego što do toga dođe, korisno je fokus prebaciti na disanje. Pokušati disati dublje i osvrnuti se na to kako se osjećamo, sa sviješću da se druga strana vjerojatno osjeća jednako loše kao i mi. To otvara mogućnost za aktivno slušanje i postavljanje otvorenih pitanja.
• Aktivno slušati znači slušati sa suosjećanjem i pažnjom. Znači osvrnuti se na ono što čujemo, ali i ono što vidimo i osjećamo. Tada možemo reagirati empatijom umjesto bijesom. Možemo reflektirati osjećaje ili postaviti otvorena pitanja poput: „Vidim da si ljut/a“ ili „Djeluješ mi jako uzrujano, jesam li ja napravio/la nešto što te povrijedilo?“. Na taj način emocionalni fokus pomiče se sa sukoba prema rješenju.