Znate li razliku između asertivnosti i agresivnosti?
Često se u psihologiji spominje kako je asertivnost najučinkovitiji način komunikacije. Međutim, što je uopće asertivnost i zašto se toliko često miješa s agresivnošću?
Asertivnost je vještina aktivnog zalaganja za svoja prava bez ugrožavanja prava drugih.
Asertivne osobe svoje potrebe i stavove komuniciraju samouvjereno i direktno. Zauzimaju se za sebe bez napadanja drugih, te istovremeno uzimaju u obzir stavove osoba s kojima su u komunikaciji. Primjer asertivne izjave bio bi: „Razumijem da ti je jako važan ovaj projekt, ali na sljedećem sastanku, volio bih da uvažiš i ono što ja imam za reći.“
Agresivnost u komunikaciji, s druge strane, možda najbolje opisuje fraza „tko je jači, taj kači“. Cilj agresivne komunikacije je dominirati mišljenjima, stavovima i postupcima drugih, često s rečenicama poput: „Želim da to napraviš odmah“ ili „Ne zanima me što mi imaš za reći, moja je zadnja“.
Asertivnost koristimo neredovito
Premda se iz napisanoga može zaključiti kako je vještina asertivne komunikacije jednostavna, postavlja se pitanje: koliko često se uistinu zalažemo za svoja prava kad mislimo da su ugrožena? Koliko često zauzimamo čvrst stav i reagiramo na nepravdu? Američko istraživanje potrošačkog ponašanja jasno kaže – vrlo malo.
U spomenutom istraživanju pokazalo se da, kada se potrošač osjeti zakinutim ili je nezadovoljan nekim proizvodom ili uslugom, zapravo rijetko reagira. Svega 5% ljudi je izjavilo da se žali tvrtki s čijim proizvodom ili uslugom nisu zadovoljni. Ostalih 95% ljudi svoje nezadovoljstvo jednostavno – prešuti.
To, naravno, nije jedini slučaj u kojemu primjećujemo kako zapravo neredovito koristimo asertivnost. Vidljivo je to u raznim svakodnevnim situacijama, primjerice, kad dajemo lažno potvrdni odgovor na upit frizerke sviđa li nam se frizura, ili prešutimo kad netko drugi preuzme zasluge za posao koji smo mi napravili. Sve u strahu da ćemo ispasti previše agresivni, teški za rad, nepristojni i slično.
Prirodno je da se preispitujemo hoćemo li u zalaganju za sebe pretjerati, ali je također korisno znati da je asertivnost vještina koja se može uvježbati.
Asertivnost i samopouzdanje
Odnosi s drugima često uključuju i elemente moći i poštovanja. Međutim, ljudi često zaboravljaju da se moć i poštovanje ne mogu zahtijevati, jer onda to postaje dominacija nad drugima i prelazi u domenu agresivnog komunikacijskog stila. Najviše poštovanja drugih dobivamo kad se znamo zauzeti za sebe kada je to potrebno – drugim riječima, kada se ponašamo asertivno.
Za neke, prije nego li krenu vježbati vještinu asertivne komunikacije, nužno je uhvatiti se u koštac s nekim drugim obrascima ponašanja, poput pasivnosti, sklonosti tjeskobnim mislima, osjetljivosti na kritiku, a pogotovo je važno naučiti postavljati granice te naučiti kako drugima reći „ne“.
Stoga, sveukupno gledajući, prvi korak prema asertivnosti jest samopouzdanje, odnosno naše subjektivno i emocionalno vjerovanje u vlastite vrijednosti i sposobnosti.
Ono se stječe kroz život i odnos s drugim ljudima, kroz različite životne izazove s kojima se naučimo učinkovito nositi, kroz prijateljske i bliske odnose s drugima, kroz naša postignuća, brigu za duh i tijelo, kroz etičke i moralne odabire, vještine koje stječemo vlastitim trudom i zalaganjem. I, naravno, ponekim doživljenim neuspjehom kroz koji spoznamo kako sljedeći put trebamo učiniti drugačije.
Što ako doživimo neuspjeh?
Ponekad asertivan stav neće polučiti uspjeh, neće biti dobro prihvaćen u društvu, i to je sasvim u redu. Poanta je ne posustati, potražiti pomoć stručnjaka ili prijatelja koji posjeduje ove vještine te smisliti način kako se postaviti sljedeći put u sličnoj situaciji.
Jer, ipak, poneki neuspjeli pokušaj je neminovan, pogotovo ako vam asertivni komunikacijski stil ne „dolazi prirodno“. Kao i u većini životnih situacija, i ovdje vrijedi ona – kako se postavimo prema trenutačnom neuspjehu, predstavlja dobar putokaz budućeg uspjeha.